Bernhard Schlink: Unuka
Bernhard Schlink, umirovljeni profesor prava, u svijetu književnosti je postao međunarodno poznat i priznat svojim romanom Žena kojoj sam čitao prema kojem je snimljen i Oskarom nagrađen film.
S obzirom na svoju profesionalnu određenost (pravo), sklona sam vjerovati kako je taj roman djelomično autobiografski – student prava na optuženičkoj klupi susreće svoju ljubav Hannnu, suočenu s optužbama o nezamislivim zločinima koji joj se pripisuju kao bivšoj nadzornici koncentracijskog logora.
U romanu Unuka također pronalazim autobiografske elemente u liku Kaspara, muškaraca zaljubljenog u knjige i glazbu koji vodi tih život kao vlasnik knjižare u Berlinu. No, roman je svakako puno više od svakodnevice jednog knjižara, on donosi važne elemente iz novije njemačke povijesti, a glavna problematika romana koncentrirana je oko posljedica rušenja Berlinskog zida i integracije Istočne Njemačke.
Na početku romana susrećemo mladog Kaspara, studenta koji dolazi u Berlin i zaljubljuje se u djevojku iz Istočnog Berlina. Organizira joj prebjeg u nadi kako će započeti sretan život u blagostanju zapada, potpuno nesvjestan da ona sa sobom donosi svoju prošlost i nešto još puno značajnije – mentalitet stečen godinama života u socijalizmu. Iako suočena s izobiljem i mogućnošću izbora, ne snalazi se.
Tek nakon njezine smrti, a tijekom čitanja bilježaka za roman koji je pisala u tajnosti, sada već sedamdesetogodišnji Kaspar saznaje da je na istoku iza sebe ostavila kćer. Kaspar kreće u potragu i svoj prazan život nakon ženine smrti ispunjava odgojem, ili bolje reći preodgojem četrnaestogodišnje djevojčice Sigrun.
Iako su prošle brojne godine od kada više Berlinski zid ne postoji, Sigrun stigavši u Berlin iz ruralnog prostora na istoku prolazi istu krizu identiteta kao nekoć njezina majka.
Ne želeći ponoviti greške iz prošlosti, Kaspar u ovom djelu romana progovara i kao glas razuma i kao glas obrazovnog, liberalnog Nijemca (upravo zbog toga moja insinuacija na autobiografski element) koji pokušava razbiti predrasude ksenofobije, mržnje prema Židovima i tolerancije prema neofašizmu.
Je li roman između svojih redaka ujedno i kritika moderne Njemačke te hoće li vas iznenaditi pojavnost određenih mišljenja u knjizi, to mora odlučiti svatko za sebe. No, roman svakako garantira dobar uvid u pore modernog njemačkog društva, te je samim time, osim što svojim finim tkanjem obiteljskih odnosa pruža ugodan osjećaj tijekom čitanja, bezvremenski i vrijedan čitanja.
Bernhard Schlink, rođen 1944. godine, karijeru pisca je započeo kriminalističkim romanima. Od njegovih djela na hrvatski jezik su prevedeni romani: Povratak kući, Vikend, Žena na stubama, Olga, Žena kojoj sam čitao i Unuka.
Njegov stil pisanja je jednostavan, ali dubok. Osim same radnje, zbivanja i poruke zapisane između redaka svakako potiču na dublja razmišljanja.
Ničiji sinovi – roman o zločestom dečku i dobroj curi koja ga želi popraviti
Nadia Comaneci i Securitate – ovo nije još jedna biografija o slavnoj gimnastičarki
