Europski parlament izglasao je zakon koji napokon uvodi red u jedno od najkaotičnijih politika EU – onu o migrantima. Vraćanje migranata koji nemaju pravo boravka dobiva svoju pravnu podlogu.
S jedne strane pučani, suverenisti i dio liberala, s druge socijaldemokrati, zeleni i ljevica
U srijedu 17. lipnja Europski je parlament donio prijedlog uredbe o zajedničkom sustavu Europske unije za vraćanje državljana trećih zemalja koji nezakonito borave na njezinu teritoriju („Return Regulation“). Ovim se zakonom uspostavlja jedinstven, stroži i učinkovitiji okvir za povratak migranata bez prava boravka.
Zakon obvezuje migrante na suradnju s nadležnim tijelima, mogućnost pritvora u slučajevima bijega ili nesuradnje te pravni temelj za otganizacijz centara za povratak u trećim zemljama.
Glasanje o zakonu imalo je jasan ideološki raspored: „za“ je glasala većina zastupnika od desnog centra do suverenističke desnice, uz dio liberala, dok su protiv bili socijalisti, zeleni i ljevica, pri čemu je za prijedlog glasalo oko 389 zastupnika, protiv 206, a suzdržanih je bilo 32
Umjesto da ostane taoc beskonačnih procedura i ideoloških parola, Unija se ovim potezom vraća elementarnoj Grunfovskoj logici: tko nema pravo ostati, mora otići, i to u razumnom roku. Dosadašnji sustav povrataka bio je porazno neučinkovit: tek manjina onih koji prime rješenje o zabrani ulaska doista i napusti teritorij EU-a.
Ostatak nestaje u sivoj zoni, bez statusa i nadzora i svoju “sreću” traže u okrilju kriminalnih mreža i radikaliziranih islamističkih skupina. Takvo stanje je recept za trajnu nesigurnost kako za građane EU tako i za same migrante.
Zajednička pravila umjesto kaosa
Novi zakon uspostavlja zajednički europski okvir za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom, zamjenjujući 27 različitih pristupa svako pojedine zemlje članice jedinstvenijim pravilima. Državama članicama daje više prostora za pritvor osoba koje očito izbjegavaju provedbu odluke ili predstavljaju rizik bijega, jer su upravo rupe u sustavu dosad omogućavale da se migrante jednostavno izgubi iz vida.
Razmatra se i smještaj centara za obradu i povratak izvan teritorija EU-a, čime se štite države na vanjskim granicama od neodrživog pritiska. Time će odluke o povratku prestati biti samo mrtvo slovo na papiru.
Humanost i kaos
Zaokret je, očekivano, izazvao lavinu optužbi ljevice: od „sram vas bilo“ do etiketa „nečovječnosti“. No iza tih dramatičnih parola krije se ustvari odbijanje suočavanja s temeljnim pitanjem: imaju li države pravo znati tko boravi na njihovu teritoriju, postavljati uvjete za ulazak i provoditi vlastite odluke i zakone?
Ako je odgovor potvrdan, onda je jasno da migracijska politika bez učinkovite formalno pravne mogućnosti povratka nije ozbiljna politika, više je parodija politike. Istinska humanost bila bi progonjenima dati azil, a ekonomskim migrantima odbiti svaku ideju da mogu ući na teritorij EU i tu ostati bez prethodno odrađene procedure u veleposlanstvima ili konzulatima zemalja budućih domaćina.
Politika prohodnih granica Angele Merkel i partnera poticala je milijune ljudi na opasna putovanja i iluzije koje se nisu ostvarile ili, kako smo već naveli uključivanje u kriminalne ili radikalizirane skupine na tlu Europe. Mnoge od onih koji su krenuli na put u “obećane zemlje” zauvijek je progutao Mediteran.
Zakon koji bi mogao biti važan za Hrvatsku
Za države na vanjskoj granici, poput Hrvatske, ovaj je zakon posebno važan. Godinama se od nas očekivalo da budemo savjestan čuvar vanjske granice Schengena, uz slabe i proturječne alate na razini EU-a.
Bruxelles se gubio u beskrajnim deklaracijama o ljudskim pravima, socijalnoj pravdi i solidarnosti, a hrvatska policija bila je suočena s konkretnim rutama i krijumčarskim mrežama. Zajednički, čvršći okvir za povratak znači da Hrvatska više nije sama na vjetrometini. To je i prigoda da se uspostavi jača suradnja s trećim zemljama i ubrzaju procedure.
Granice kao preduvjet slobode
Protivnici zakona vole govoriti o „tvrđavi Europi“, no bez kontroliranih granica nema ni otvorenog društva. Iako ova rečenica može zvučiti kao proturiječnost, u ovom slučaju ona to nikako nije.
Naime, nametanje vrijednosti i načina života, koje sa sobom donose migranti, sve češće postaje izvorištem sukoba, protesta i pobuna i stvara se kaos. Nije bilo teško predvidjeti ovakvo stanje i zato se postavlja opravdano pitanje: Zašto je do toga ipak došlo? Kome odgovara takvo stanje i tko na njemu profitira?
Odgovore na ova pitanja treba potražiti u promišljanjima koja uključuju logičko razmišljanje, makroekonomiju, geopolitiku i duhovnost. Učestali seksualni prijestupi i migrantsko nasilje potiču radikalizaciju, a radikalizacija uzrokuje jačanje represivnog aparata. Takav proces razara Demokraciju, ograničava slobode i vodi u totalitarizam. Naznaka je da će ovaj zakon pripomoći da do takvog scenarija ipak ne dođe.
Prevladavanje razuma ili samo predah?
Ostaje za vidjeti hoće li primjena ovog zakona biti jednako uspješna kao i njegovo donošenje. Bez obzira na to, možemo ustvrditi da barem privremeno ovaj zakon prekida iluziju da se granice mogu čuvati priopćenjima i donosi minimum ozbiljnosti.
Istina, teško će jedan zakon vratiti izgubljeno povjerenje zbog uništenog gospodarstva bizarnim zelenim politikama i autodestruktivnim političkim odlukama, ali opet, ovakav korak daje nam za pravo da se i dalje nadamo da će kod europskih birokrata možda ipak jednom zavladati razbor.
Ili smo samo dobili mali predah.
Istraživanje pokazalo: Hrvate najviše brinu rast cijena, vršnjačko nasilje, ratni sukobi i migranti
Krijumčari ljudi na TikToku nude migrantima ‘paket aranžmane’ za put u UK
Drama na hrvatsko-srpskoj granici: Migranti pucali na srbijanske granične policajce
