HVALJEN ISUS HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA USKRSLOGA I PROSLAVLJENOGA! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana, prvoga dana u tjednu kad je Gospodin uskrsnuo od mrtvih. Slavimo dan Gospodnji! Slavimo ujedno i svoj osobni susret s Gospodinom u njegovoj riječi i euharistiji – primajući svetu pričest, postajući jedno s njime. I fizički.
Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, vedro, bez ijednoga oblaka, temperatura je oko petnaest-šesnaest stupnjeva, ali će danju narasti. Svejedno, ovdje ne prestaje dolaziti rijeka hodočasnika. Zahvalimo za tu milost koja se događa među nama i molimo da Gospodin dirne njihova srca, da se ispovjede, da duše očiste. To i jest smisao hodočašćenja.
Jučer su nebrojeni hodočastili svetomu Anti u njegova svetišta koja su cijeli dan bila nešto kao protočni kanal za hodočasnike. I molimo da ostanu vjerni Gospodinu na njegovu putu. Jučer smo slavili također i Bezgrješno Srce Marijino, posvetili se Mariji i njezinu Srcu, a u petak smo slavili Božansko Srce Isusovo.
Dakle, kumulativni blagdani, k tomu još i produženi vikend. Pa molimo da se vratimo svi doma – obnovljeni. Pročitah da su američki biskupi u petak posvetili svoju naciju – cijelu Ameriku – Božanskom Srcu Isusovu. Jedna kratka, ali sažeta posveta može se naći i na internetu. Obavijestili su o tome i Svetu Stolicu.
Poruka Fatime
Sjetimo se da je Marija rekla vidiocima iz Fatime o posveti njezinu Srcu te o pobožnosti pet subota Bezgrješnom Srcu. Marija se i kasnije ukazivala časnoj sestri Luciji i jednom zgodom rekla: „Pogledaj, kćeri moja, moje Srce, okruženo trnjem kojim me nezahvalni ljudi probadaju u svakom trenutku svojim bogohuljenjem i nezahvalnošću.“ Ne dao Bog da smo mi ti koji to činimo svojim bogohuljenjem i nezahvalnošću.
Snaga identiteta
Sinoć je ovdje glavnu svetu misu imao biskup iz Gradišća (Burgenlanda), iz Željeznoga – mons. Egidije Živković, gradišćanski Hrvat. On promiče svim silama poveznicu između tih Hrvata koji su prije pet stoljeća iselili iz naših krajeva spašavajući se od Osmanlija i domovine Hrvatske. Govori perfektno hrvatski, s njihovim naglaskom, a i godinu dana je studirao u Zagrebu. Biskupom ga je imenovao 2010. papa Benedikt.
S njime je bilo više od stotinu Hrvata iz Gradišća koji su ponosno Hrvati. Divim se tim Hrvatima, kao i onima u Mađarskoj, Slovačkoj, pa čak i u Rumunjskoj koji dolaze u Međugorje. Osjećaju da pripadaju ovome narodu i da su potekli s ovoga tla.
To je bitno bilo i za Židove. Oni su bili ponosni na svoje podrijetlo. Sjetimo se samo koliko je imena u Knjizi Brojeva, koliko plemena i obitelji. Pa zatim u Prvoj knjizi Ljetopisa – cijela poglavlja posvećena su nabrajanju imena pojedinih plemena i njihovih potomaka, zatim Ezrine i Nehemijine knjige gdje također imamo duge popise povratnika iz Babilona, njih nešto više od četrdeset tisuća.
Bili su ponosni na svoje podrijetlo, tražili su svoje „domovnice“ i trebali su dokazati da su Židovi. I nastojanje oko čistoće glede ženidbe, da ne uzimaju žene iz okolnih naroda, da se ne miješaju.
To je i ono što prožima hrvatsku pjesmu s Eurovizije – Andromeda grupe Lelek. Ona je usmjerena protiv povijesnog zaborava, povijesne amnezije, da znamo za svoj identitet, tko smo i što smo danas, kad se sve želi poravnati i globalizirati. Biti svoj, biti svoj na svome, znati svoje korijene i podrijetlo, nacionalno i vjersko. To je bitno i u narodu Božjem – Crkvi. Vidimo to i osjećamo u ovoj nogometnoj groznici. Hvala Gospodinu za dar domovine – vjere i slobode.
