Sve je počelo sa sakoom: Giorgio Armani uzeo je taj tradicionalni komad odjeće i trgao mu podstavu, prilagođavao proporcije, pomicao gumbe, sve dok nije ostalo nešto podatno poput džempera na kopčanje, lagano poput košulje.
“Uklanjajući svu krutost s odjevnog predmeta i otkrivajući neočekivanu prirodnost”, kako je rekao godinama kasnije. “To je bila polazna točka za sve što je uslijedilo.”
Njegovo ponovno osmišljavanje sakoa sedamdesetih godina, predstavlja njegov glavni moto kao modnog dizajnera. Elegancija, tvrdio je, znači jednostavnost. Taj princip, primijenjen tijekom pet desetljeća duge karijere, stvorio je slavna minimalistička odijela i pretvorio njegov istoimeni brend u ogroman konglomerat koji proizvodi visoku modu, prêt-à-porter, parfeme i interijere.
Poznat među ljubiteljima industrije kao “Re Giorgio” – Kralj Giorgio – Armani je postao sinonim za talijanski stil, pomažući odijevati generaciju uspješnih žena, kao i muškaraca koji su željeli manje uštogljenu odjeću.
Kombinirao je dizajnerski talent s pažnjom prema detaljima, vodeći posao koji je svake godine generirao milijarde eura prihoda i pomažući da suvremena talijanska moda postane globalni fenomen.
Unatoč tome što je bio jedan od vodećih svjetskih dizajnera, pažljivo je čuvao vlastitu privatnost i čvrsto držao pod kontrolom tvrtku koju je stvorio, održavajući njezinu neovisnost i surađujući s malom i pouzdanom skupinom članova obitelji i dugogodišnjih suradnika.
Armani, zgodan muškarac prodorno plavih očiju i srebrne kose, često je govorio da je poanta mode u tome da se ljudi osjećaju dobro u svojoj koži, odbijajući krutu odjeću. “To je moja slabost koja utječe i na moj život i na moj rad”, rekao je za “Made in Milan”, dokumentarni film Martina Scorsesea o njemu snimljen 1990. “Uvijek razmišljam o tome da nešto dodam ili nešto oduzmem. Uglavnom nešto oduzmem. Ne podnosim egzibicionizam.“
Armani je umro u dobi od 91 godine, rekla je tvrtka Armani u četvrtak o svom osnivaču i izvršnom direktoru, ne navodeći uzrok smrti. “Radio je do posljednjih dana, posvetivši se tvrtki, kolekcijama i mnogim tekućim i budućim projektima”, objavila je tvrtka. Sprovod će se održati privatno, dodala je.
Giorgio Armani rođen je 1934. u Piacenzi, gradu u industrijskom srcu sjeverne Italije, blizu Milana, kao jedno od troje djece Uga Armanija i Marije Raimondi.
Njegov otac radio je u sjedištu lokalne fašističke stranke prije nego što je postao računovođa za transportnu tvrtku. Njegova majka bila je domaćica.
Unatoč ograničenim sredstvima, njegovi roditelji posjedovali su unutarnju eleganciju, rekao je Armani. Marijin osjećaj za stil isijavao je iz odjeće koju je šila za svoje troje djece. “Bili smo predmet zavisti svih naših kolega iz razreda”, rekao je. “Izgledali smo bogato iako smo bili siromašni.”
Kao dječak iskusio je teškoće Drugog svjetskog rata. U svojoj autobiografiji “Per Amore” (“Iz ljubavi”) priča o tome kako je skočio u jarak i pokrio svoju mlađu sestru Rosannu svojom jaknom kada je avion počeo pucati iznad njih.
Obitelj se preselila u Milano nakon rata. Grad mu se u početku činio vrlo hladnim i velikim, iako je ubrzo počeo cijeniti njegovu diskretnu ljepotu, rekao je Scorseseu.
To će biti početak cjeloživotne veze. U Milanu je razvio ljubav prema filmu koja je kasnije utjecala na njegovu karijeru. Na kraju će odande voditi svoju modnu grupu, pomažući da se neglamurozni, industrijski grad pretvori u talijansku modnu prijestolnicu.
Armani je studirao za liječnika, ali je odustao nakon dvije godine na sveučilištu, a zatim je odslužio vojni rok.
Prve korake u modi – koju nikada nije formalno studirao – napravio je kada mu je ponuđen posao u poznatoj robnoj kući La Rinascente kako bi pomogao u uređenju izloga.
Njegova prva velika prilika došla je s pozivom da radi za talijanskog dizajnera Nina Cerrutija sredinom 1960-ih. Tamo je počeo eksperimentirati s dekonstrukcijom sakoa.
“Ovaj sam zanat započeo gotovo slučajno i polako me privukao, potpuno mi ukravši život”, rekao je jednom prilikom.
Armani je predstavio svoju prvu mušku kolekciju 1975. godine i ubrzo je postao popularan u Europi. Pet godina kasnije osvojio je Sjedinjene Države kad je odjenuo Richarda Gerea za film “Američki žigolo” iz 1980. godine, započevši tako dugu suradnju s Hollywoodom.
Godine 1982., časopis Time predstavio ga je na naslovnici pod naslovom “Giorgiov prekrasan stil”.
Samoproglašeni perfekcionist, dizajner je nadgledao svaki detalj, od oglašavanja do frizura modela. Često je govorio da jedva čeka da vikendi završe kako bi se mogao vratiti na posao. U listopadu 2024. za talijanske novine Corriere della Sera rekao je da planira otići u mirovinu u sljedeće dvije ili tri godine, nakon što je upravo napunio 90 godina.
Bolničko liječenje prisililo ga je da prvi put u karijeri propusti modne revije u lipnju i početkom srpnja ove godine. Nije objavljeno od čega je bolovao.
Tvrtka Armani bila je jedan od prvih talijanskih modnih brendova koji se proširio na nova tržišta, izgradivši snažnu prisutnost u Aziji i šireći se s novim modnim linijama, poput jeftinijeg Emporia, kako bi kapitalizirala već poznato ime. Druge modne kuće poput Prade i Dolce&Gabbane na kraju će slijediti sličnu strategiju.
Armani se također diverzificirao, prelazeći s haljina od tisuću dolara na nove proizvode, od hotela do čokolade, kao i komada za uređenje interijera.
Nakon što ga je njegov rad učinio nevjerojatno bogatim, Armani se prepustio luksuznim nekretninama. Imao je kuće u Milanu, kao i u obližnjem Broniju u sjevernoj Italiji, južnom otoku Pantelleriji, gdje je volio provoditi kolovoz, i Forte dei Marmiju. Također je imao nekretnine u New Yorku, Parizu, na otoku Antigui, kao i u St. Moritzu i Saint-Tropezu.
Kao ljubitelj sporta, bio je vlasnik košarkaškog kluba Olimpia Milano.
Napisao je da vjeruje samo nekolicini ljudi i da žestoko čuva neovisnost svog poslovanja.
Taj neovisni stav ostavlja pitanje što će biti s njegovim poslovanjem u luksuznoj industriji kojom dominiraju velike grupacije.
