Odlazak najuspješnijeg hrvatskog trenera u povijesti prometnuo se u temu br.1 na društvenim i klasičnim medijima u Lijepoj Našoj. A, nije baš da ozbiljnih tema nedostaje.
Mogućnost sudjelovanja hrvatske Hrvatske u koaliciji voljnih i vojnoj paradi u Parizu, NATO summit u Ankari i ekskomunikacija svećeničkog bratstva FSSPX iz Katoličke Crkve samo su neke od njih.
Medijski prijezir prema Daliću
Usprkos svim tim preozbiljnim temama, hrvatske naslovnice masovno pune najrazličitije opservacije likova koji kao da su jedva dočekali da se napokon mogu izbljuvati po mrskom liku iz Livna, s krunicom u džepu.
Po strani sada što je Zlatko Dalić s dva uzastopna svjetska prvenstva donosio medalje, što su ga na tri uzastopna više zaustavljale sudačke pogreške nego kiksevi u obrani njegove momčadi i što ga je u razdoblju njegova mandata na čelu stručnog stožera naše reprezentacije po rezultatima nadmašio samo jedan izbornik na svijetu, onaj moćne, velike i bogate Francuske.
Da je bazen iz kojeg je crpio svoje reprezentativce Deschamps reducirao, recimo, samo na šire područje Pariza (cca 12 milijuna ljudi), ne sumnjamo tko bi bio broj jedan.
Prijezir koji vrišti sa stranica srednjostrujaških portala pokazuje koliku je bol zadavao autorima tih tekstova dok je svojim rezultatima ispunjavao srca hrvatskoga naroda radošću, a trgove i ulice mrskim im šahovnicama.

Ranjena zvijer i snaga krunice
Iako se taj nelogični animozitet može promatrati kroz prizmu političkih stavova anacionalnih novinarskih pera koja nikada hrvatsku državu nisu doživjeli kao ostvarenje svojih snova jer ona to nikada nije ni bila, pravi razlog, ipak, druge je naravi.
Zvijer u Hrvatskoj je ranjena, a napodnošljivu bol zadaje joj krunica u rukama vjerničkoga puka. To se najbolje vidi svake prve subote na glavnom zagrebačkom trgu.
Kad najpopularniji pjevač u Hrvatskoj i najpopularniji sportaši i njihov trener otvoreno govore o svojoj vjeri, o zajedničkoj molitvi, o svojim vrijednostima, s kojima se onda identificira hrvatska mladost i koja se tako otima iz kandži Zloga, onda oni razumljivo postaju meta dijaboličkog djelovanja.
Mladost, identitet i vjera
Stotine tisuća ljudi na dočecima nogometaša i rukometaša ili Thompsonovim koncertima s domoljubnom i vjerskom tematikom ukorijenjuju identitet kojeg se više neće moći lako izbrisati.
Mladež se rado poistovjećuje s pobjednicima i onda lako prihvaća i njihove vrijednosti.
Desetine tisuća mladih na Antunovskom hodu rezultat su marljivog i predanog rada i autentičnog svjedočenja svećenika koji te mlade vode, ali okružje ljubavi prema Bogu, vjeri i Domovini koje podgrijavaju uspješne javne osobe pripomažu tim dosezima.
I to Daliću ne mogu oprostiti. Svjedočenje vjere, žarač je na koži duhovnih entiteta koji pod svojom vlašću drže izgubljene duše svih onih koji se sad natječu u nabacivanju blata na najuspješnijeg hrvatskog trenera. Ali, od njih smo to i očekivali.
Kritike iz crkvenih redova
Ono što je mnogo znakovitije i mnogo opasnije je kad kritika svjedočenja vjere Daliću dolazi iz redova onih koji bi zbog toga trebali biti radosni. O don Anti Žderiću smo već pisali, ali nije on jedini kojeg poznati „hrvatski jal” (i ne samo on) tjera na reakciju. I na nekim hrvatskim katoličkim portalima naišli smo na promišljanja o svrsishodnosti miješanja vjere i sporta.
Tendencija koja se javlja kod određenih strujanja unutar Crkve u Hrvata jest da se vjera prakticira unutar svoja četiri zida i crkava i kapelica i da tu valjda ostane skrivena i ne iritira druge kao što ih je svojim svjedočenjem vjere puno desetljeće iritirao Dalić.
„Kad moliš, moli u skrovitosti..” citirat će ovi dušobrižnici Gospodina, zanemarujući činjenicu da to nije bila kritika evangelizacije i svjedočenja vjere. Isus ovdje upozorava na „licemjere“ koji mole na javnim mjestima kako bi ih ljudi vidjeli i hvalili.
Dalić za svoja svjedočenja vjere nije dobivao priznanja, naprotiv, razapinjali su ga na križ i čekali i najmanji posrtaj reprezentacije da bi ga blatili i umanjivali njegove uspjehe.
Uloga vjere i Crkve u sportu
Svi koji se pitaju kakve veze ima sport s vjerom trebali bi pročitati dokument kojeg je 2018. objavio Dikasterij za laike, obitelj i život „Dati najbolje od sebe” u kojem se izrijekom navodi da Crkva cijeni sport kao arenu ljudske djelatnosti u kojoj se mogu njegovati kreposti poput umjerenosti, poniznosti, hrabrosti i strpljivosti. Upravo kroz te kreposti, sportaši mogu svjedočiti ljepotu, dobrotu, istinu i radost evanđelja.
