27. POGLED ISKOSA S BRANIKA DOMOVINE
S obzirom na moje zanimanje za vojnu povijest, vojsku i općenito vojna pitanja oduvijek me kopkalo jedno, naizgled potpuno banalno pitanje, a tiče se brodova i glasi otprilike nekako ovako: zašto brodovi u engleskom jeziku nose ženski rod „she”?
Sve je to ponovno došlo u fokus dolaskom u splitsku luku najmoćnijeg nosača zrakoplova na svijetu, američkog USS Gerald R. Ford (CVN-78).
Čim otvorite Wikipediju i pročitate prvi redak o tom brodu, naići ćete na rečenicu: „…the lead ship of HER class“ s zaključnom rečenicom poglavlja: „As of August 2025, SHE is the world’s largest aircraft carrier and the largest warship ever constructed“.
I tu počinje ova priča.
Jer taj mali „she”, koji je mene toliko dugo škakljao, govori daleko više od puke jezične navike.
Zanimljivo, zar ne?
I tako onda imamo najmoćniji ratni brod na svijetu, simbol vojne sile koja nadmašuje ukupnu vatrenu moć velike većine država ovog svijeta, u uporabnom jeziku nije „on” ni „to”, nego „ONA”.
Ta me jezična i kulturna činjenica navela na dublje razmišljanje, a sve u skladu s današnjem spolno/rodno i tko zna kakvim još trendovima.
Jer ono što je danas, u doba ove sve prisutne „woke” kulture, rodne ideologije i beskrajnih javnih rasprava o povijesnim „nepravdama prema ženama”, često prikazano kao civilizacijsko nasilje nad ženom, u stvarnosti ima mnogo složenije, bogatije i često plemenitije korijene.
Želja mi je ovim tekstom pokazati da je čovječanstvo, unatoč nametnutim mišljenima, kroz velik dio svoje povijesti žensko biće cijenilo, poštovalo i štitilo, premda na različite načine i kroz različite kulturne izraze. (I da, sasvim sam siguran da će se naći veliki broj onih koji se ne slažu s ovim tekstom i mojim stavom no to je neka druga priča.)
A „ONA” je kako možemo vidjeti u jeziku morskih prostranstava jedan od tih najzanimljivijih, najpostojanijih i najljepših primjera iskazivanja poštovanja prema ženama odnosno ženskom spolu, rodu i svemu onome danas aktualnom.
Nazivati brod „ONA” tako nije omalovažavanje, već upravo suprotno, jedinstveni znak poštovanja star koliko i sama plovidba.
Tradicija da se brodovi u anglosaksonskoj kulturi oslovljavaju u ženskom rodu potječe stoljećima unatrag. Ona nije izrasla iz patrijarhalnog refleksa ili podsmijeha, naprotiv, izrasla je iz divljenja, poštovanja i povjerenja.
Ženski princip na moru
Kroz povijest, ljudi koji su plovili morali su vjerovati nečemu većem od sebe kako bi preživjeli more. U antičko doba, more je bilo prostor straha i neizvjesnosti, a upravo su božice mora, sirene i nimfe vladale tim nepreglednim vodenim prostranstvima.
Kasnije, u srednjem vijeku i ranom novom vijeku, brodovi su dobivali ženska imena, često prema sveticama i svetim likovima pa smo tako imali Santa Maria, Notre Dame, Nuestra Señora. Na pramcu broda često je bila uklesana ženska figura, zaštitnica i ratnica. Pomorci su vjerovali da ih upravo „ONA” vodi i štiti kroz oluje.
Taj simbolizam bio je jednostavan i moćan. Brod je „ONA” jer je „ona“ ta koja čuva, nosi i vraća kući. A „ONA” je sigurna luka, dom i vjetar koji ne izdaje.
U europskim jezicima brod je prirodno dobio ženski rod.
Engleski je, iako nema gramatički rod, naslijedio tu personifikaciju. Za mornara brod nikada nije bio „stvar”. Za njega je on bio živo biće sigurna luka spasa i okrijepe, vodič i saveznik. Kao što majka ili supruga štiti i brine za obitelj, brod „brine” za posadu. Ova simbolička povezanost učvrstila je ženski rod u govoru mornara stvorivši romantičnu i emocionalnu vezu s brodom. Mornari su kroz povijest razvijali vrlo osoban odnos prema brodovima, govorili bi o „njezinoj ljepoti”, „njezinoj brzini” ili „njezinoj izdržljivosti”. Taj jezik i personifikacija pridonijeli su tome da se brodovi doživljavaju kao ženski entiteti, a ne kao neživi objekti.
I zato brod nije „ono”. Brod je „ONA”.
Britanska kraljevska mornarica, kao najmoćnija pomorska sila 17. i 18. stoljeća, tu je tradiciju učvrstila. Admiral Sir Walter Raleigh zapisao je još u 16. stoljeću: „For she who hath no equal at sea must be served as a queen.”(„Jer ona koja nema ravne na moru mora biti služena kao kraljica.”)
