HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – LJUBITELJA MALENIH I KOJI SE MALENIM OBJAVLJUJE! MIR VAM I DOBRO!
– Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Četvrtak je – spomen na Gospodnju Posljednju pashalnu večeru sa svojim učenicima gdje je ostavio sebe testamentarno – oporučno – za sva vremena, Crkvi i učenicima pod prilikama kruha i vina. To je Isusova večer i večera – za sve nas. Nekoliko puta on ponavlja “za vas” – pro vobis! Živio je životom za druge, istinska ‘proegzistencija’, u posvemašnjem predanju, sebedarju, u totalnoj izručenosti nama. Do kraja vremena. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, svježe i jesensko, dok su dani još uvijek topli pa čak ovdje i vrući, što godi hodočasnicima koji svakodnevno pristižu. Zahvalimo za svaki udisaj i izdisaj, za svaki otkucaj srca, za ovo jutro koje nam Gospodin daruje, za ljude i osobe s kojima živimo.
Danas je prvi dan mjeseca listopada – Marijina mjeseca, Mjeseca Gospine krunice u kome pada i spomen na Gospu od Pobjede, na bitku kod Lepanta g. 1571., kad su kršćanske snage porazile osmanske koje bi – da su u toj bitci pobijedile – zavladale Sredozemljom te bi sva Europa bila ponovno ugrožena kao i stotinu godina nakon Muhamedove smrti kad su poraženi u bitci kod Poitiersa g. 732. U ovome kontekstu ili surječju vrijedi pročitati i ono što je Papa rekao jučer na svojoj Generalnoj audijenciji u kojoj je rezimirao svoje apostolsko putovanje u Francusku, osvrćući se na tri točke svoga putovanja – Pariz, Lurd i Metz, grad na raskrižju granica i nacija, s predivnom katedralom i tisućama metara predivnih vitraja koji oslikavaju cijelu Bibliju – za vjernike kad ne bijaše knjiga ni tiska, nego su imali pred sobom oslikanu Bibliju – tzv. Biblia pauperum – Biblija siromaha. Možda u tome kontekstu i pada današnji spomen svete Male Terezije od Djeteta Isusa i Božjega lica – zacijelo najpopularnije svetice prošloga stoljeća – uz talijanskoga Padra Pija. Karmelićanka koja nije živjela ni 25 godina, nije pohađala ni teologije ni učilišta, imala je samo Sveto pismo kao literaturu, a proglašena je crkvenom naučiteljicom. Tko je bila Sveta Terezija iz Lisieuxa, Terezija od Djeteta Isusa i Božjega Lica?
Život i “Mali put” svete Terezije iz Lisieuxa
Rođena 1873. godine Louisu i Zélie Martin, roditeljima koji su proglašeni svetima. Thérèse je ušla u Karmel u Lisieuxu s petnaest godina. Tamo je prihvatila ono što je nazvala svojim „Malim putem“: činiti male stvari s velikom ljubavlju i potpuno se pouzdati u Božje milosrđe. Svakodnevne dužnosti, razočaranja i trenutci ljubaznosti postali su prilike da ljubimo Isusa. Terezija je preminula 1897. u dobi od samo dvadeset i četiri godine. U samostanu nije provela ni deset godina! Njezini spisi, objavljeni kao Povijest jedne duše, učinili su njezinu duhovnu mudrost čuvenom daleko izvan samostana. Crkva ju je kasnije proglasila zaštitnicom misija i crkvenom naučiteljicom. Sveta Terezija iz Lisieuxa nije putovala svijetom niti je osnovala neki red. Većinu svog kratkog redovničkog života provela je unutar zidova karmelićanskog samostana u Francuskoj. Pa ipak, njezino svjedočanstvo pomoglo je bezbrojnim ljudima da povjeruju da je svetost moguća usred svagdanjeg života.
Sveta Terezija razumjela je borbe skrivene u svakodnevnom životu: trud koji je potreban da bismo bili ljubazni kada smo umorni, da bismo oprostili kada smo povrijeđeni ili da bismo nastavili moliti kada se čini da se ništa ne mijenja. Njezin „Mali put“ uči nas da te male čine prinesemo Bogu s velikom ljubavlju. To je čini divnom suputnicom za obitelji, posebno kada roditelji i djeca uče zajedno moliti. Sveta Terezija iz Lisieuxa nije postala svetica čineći stvari koje su privlačile pozornost. U samostanu nastojala je ljubiti Boga u svagdanjim običnim trenutcima: obavljajući zadaće, strpljivo podnoseći razočaranja ili pokazujući ljubaznost kada je bilo teško. Taj je put nazvala svojim „Malim putem“.
Sveta Terezija iz Lisieuxa govorila je o tome kako će svoje nebo provesti čineći dobro na zemlji. Mlada karmelićanka vjerovala je da smrt neće okončati njezinu želju da pomogne dušama da ljube Isusa. Njezina se nada često spominje u izrazu „kiša ruža“ – slika milosti koje je čeznula postići svojim molitvama. Sveta Terezija pozvala nas je da ljubimo Boga kroz mala, vjernička djela. Dok tražimo njezin zagovor, mislimo na molitvu, ne samo za ishod, već i za milost da odgovorimo strpljivošću, ustrajnom molitvom, hrabrošću i ljubavlju. Molimo svetce da mole s nama; odgovor povjeravamo Bogu, koji poznaje naše potrebe i ljubi one za koje molimo. „Mali put“ svete Terezije podsjeća nas da svetost nije pridržana za izvanredne osobe. Ona raste u običnim trenutcima: strpljiva riječ, skrivena žrtva, zadatak obavljen s ljubavlju. Obitelji mogu molitvu svetoj Maloj Tereziji učiniti dijelom svojih večernjih molitava, dajući djeci jednostavan način da nauče da su svetci naši prijatelji na nebu i da je svaki mali čin ljubavi važan u životu.
