Internet je posljednjih godina, a posebno posljednjih dana, preplavljen glasnim domoljubljem. No što više promatram sadržaj, komentare i javne nastupe, sve mi se više čini da danas postoje dvije potpuno različite desnice.
Jedna je tiha, obična i iskrena. Druga je glasna, agresivna i stalno u sukobu.
Ova prva ne mrzi nikoga. Voli svoju zemlju, poštuje branitelje, vjeru i tradiciju bez potrebe da svakodnevno dokazuje koliko je “veći Hrvat” od drugih. Takvi ljudi rade, žive svoje živote i ne traže neprijatelje na svakom koraku.
Druga desnica živi od sukoba. Hrani se podjelama, galamom i stalnim traženjem krivaca. Poziva se na domoljublje, vjeru i narod, ali vrlo često upravo svojim ponašanjem odbija normalne ljude od svega što navodno predstavlja. Nakon nekoliko piva ili pod utjecajem mase, lako se pretvara u agresiju, prijetnje i pozive na obračune. U isto vrijeme, društvene mreže pune su patetičnih objava preko kojih se skupljaju lajkovi na račun mrtvih, ratova i branitelja.
Posebno je zanimljivo što ti isti ljudi često napadaju duhovnike, vrijeđaju svakoga tko im se usprotivi, psuju i izazivaju nemire, a već sutradan objavljuju svete slike i predstavljaju se kao najveći vjernici i zaštitnici naroda. Zbog takvih prizora mnogima cijela priča počinje djelovati kao loša predstava, a ne iskreno uvjerenje.

Divide et impera
I upravo tu nastaje najveći problem: takva desnica najviše šteti onoj iskonskoj, normalnoj desnici. Šteti joj više nego bilo koji politički protivnik. Jer kada prosječan čovjek vidi urlanje, mržnju i agresiju pod zastavom domoljublja, vrlo lako počne odbacivati sve što s tim ima veze.
Na kraju, kad se sve zbroji i oduzme, korist od toga ima ljevica. Dok se ljudi istog svjetonazora međusobno napadaju, vrijeđaju i dijele, politički protivnici samo promatraju i dobivaju prostor.
Jesu li ti razdori spontani ili ciljano poticani, ne znam. Možda je to samo odraz vremena u kojem živimo, a možda i nešto više od toga. O tome neka svatko razmisli sam.
Ovo nije politička analiza ni pokušaj da nekoga uvjerim u nešto. Samo osobni osvrt na obrasce koje je danas teško ne primijetiti.
Više iz blogosfere:
Zašto nas izdaju oni kojima najviše pomažemo?
Muškarac je glava kuće, ali žena je vrat koji tu glavu okreće