Kad su Sjedinjene Države osnovale vlastitu mornaricu krajem 18. stoljeća, preuzele su i jezik i simboliku britanskog pomorstva. Od USS Constitution do suvremenih nosača zrakoplova, svi američki ratni brodovi, bez obzira nose li ime muškarca, grada ili apstraktnog pojma, u govoru su “SHE”.
Pa tako i danas, u doba elektromagnetskih katapulta i nuklearnih reaktora, brod nije „on ili ono” nego „ONA”.
Hrvatski jezik ukazuje na drugačiji kulturni okvir
U Hrvatskoj i većem dijelu slavenskog jezičnog prostora situacija je drukčija.
Brod je muškog roda, ali ne zato što ga se manje cijeni, nego zato što jezik drugačije oblikuje svijet. Ovdje „on” ima istu simboliku koju američki mornar daje „njoj”, poštovanje i povjerenje.
No zanimljivo je kako isti objekt, isti brod, u jednom jeziku postaje „ona”, a u drugom „on”. Upravo ove jezične nijanse često otkrivaju kulturnu povijest puno bolje od suhoparnih službenih definicija i pojašnjenja.
Dok anglosaksonski mornari govore „ona”, naši govore „on”. I to je jednako dio identiteta.
To što isti objekt, poput primjerice spomenutog USS Gerald R. Ford nosača zrakloplova, u jednom jeziku ima ženski, a u drugom muški rod točno nam ukazuje da je jezik itekako jasno ogledalo tradicije i kulture pojedinih naroda.
S druge pak strane u današnjem društvu svjedoci smo pravog jezičnog bojnog polja.
Mi danas živimo u nekom čudnom vremenu izvrnutih vrijednosti u kojem se jezik pretvorio u prostor ideoloških ratova. „Woke“ pokreti, dio radikalnog feminizma i suvremene kulturne struje često kroz današnje pojmove pokušavaju retroaktivno optužiti prošlost. Sve se analizira kroz optiku rodne nejednakosti, pa se i najobičniji izrazi poput „she” za brod, mogu proglasiti reliktom „patrijarhalne kulture” ili možda čak dokazom drevnog „transgenderizma“.
No istina je upravo kao i obično potpuno suprotna!
U ovom kontekstu „SHE/ONA”, ma kako to nekome smetalo, izraz je poštovanja, nikako ne omalovažavanja.
To je priznanje važnosti, uloge i snage ženskog principa u razvoju ljudske civilizacije. Posebice u svijetu moreplovstva. U svijetu u kojem jedan pogrešan val može odnijeti život „ONA” je od davnina bila simbol sigurnosti i nade.
Nazvati brod „ONA” značilo je pouzdati se u NJU.
Tradicija nije neprijatelj
Često se danas pokušava prikazati da je žensko biće u povijesti isključivo bilo potlačeno, ušutkano i obespravljeno. No povijest je kao i obično složenija i bogatija.
U mnogim kulturama, kroz mitologiju, tradiciju i simboliku, žena je bila i ostala pojam snage, zaštite i dostojanstva.
Nazivati brod „she” ne znači svoditi ga na objekt, naprotiv, to znači priznati mu moć, važnost i ulogu povjerenja, staru stotinama godina. Jer to je jezik mornara koji su život polagali u ruke „nje” tj.broda koji ih vodi kroz tamu i oluju.
Kada „ONA”, USS Gerald R. Ford, uplovi u Split, možda je upravo taj trenutak najbolja prilika da se podsjetimo da neke tradicije nisu neprijatelj suvremenosti.
Dapače, neke su njezin korektiv, podsjetnik da poštovanje i snaga mogu ići ruku pod ruku.
I možda, dok gledamo kako „ONA” stoji na sidru u našem moru, shvatimo jednostavnu istinu, a to je da u svoj svojoj tankoćutnosti u kojoj se prečesto hvatamo za običnu riječ, istu ne moramo odmah pretvoriti u streljivo protiv omraženog ideološkog neprijatelja. Možda bi ponekad neku riječ najprije trebali doživjeti kao počast, što ona često i jest.!
A ta počast „NJOJ“ najbolje se ogleda u tradicionalnoj američkoj mornaričkoj izreci kada stariji časnik izgovori: „Take care of her… and she will bring you home.” („Brini se za nju… i ona će te vratiti kući.”)
On ne prenosi samo zapovijed, nego i poruku odgovornosti i povjerenja. Brod nije samo čelik, drvo, motor i paluba, već dom, zaštitnik i tiha sila koja traži poštovanje i uzvraća sigurnošću.
U toj jednostavnoj rečenici sažeta je čitava filozofija mora i broda, a u konačnici i života, kojem ako pristupiš s brigom i poštovanjem, „ONA“ će ti otvoriti siguran put kući.