Žetva je velika, a radnika je malo
Ove godine blagdan Bezgrješnog Srca Marijina pada 13. u mjesecu, što znači da se poklapa s godišnjicom jednog od ukazanja Gospe u Fatimi. Naime, ona su počela 13. svibnja, pa to bijaše drugo ukazanje. Marija je kazala vidiocima, a posebice Luciji: „Ne gubi nadu. Nikada te neću napustiti. Moje Bezgrješno Srce bit će tvoje utočište i put koji će te odvesti do Boga.“
I dok je Gospa izgovarala posljednje riječi, otvorila je ruke i po drugi put nam prenijela zrake goleme svjetlosti iz njezinih ruku. Vidjeli smo sebe u tom svjetlu, kao da smo uronjeni u Boga. Jacinta i Francisco činili su se u onom dijelu svjetla koji je uzlazio prema nebu, a ja u onom koji je izliven na zemlju. Ispred dlana desne ruke Gospe nalazilo se srce okruženo trnjem koje ga je probadalo. Shvatili smo da je to Bezgrješno Srce Marijino, ranjeno grijesima čovječanstva i tražeći zadovoljštinu za grijehe.
Isus u današnjem evanđelju gleda na mnoštvo kao na ovce bez pastira: prestrašene, same i uznemirene. Bez pomoći, bez pastira, uvijek će ovce lutati, gubiti se, umrijeti i biti lak plijen vukovima ili drugim divljim životinjama. Zatim koristi drugu metaforu za istu situaciju: ljude vidi kao žetvu koju treba požnjeti, a ne kao ovce koje treba čuvati. Prvo nas vidi kao ovce, a zatim nas vidi kao žetvu.
Poanta ovih slika nije uvrijediti nas, obezvrijediti nas, već suprotno: on nas vidi vrijednima, kao što pastir vidi svoje ovce kao vrijedne ili kao što poljoprivrednik vidi svoje usjeve kao vrijedne. Ali ovce trebaju pastire da ih vode, a usjevi trebaju radnike da ih požanju. I Isus se žali da je „žetva obilna, ali radnika malo“. Stoga stvara dvanaest njih, dvanaest duhovnih pastira, dvanaest duhovnih ratara.
Poziv apostola i vrijednost svake osobe
Među svojim mnogobrojnim učenicima, Isus odabire dvanaestoricu za posebnu ulogu. Oni su obični ljudi, još nisu svetci, ali im je povjeren najozbiljniji od svih ljudskih zadataka, pitanje života ili smrti – vječni život ili propast. Dvanaest apostola su Isusovo prvo svećenstvo, njegovi prvi svećenici i biskupi, a Petar je prvi papa. Čak je i Juda Iškariotski bio biskup.
Ali ovi posebni ljudi ne uklanjaju od nas ostalih zadatak da budemo misionari i evangelizatori: oni nas podsjećaju na naš zadatak. Oni nam na poseban način pokazuju na što smo svi pozvani biti, baš kao što posebno sveto mjesto unutar crkvene zgrade posvećuje sva mjesta i kao što posebno sveto vrijeme mise posvećuje sva vremena.
Svećenici ne slave misu umjesto nas, već s nama. Oni ne slave misu umjesto nas, već u naše ime. Oni nas predstavljaju duhovno, kao što nas naši vladini dužnosnici predstavljaju politički. Reprezentacija je vrsta prisutnosti, ponovnog predstavljanja.
Primijetite da Matej imenuje svakog od dvanaest apostola. Imena su najvažnije od svih riječi u Bibliji. Postoje mnoge genealogije, dugi popisi imena predaka, i mi ih smatramo najdosadnijim odlomcima, ali naši pretci su ih smatrali najvažnijima. Zašto? Zato što ta vlastita imena imenuju jedina bića u svemiru koja imaju i nose sliku Božju, jedina bića koja imaju besmrtne duše, jedina bića koja su predodređena za vječni život i jedina bića koja imaju apsolutnu ili nutarnju vrijednost, a ne samo relativnu ili instrumentalnu vrijednost.
To su osobe; sve ostalo su samo stvari. Stvari treba koristiti, osobe treba voljeti, a Bogu se treba klanjati. Ne zlorabite Boga, ne klanjajte se ljudima i ne volite stvari. Koristite stvari, volite osobe, klanjajte se Bogu. To je zdrav razum i realizam; to je život u stvarnosti, tretiranje svega onakvim kakvo stvarno jest. Svetost i zdrav razum su zapravo identični.
I molimo da Gospodin pošalje radnike u svoju žetvu. Obilna je i danas. Vidimo to ovdje u Međugorju.
Više od istog autora:
Sveti Anto i Bezgrješno Srce Marijino: Autocesta prema spasu
Papa u Španjolskoj hrabro obranio ljudsko dostojanstvo
Podržavaš neovisno novinarstvo? Ako cijeniš naš rad i držiš da su ovaj i drugi naši tekstovi korisni za tebe i hrvatsko društvo u cjelini, klikni na poveznicu u nastavku, informiraj se o planovima našeg portala i doprinesi i ti našem djelovanju;
Sveti Anto i Bezgrješno Srce Marijino: Autocesta prema spasu
