U četvrtak 29.listopada u Zagrebu na panelu o izgradnji AI podatkovnog centra u Topuskom, voditelj projekta izjavio je da projekt nema nijednu negativnu stranu, odnosno da ne postoji nikakav razlog zbog kojeg bi izgradnja mogla „zapeti“. Pogledajmo stoga što sve, prema takvoj manipulativnoj retorici, navodno ne spada u kategoriju negativnog.
Cijena koju bi platila cijela Hrvatska
Krenimo od električne energije, gdje je računica najjednostavnija. Jedan jedini centar trošio bi struje koliko danas troši trećina Hrvatske. Tolika potrošnja izravno ugrožava stabilnost nacionalne mreže, a dugoročno znači i skuplju energiju za građane, koji bi tuđi megaprojekt plaćali kroz vlastite račune.
Ni s vodom nije ništa bolje, jer bi centar za hlađenje serverskih sustava trošio onoliko vode koliko i grad od 100.000 stanovnika. Poigravati se sigurnošću opskrbe pitkom vodom u ovako nestabilnim geopolitičkim vremenima, gledano iz perspektive nacionalnih interesa, naprosto je destruktivan potez.
Topusko bi uz to postalo novo regionalno čvorište tehnologije čiju srž još uvijek u dobroj mjeri ne razumijemo, a koja se u svijetu već naveliko koristi za masovno prikupljanje privatnih podataka i profiliranje građana, odnosno za digitalni nadzor.
Tu je i gubitak teritorijalnog i digitalnog suvereniteta. Kontrola nad kritičnom infrastrukturom, od zemljišta i energetske mreže do vodnih resursa, prešla bi u ruke nadnacionalnih korporacija čiji se interesi stavljaju ispred zakona i ispred interesa lokalne zajednice.
Topusko nosi teret, a profit odlazi van
Lokalnu zajednicu u Topuskom, a s njom i cijelu Hrvatsku, mogao bi dočekati scenarij sličan onome u američkoj saveznoj državi Georgiji. Tamo su građani tijekom izgradnje AI centra primali sudske obavijesti da moraju prodati svoje domove jer će im u protivnom biti oduzeti pravnim putem, budući da je zemlja bila potrebna za prateću elektroenergetsku infrastrukturu centra.
Golemi rashladni sustavi podatkovnih centara stvaraju takozvane toplinske otoke i zvučno onečišćenje. Bez prestanka emitiraju niskofrekventnu buku koja okolnim stanovnicima uništava kvalitetu života, dok ogromne količine ispuštene topline trajno podižu temperaturu mikrookoliša i uništavaju lokalne ekosustave.
Posebna su priča lažna obećanja o radnim mjestima. Prešućuje se činjenica da ovakvi megaprojekti nakon završetka građevinskih radova u pravilu zapošljavaju tek šačicu ljudi, uglavnom visokospecijalizirane strane inženjere i zaštitare. Topusko bi tako preuzelo sav ekološki teret, a profit bi otišao izvan granica Hrvatske.
Ostaje i pitanje elektroničkog otpada. AI tehnologija razvija se nevjerojatnom brzinom, pa ugrađeni serveri u pravilu zastarijevaju za svega nekoliko godina. Rezultat su tone toksičnog e-otpada, čije se zbrinjavanje nerijetko prebacuje na teret lokalne zajednice.
Iz svega navedenog zaključujemo da je tvrdnja kako projekt „nema nijednu negativnu stranu“ školski primjer korporativnog PR-a i nepristojne manipulacije javnim mnijenjem. Sapere aude uskoro donosi nastavak ove priče.
