HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA – KNEZA MIRA! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, vedro i svježe, a danju je veoma vruće – poglavito za hodočasnike koji su pješačili izdaleka. Susreću se na svakom koraku.
Dolaze izdaleka, vidi se po hodu – kad dolaze u ispovjedaonicu, kao da idu na štakama. Rasklimani od dugog pješačenja i hodočašćenja. Neka Gospodin primi njihovu žrtvu, neka Marija prikaže njihove potrebe svomu Sinu kao u Kani Galilejskoj. „Vina nemaju“ – a komu to od nas nešto ne nedostaje? Svi za nečim težimo, a Isus nam poručuje: Tražite najprije kraljevstvo Božje – a sve će vam se ostalo nadodati. Jesmo li u miru s Bogom, onda nam život plodi blagoslovom.
Slušamo jutros prve vijesti o razornom potresu u Caracasu u Venezueli. Govori se o tisućama žrtava. Molimo za njih, sjetimo ih se u svojim molitvama. Zemlja koja je po svojim prirodnim resursima mogla biti najrazvijenija u Južnoj Americi zbog socijalističke i komunističke politike spala je na prosjački štap. Nigdje socijalizam ni komunizam nije uspio – pa tako ni kod njih. Danas Međugorje slavi svoj dan – OBLJETNICU MARIJINIH UKAZANJA koja su počela u lipnju 1981. Otada se ovdje sve promijenilo.
Upravo kao kod učenika Isusovih prije i poslije Uskrsa i Duhova. Prije tih događaja bili su strašljivi, nepouzdani, nevjerni, razbježali se, bili stalno u strahu od Židova, a kad se Isus ukazao i kad im je poslao svoga Duha, imamo ih kao neustrašive svjedoke i propovjednike.
Početci Međugorja
Tako isto i u Međugorju. Prije ukazanja bijahu ovdje dva oveća sela – Bijakovići i Međugorje – gdje je svatko vukao na svoju stranu, a onda nakon ukazanja posvemašnja promjena. Jasni usjek! Vjernici su već prvih dana dolazili u velikim skupinama tako da je na blagdan svetih Petra i Pavla ovdje bilo više od 15 tisuća vjernika i radoznalaca na Brdu ukazanja.
Svi su htjeli nešto doživjeti, iskusiti, tražili su znak s neba. A najveći je znak – obraćeno srce. I početkom srpnja župnik je uveo večernju svetu misu – prethodno se molila krunica, a nakon mise dugo u noć bila je molitva za zdravlje duše i tijela. Ljudi su dolazili s najrazličitijim potrebama, sa svih strana. Upravo kao i kad se Isus pojavio nakon krštenja na Jordanu.
Dolazili su odasvud s raznim potrebama i bolestima. I tako je – unatoč tolikim represalijama, prijetnjama, progonima, unatoč svim nastojanjima komunista da ovo uguše – nije im uspjelo. Pisali smo o tome ovih dana. Nije pomoglo ni kad su 12. kolovoza 1981. zabranili pristup Brdu ukazanja kao i penjanje na Križevac.
Pune dvije godine, do 25. lipnja 1983., nitko nije smio gore, a oko mjesta bilo je 13 punktova na kojima je stražu čuvala teritorijalna obrana. Sustavni progon hodočasnika, zapisivanje registracijskih brojeva vozila koja su dolazila u Međugorje – mnogi su ostali bez posla jer su bili ovdje. Ali ništa nije moglo zaustaviti rijeke hodočasnika.
Oni su prepoznali osjetilom vjere da je ovdje nešto posebno i izvanredno. Pa ni uhićenje župnika fra Joze Zovke 17. kolovoza 1981. nije zaustavilo niti prestrašilo. Ni njegova osuda u listopadu te godine – gdje je optužnica glasila da je s pomoću Biblije dizao narod na pobunu.
Međugorje je promjena srca!
Vremenom se glas proširio po cijelom svijetu tako da je Međugorje postalo svjetski fenomen u hrvatskom narodu. Onu su zlosretnu državu prepoznavali u svijetu po onome diktatoru bez noge, a kad je došlo Međugorje, prepoznavali su je po ovom mjestu.
Poglavito pak u ratu, tisuće i tisuće kamiona humanitarne pomoći došlo je u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu zahvaljujući hodočasnicima koji su bili ovdje i iskusili milost obraćenja. Bilo je osoba koje su i više od stotinu puta letjele preko oceana iz Amerike i nisu se nikada umorile, jer su vidjele promjene kod ljudi. A to je bitno! Međugorje je promjena srca!
Kad bi bilo moguće s pomoću nekakva gigantskog magneta pokupiti sve one silnice koje su otišle iz Međugorja u svijet, mislim da bi u Crkvi ostao skelet bez žila i mesa. Međugorje je unijelo novu transfuziju krvi u crkveni život. Upravo kao i Fatima. Ono je dopuna Fatime.
Pisao sam kako je Međugorje nastalo četrdeset dana nakon atentata na Ivana Pavla II., na sami dan Fatimske Gospe, 13. svibnja. Godine 1982. papa Ivan Pavao II. posjetio je svetište Gospe Fatimske kako bi obilježio prvu godišnjicu pokušaja atentata na njega i šezdeset petu godišnjicu prvog ukazanja Gospe tamo.
