HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA – USKRSLOGA! MIR VAM I DOBRO!
Nedjelja, Marija i otajstvo Bogorodice
Blagoslovljen i radostan ovaj dan. Nedjelja je – Dan Gospodnji, dan kad se oko Gospodina okupljamo da nam on „lomi“ svoju riječ, da nas on hrani svojim Tijelom i Krvlju. Slijedimo ono što je on sam rekao na Posljednjoj večeri glede tih stvarnosti. A njegova je riječ istina. Nebo će proći, zemlja će proći, ali njegove riječi ostaju jer dolaze iz Vječnoga i uviru u Vječnoga, Božjega Sina koji je u Mariji postao čovjekom i među nama hodio jedan ljudski vijek.
Prvi je dan ljeta, ljetni solsticij – suncostaj. Od danas dani postaju kraći do Božića. Ovdje su, kao što sam već i pisao, rijeke hodočasnika. Sinoć su na tri punkta policajci regulirali promet vozila i hodočasnika. Jednom riječju, odasvud ima autobusa, iz cijele Hrvatske i Europe. Kao što sam i pisao, Marija je istinski magnet za vjernike. Ne po sebi, nego po onomu koga je rodila – Isusu!
Marija nije dodatak kršćanstvu ni našem vjerovanju, kako to tvrde protestanti. Ona je uz Sina Isusa u središtu! Sva marijanska teologija započinje pitanjem o Kristu. Na Efeškom saboru 431. godine, nakon teških prijepora i kontroverzi koje su prijetile slomom Crkve, biskupi su definirali Mariju kao Theotokos – Bogorodicu, Majku Božju.
To nije bila prvenstveno izjava o Marijinu dostojanstvu. Bila je to izjava o tome tko je i što je njezin Sin. Ako je Dijete koje je rodila istinski i u potpunosti Bog – ne božanski duh koji nastanjuje ljudsku osobu, nego sam Bog koji je postao čovjekom – onda je ona istinski i bezuvjetno Bogorodica. Nijekati Bogorodicu, kao što je to učinio Nestorije na tom saboru, nije značilo poniziti Mariju. To bi značilo podijeliti Krista, sugerirati da su božansko i ljudsko u njemu toliko odvojeni da ona može biti majka jednog, ali ne i drugog.
Marijin „Fiat“ i škola kršćanske pobožnosti
Svaka Marijina privilegija slijedi istu logiku. Njezina veličina u potpunosti proizlazi iz njezina sjedinjenja s onim kojeg je rodila. Ona je najveća učenica zbog činjenice tko je njezin Učitelj – i zbog onoga što je on od nje tražio i što je ona dala. Što znači da što bliže gledate Mariju, to jasnije vidite Krista.
Ona nije konkurencija Sinu, nego o njoj vjerujemo ono što zapravo jest: Majka Sina Božjega koja je u službi Sina i Crkve od samih početaka, a napose nakon Duhova. Ono što možemo od nje naučiti jest: čuti, primiti, odgovoriti, donijeti plod. Marija nije samo jedan primjer ovog obrasca među ostalima. Ona je njegov prvi i savršeni primjer – ona u kojoj se to najpotpunije, najslobodnije i s najuniverzalnijom plodnošću ostvarilo.
Svaka škola kršćanske pobožnosti pokušava učiniti ono što je ona učinila pri Navještenju. Lukino evanđelje bilježi njezin odgovor s izvanrednom rezervom. Anđeo progovara i donosi ponudu. Marija postavlja jedno pitanje – ne pitanje sumnje, već istinsko pitanje razumijevanja: Kako je to moguće? Ne poznajem muža! I zatim: Fiat mihi secundum verbum tuum. Neka mi bude po tvojoj riječi.
Nema pregovora. Nema uvjeta. Njezin je Fiat potpun – najpotpuniji čin prihvata u ljudskoj povijesti. Nije pasivna u lošem smislu. Ona je potpuno prisutna, potpuno angažirana i potpuno predana. To nije slabost; to je duhovna zrelost koju cijela tradicija pokušava njegovati. A onda, nakon rođenja, Luka nam dvaput kaže da je sve te stvari čuvala, razmišljajući o njima u svom srcu. Dakle, Marija je aktivna, pohranjuje u srcu, i njezino je srce nešto kao riznica događaja koje je mogla kasnije prepričavati. Slijedimo Mariju napose ovih dana i slušajmo njezine riječi. Poruke. Ona nas nije zaboravila u ovim nevoljnim vremenima.
Prorok Jeremija i izazovi suvremenog kršćanstva
Danas slušamo iz Proroka Jeremije kratki odlomak. Živio je zbilja u nevoljno i tragično vrijeme, a sam je bio tragičar. Opirao se pozivu proroka, izmotavao se: „ne znam govoriti“, „dijete sam“, „nemušt“ itd. Ali nije mogao pobjeći od svoje sudbine. Nije mogao pobjeći od toga da bude znak osporavani – kao i Isus – cijeloga života. Svi protiv njega, a on protiv svih.