Poruka suvremenom svijetu i borba protiv oholosti
Terezija iz Lisieuxa nije bila znanstvenik, učenjak a ni teolog, a proglašena je crkvenom naučiteljicom. Nije osnovala sveučilište. Nije stvorila biblijski prijevod kao sveti Jeronim koga smo jučer slavili. Nikada nije postala poznata misionarka hodeći stranim zemljama kao Franjo Ksaverski, a zaštitnica je misija. Većinu svog zemaljskog života provela je unutar zidova karmelićanskog samostana, a umrla mlada. Pa ipak, ova nepoznata mlada časna sestra postala je naučiteljica Crkve i zaštitnica misija. Njezin odgovor i poruka vremenu opsjednutom time da postane veći gotovo je uvredljiv za moderni senzibilitet: Postani malen! Mala Terezija! Prema Isusovu savjetu.
Sve oko nas govori suprotno. Izgradite svoju platformu, svoj kanal, svoju mrežu. Proširite svoju publiku. Povećajte svoj utjecaj. Stecite što više pratitelja. Dobijte više pretplatnika i lajkova. Dobijte više pregleda. To donosi profit. Važno to je ‘pro’, a ne ‘contra’. Učinite svoje ime poznatim. Postanite važni. I ovo iskušenje oholosti i umišljenosti ne nestaje makar smo katolici. Možemo uzeti savršeno dobre stvari, čak i navještaj Isusa Krista, i početi mjeriti njihovo značenje prema svjetskim standardima. Koliko je pregleda dobilo? Koliko smo pratitelja dobili? Je li postalo ‘viralno’? Pričaju li svi o tome, o nama? Zatim nas Mala Terezija tiho pohodi i uči drugomu.
Algoritam kaže: Budite zapaženi, primijećeni. Mala Terezija kaže: Budi vjeran. Internet kaže: Učinite se većim. Terezija kaže: Postani malen. Svijet kaže: Neka ljudi čuju za vas i vaše ime. Jeronim, čuli smo jučer, poručuje: Upoznajte Krista. Tko ne poznaje Pisma – ne poznaje ni Krista. Terezija je shvatila nešto o duhovnoj borbi koja se svakodnevno odvija. Većina nas nikada neće vidjeti Zmaja protiv koga se Mihael bori. Susrest ćemo ga prerušena u tisuću malih prilika, da izaberemo sebe umjesto Boga. Tko je kao Bog, glasi Mihaelovo ime! Mi bismo htjeli biti mali ‘bogovi’! Terezijin Mali put postaje iznenađujuće aktualan. Terezijino bojno polje bio je običan život: teške osobnosti u samostanu, skrivene žrtve, bolest, suhoća u molitvi, svakodnevne dužnosti i bezbrojne prilike za ljubav kada ti nitko nije pljeskao. Njena svetost nije bila upadna jer su djela bila malena. Djela su postala golema zbog ljubavi kojom ih je ona obavljala. Svijet je mogao izvana vidjeti taj karmelićanski samostan i zaključiti da se u njemu gotovo ništa osobita ne događa. Nebo je očito vidjelo nešto sasvim drugačije.
Ljudska osoba i vjera u dobu tehnološke revolucije
I ovdje dolazimo do onoga što bi mogao biti najvažniji katolički odgovor na suvremenu tehnološku revoluciju. To papa Leon stalno naglašava. Umjetna inteligencija bi mogla postati izvanredno sposobna, zapanjujuća. Ali postoje stvari koje nijedan stroj ne može učiniti za nas. Pametni telefon nam može dati riječi Svetog pisma, ali ne može vjerovati umjesto nas. Može pronaći molitvu, ali ne može moliti namjesto nas. Može objasniti Ispovijed, ali ne može se umjesto nas za grijehe pokajati. Može ponuditi ispit savjesti, ali ne može priznati naše grijehe. Može objasniti zašto bismo trebali oprostiti svom neprijatelju, ali mu ne može oprostiti umjesto nas. Može predočiti prekrasnu sliku Raspela, ali ne može kleknuti pred Raspetim Kristom umjesto nas. Može nam reći sve što povjesničari znaju o Svetoj Tereziji, ali ne me učiniti njezin Mali put mojim i tvojim putem. Može nam reći da ostavimo telefon i provedemo vrijeme sa svojom djecom, ali ne može spustiti telefon. To moraš ti učiniti. Na nama je odluka!
Tehnologija može pomoći ljudskoj osobi, ali ne može zamijeniti ljudsku osobu. Opasnost nije samo u tome što bi strojevi mogli postati sličniji ljudima. Vjerojatno bismo trebali biti zabrinuti zbog toga što bismo se mi ljudi mogli početi ponašati poput strojeva. Da postanemo strojevi. Cilj nije sadržaj. Cilj su duše. Cilj nije informacija. Cilj je mudrost. Cilj nije utjecaj. Cilj je svetost. A cilj sigurno nije postati bogovi. Terezija nam pokazuje kako pobijediti u bitkama koje nitko drugi ne vidi i ne vodi osim nas samih. A u dobu odlučnom da strojeve učini sve moćnijima, možda najrevolucionarnija stvar koju ljudsko biće još uvijek može učiniti jest vrlo jednostavna: Postati svetac. Biti Božji. Isusov. Biti malen kao dijete. Kao Mala Terezija od Djeteta Isusa i Božjega lica. Hvala Gospodinu za ovaj primjer svetosti. I nje, i njezinih roditelja!