Marijino majčinstvo
Rekao je između ostaloga i sljedeće: “I od toga časa učenik je uze k sebi.” (Iv 19,27) To su završne riječi Evanđelja u današnjoj liturgiji u Fatimi. Učenik se zvao Ivan. Upravo je on, Ivan, sin Zebedejev, apostol i evanđelist, čuo s križa Kristove riječi: “Evo ti majke.” Ali prvo je Krist rekao svojoj Majci: “Ženo, evo ti sina.”
To je bio divan testament, oporuka. Dok je napuštao ovaj svijet, Krist je svojoj Majci dao osobu, ljudsko biće, da joj bude poput sina: Ivana. Povjerio joj ga je. I, kao posljedica tog davanja i povjeravanja, Marija je postala Ivanova majka. Majka Božja postala je Majka čovjeka… u Ivanu je svako ljudsko biće postalo njezino dijete.
Marijino majčinstvo u našem pogledu očituje se na poseban način na mjestima gdje nas susreće: u njezinim prebivalištima, u mjestima gdje se osjeća posebna Majčina prisutnost. Postoji mnogo takvih prebivališta.
Svakakvih su vrsta: od posebnog kutka u domu ili malih svetišta uz put, ukrašenih likom Majke Božje, do kapela i velebnih crkava izgrađenih u njezinu čast. Međutim, na određenim mjestima Majčina prisutnost osjeća se na posebno živ način. Ta mjesta ponekad zrače svojom svjetlošću na veliku udaljenost i privlače ljude izdaleka.
Atentat na papu
Njihov sjaj može se proširiti na biskupiju, cijelu naciju ili ponekad na nekoliko zemalja, pa čak i kontinenata, cijeli planet. Na svim tim mjestima taj jedinstveni testament, ta oporuka Raspetoga Gospodina divno se ostvaruje: na njima čovjek osjeća da je povjeren i posvećen Mariji; ide onamo da bude s njom kao sa svojom Majkom; otvara joj svoje srce i razgovara s njom o svemu: “uzima je u svoj dom”, to jest, uvodi je u sve svoje probleme, koji su ponekad teški.
Svoje vlastite probleme i probleme drugih. Probleme obitelji, društava, naroda i cijelog čovječanstva. I zato sam danas ovdje jer je na isti dan prošle godine, na Trgu svetog Petra u Rimu, izvršen atentat na Papu, u misterioznoj podudarnosti s obljetnicom prvog ukazanja u Fatimi, koje se dogodilo 13. svibnja 1917.
Foto: Pexles
Činilo se da u podudarnosti datuma prepoznajem poseban poziv da dođem na ovo mjesto. I tako, danas sam ovdje. Došao sam kako bih zahvalio Božjoj Providnosti na ovom mjestu koje je Majka Božja, čini se, odabrala na poseban način. I papa je dao ugraditi metak koji je ostao u njegovu tijelu u krunu Fatimske Gospe. Ako je Crkva prihvatila fatimsku poruku, to je prije svega zato što ta poruka sadrži istinu i poziv čiji je temeljni sadržaj istina i poziv samog Evanđelja.
Međugorje je dovršetak Fatime
“Pokajte se i vjerujte u evanđelje” (Mk 1,15): to su prve riječi koje je Gospodin uputio čovječanstvu. Fatimska, ali i međugorska poruka je u svojoj osnovnoj jezgri poziv na obraćenje i pokajanje, kao u Evanđelju. Taj je poziv izrečen početkom dvadesetog stoljeća i stoga je bio posebno upućen ovom stoljeću.
Čini se da je Gospa poruke s posebnim uvidom čitala “znakove vremena”, znakove našeg vremena. Poziv na obraćenje je majčinski, a istovremeno snažan i odlučan. Ljubav koja se “raduje istini” (usp. 1 Kor 13) može biti jasna i čvrsta. Poziv na pokajanje povezan je, kao i uvijek, s pozivom na molitvu. U skladu s tradicijom mnogih stoljeća, Gospa ukazuje na krunicu, koja se s pravom može definirati kao “Marijina molitva”: molitva u kojoj se osjeća posebno sjedinjena s nama.
Ona sama moli s nama. Molitva krunice obuhvaća probleme Crkve, Stolice svetog Petra, probleme cijelog svijeta. U njoj se sjećamo i grješnika, da se obrate i spase, i duša u čistilištu… Prije nešto više od stotinu godina, požari Prvog svjetskog rata okončali su međunarodni poredak rođen u kršćanskim stoljećima, dok je boljševička revolucija iz listopada 1917. zapalila još širi požar diljem svijeta.
Iste godine kad je boljševizam preuzeo vlast, Gospa se ukazala malim pastirima u Fatimi, objašnjavajući im prave uzroke krize modernog svijeta, jamčeći, nakon kazni, ratova i progona, konačni trijumf svoga Bezgrješnog Srca.
Poruka Fatime bila je upućena cijelom čovječanstvu, ali posebno pastirima Crkve, a Međugorje je nastavak i dovršenje fatimskih događaja. Svjedoci su tome milijuni koji su došli i našli utjehu u Međugorju. I još uvijek nalaze. Neka se blagoslov Međugorja širi po cijelom svijetu. Zahvalimo Gospodinu i Gospi na ovome milosnom daru i mjestu!