Ako se sjećate, ovih smo dana imali u čitanjima onu bezbožnu kraljicu Ataliju. Jedina žena koja je vladala otprilike sedam godina u narodu. Bila je kći Ahaba i one Izabele, poganke, pa je zavela diktaturu i samovlast. Htjela je iskorijeniti svu Davidovu lozu, ali je svećenik Jojada spasio maloga Joaša i njegovu dojilju u Hramu i ondje ga krio dok nije navršio sedam godina. Potom je inicirao ubojstvo te kraljice…
Upravo kao kod Isusa i Heroda koji je htio ubiti dijete. I Josip mora s Marijom u Egipat. Spasiti Božjega Sina. Onaj je svećenik spasio Davidovu lozu od istrjebljenja. Ali kod Jeremije imamo finale židovskih kraljeva. Babilonci su osvojili sve, pobili na kraljeve oči sve njegovo i onda njega oslijepili. Tragični finale do kojega dovodi sljepilo vladara koji nisu slušali proroke – pa ni Jeremiju. To se i danas ponavlja.
Poput većine Božjih proroka, Jeremiju su stalno progonili oni koji su ga strastveno mrzili i bojali ga se. Njegovi neprijatelji nisu bili pogani, stranci, već Židovi, Božji izabrani narod, uključujući mnoge njihove vođe. Isto je bilo i s Isusom. Danas se u našoj kulturi čini da su stvari drugačije. Otvoreni progon je rijedak, osim u komunističkim zemljama i nekim islamskim.
Progoni nisu rijetki: u Africi, Kini, Indiji i islamskim zemljama kršćani redovito bivaju mučeni. O tome ne čujemo u medijima jer nije politički korektno govoriti tu istinu, ali potpuno je dokumentirana i dokazana statistika da je u posljednjem stoljeću bilo više kršćanskih mučenika nego u svih devetnaest prethodnih stoljeća zajedno.
Meki totalitarizam i pobjeda Božje istine
Kršćani su i dalje omraženi u našoj postkršćanskoj, sekularnoj, zapadnoj kulturi, ali nisu fizički progonjeni, nisu mučeni. Uglavnom su ignorirani ili ismijavani. Ali im nije dopušteno davati izrazito kršćanske izjave u javnosti – na sveučilištima, u medijima i u vladi. Iznad svega, nije im dopušteno proturječiti dogmama seksualne revolucije.
Dakle, pravovjerni katolici danas su u intelektualnom i kulturnom egzilu, ne toliko u fizičkom progonstvu. Ovaj „meki totalitarizam“ mnogo je učinkovitiji i podmukliji od „tvrdog totalitarizma“ tiranina ili terorista. To dokazuje činjenica da kršćanstvo brzo raste svugdje gdje je progonjeno i nestaje jednako brzo tamo gdje progona nema.
Vrag postaje pametan. Zna da je „krv mučenika sjeme Crkve“, kako su rekli crkveni oci. Sotonina strategija danas u našoj kulturi nije progon samih kršćana, već je na ciljniku i meti kršćanska obrana tradicionalnog morala kako bi se politički nekorektno i nepodnošljivo učinilo svako protuslovlje sve širim dogmama ili praksama seksualne revolucije, uključujući kontracepciju, pobačaj, sodomiju, eutanaziju, istospolna partnerstva i transrodnost.
Ako se protiv toga govori, onda je to „govor mržnje“, „religijski dogmatizam“ i „fundamentalizam“, iako je samo vjernost kršćanskoj tradiciji na način da se ljudska ljubav definira onako kako to čini Bog.
Slijedimo u svome nauku samo ono što je Bog upisao u čovjekovo srce i čovječanstvo. I tu nam Jeremija može biti primjerom da ne bacimo koplje u trnje. Zato Jeremija, čak i usred sve većeg progona i mržnje, ispovijeda svoje uvjerenje da njegovi neprijatelji na kraju neće pobijediti, da vrata pakla neće nadvladati Boga i njegove proroke.
I neće sav utjecaj i novac milijardera na društvenim mrežama odnijeti pobjedu. Ni vrata pakla ni pakao multimilijardera neće nadvladati Crkvu Božju i Božju istinu u Isusu Kristu. Na kraju će istina pobijediti. Mnogi Božji proroci će umrijeti, ali Bog nikada neće umrijeti.
Nietzsche kaže „Bog je mrtav“, ali Bog odgovara da je Nietzsche mrtav. Mnogi koji govore istinu mogu umrijeti, ali istina nikada ne može umrijeti – uključujući i sada nepopularnu istinu da Bog, koji ima beskonačnu ljubav i milosrđe za grešnike, nema ljubavi ni milosrđa za grijehe. Na nama je moliti da Božje djelo nadvlada trenutne zablude i bezbožnost koja se sve više širi! Međugorje je tomu najbolji lijek.
Više od istog autora:
Najveći učenik Isusa? Crkva ima jasan odgovor
Marija je magnet, Europa tone u poganstvo: hoćemo li se probuditi na vrijeme?
Zašto hrvatski grb nije ‘šahovnica’, nego štit vjere?
Podržavaš neovisno novinarstvo? Ako cijeniš naš rad i držiš da su ovaj i drugi naši tekstovi korisni za tebe i hrvatsko društvo u cjelini doniraj:
Primatelj: Dijalog
IBAN: HR5923400091111245038
Opis plaćanja: Donacija za Dijalog.hr
Model: 00
Poziv na broj: (upisati datum)