Dokument navodi i da se Crkva osjeća suodgovornom za sport i želi ga zaštititi od negativnih pojava poput nepoštenja, manipulacija i komercijalnog iskorištavanja.
Upravo smo nepoštenje, manipulaciju i komercijalno iskorištavanje doživjeli kod jedne od najvećih sudačkih nepravdi možda i u povijesti svjetskih nogometnih prvenstava kad je sustav koji navodno služi za pravedno donošenje odluka poslužio da izbaci Dalićevu Hrvatsku sa Svjetskog prvenstva koje je još u tijeku.
Slučaj Matanovićeve kose
Podsjetit ćemo da je gol Hrvatske u zadnjoj minuti sudačke nadoknade poništen jer je senzor u lopti registrirao dodir s kosom hrvatskog reprezentativca Igora Matanovića. Na stranicama FIFA-e izrijekom stoji:
‘„Može li se frizura igrača uzeti u obzir kod zaleđa?
Kosa se smatra dijelom tijela samo ako utječe na kretanje ili putanju lopte. To je vjerojatno jedino u slučajevima značajnog kontakta s većom masom kose, poput punđe na vrhu glave.

Unatoč očitoj sudačkoj nepravdi i odluci koja je u suprotnosti s naputcima upravo o opisanoj situaciji, trener Dalić i igrači nisu se bacali po podu, udarali u prsa, psovali niti vrijeđali. Čak i u tim, teškim trenucima, sačuvali su dostojanstvo koje im nalažu vrijednosti koje su javno zastupali.
I zato su Dalić i momci za nas pobjednici, oni su naši prvaci i s pravom su uzor mladim generacijama. Kritike iz katoličkih krugova koje zbog svjedočenja vjeri dobivaju Dalić i nogometaši ustvari govore o kritičarima i motivima koji njih vode, a koji se bitno ne razlikuju od drugih koji ne žele čuti spomen vjere izvan crkvenih zidova.
Napadi, nasljednik i vjernički puk
Silina napada na Dalića i lovorike kojima obasiplju njegova izgledna nasljednika Slavena Bilića u već spomenutom dijaboličkom nastojanju sijanja razdora valjda bi trebali sve one koji su do sad voljeli Hrvatsku nogometnu reprezentaciju i njena izbornika udaljiti od njegova vjerski indiferentna nasljednika, a onda i od naše izabrane vrste.
Ali tu im radost, vjernički puk koji voli sport ne smije priuštiti. Dalić je postao povijest, zahvalni smo mu na svim radostima koje nam je sa svojim dečkima priuštio i želimo mu svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u privatnom i poslovnom životu koji je pred njim.
Naši momci su bili i ostali naši najbolji ambasadori. Vrijedni, ponizni, bez seksualnih i drugih afera koje pogađaju neke druge ekipe, oni su jednostavno prirasli našim srcima. Slaven Bilić je pripadnik generacije Vatrenih koja je donijela prvo svjetsko nogometno odličje Hrvatskoj kratko nakon njena osamostaljenja i ako on bude novi izbornik isto tako zaslužuje punu podršku.
Molitve kojima je vjernički narod pratio Dalića i njegovu momčad ne trebaju izostati ni u nadolazećem, Bilićevu vremenu (ili vremenu nekog drugog novog izbornika), a valjalo bi ih proširiti i na sve ove koji sad kritiziraju i jadni ne znaju kako je lijepo voljeti svoj narod, svoju zemlju pa onda i svoju nogometnu reprezentaciju.
Ljubav prema reprezentaciji
A da će narod i nadalje biti uz svoje nogometaše možda najbolje potvrđuje ova objava koja se pojavila na društvenim mrežama;
Pita me jedan stranac “Kako vi Hrvati tako ludo i fanatično volite svoju reprezentaciju”? Ponosno mu kažem: “Prijatelju, mi to nismo dobili na poklon. Mi smo to krvlju platili.” Za ove boje su živote dali najbolji sinovi ove zemlje. Očevi koji se nikada nisu vratili svojim obiteljima. Momci koji nisu stigli ostvariti svoje snove da bi mi danas imali pravo da sanjamo svoje. Zato nama ovo nije samo utakmica. Nije samo nogomet. Nije samo 90 minuta. Kada igra Hrvatska, igra cijela jedna povijest bola, prkosa, ljubavi i nade. Zato nam suza krene kada čujemo himnu. Jer na terenu ne gledamo samo 11 igrača. Gledamo dokaz da je Hrvatska opstala.”
Hvala izborniče! Zlatko Dalić odstupio je s mjesta izbornika Hrvatske reprezentacije
Podržavaš neovisno novinarstvo? Ako cijeniš naš rad i držiš da su ovaj i drugi naši tekstovi korisni za tebe i hrvatsko društvo u cjelini doniraj:
Primatelj: Dijalog
IBAN: HR5923400091111245038
Opis plaćanja: Donacija za Dijalog.hr
Model: 00
Poziv na broj: (upisati datum)











