HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – KRALJA DJEVICA! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana – utorak je – posvećen napose svetomu Franji. Danas pak slavimo svetu Klaru Asišku, prvu poglavaricu Reda klarisa. Zahvalimo Gospodinu za ovaj današnji dan, prognoze su da će i ovaj biti veoma vruć, pa mi stariji ili u hlad ili pijmo dosta tekućine.
Ovdje se moramo u ispovjedaonici i znojiti makar imamo klimatizaciju. Hvala Bogu na svakoj ispovijedi koja se valjano obavi, na svakoj raskajanoj duši koja uviđa da bez Boga ne može. Izmolimo svoje uobičajene molitve, obavimo tjelesnu i duhovnu higijenu, očistimo i tijelo i dušu od grijeha i zla da možemo služiti Gospodinu – u čistoći srca i nakana.
Neka sve naše prožima misao na Gospodina kako to bijaše u životu svetoga Franje i svete Klare Asiške. Franjo je utemeljitelj franjevačkoga pokreta koji se sastoji od prvoga, drugoga i trećega, svjetovnog reda. Drugi red su sestre klarise – nazvane po svetoj Klari koju je Franjo primio među braću 1212. na Cvjetnicu. Dramatičan bijaše njezin bijeg iz očinske kuće.
Imate dolje u Biblijskoj misli dana nešto misli o svetoj Klari i Franji, a i jedan mali esej o Klari i Franji u dodatku. Ovdje samo najkraće crte iz njezina života.
Sveta Klara – bijeg iz doma i osnutak reda klarisa
Sv. Klara * 1194. u Asizu, Italija † 11. kolovoza 1253. u svom samostanu San Damiano blizu Asiza. Klara, rođena u Asizu 1194. godine, bila je nadahnuta idealom siromaštva koji je zagovarao sv. Franjo. S osamnaest godina napustila je roditeljski dom kako bi slijedila Franjin primjer.
Na Cvjetnicu 1212. godine primila je od Franje habit u kapeli Porcijunkula i položila redovničke zavjete. Franjo nije imao ni od koga ovlast da takvo što učini. Bio je laik, nije bio ni đakon, ni svećenik. Pa ipak je Klaru obukao u siromašno odijelo i stavio joj na glavu koprenu-veo kao znak djevičanstva. Koja smjelost!
Foto: Wikimedia commons
Njezina obitelj, posebno otac, snažno joj se protivila, ali je na kraju popustila. Kasnije su dvije njezine sestre, a nakon očeve smrti i majka Hortulana, slijedile Klarin primjer. Franjo je za njih stekao mali samostan San Damiano; ovdje su prve klarise pronašle svoj dom.
Živjele su u velikoj strogosti i krajnjem siromaštvu. Zbog krhkog zdravlja, Klara je od 1224. godine bila prikovana za krevet, ali je energično vodila svoj Red klarisa koji je brzo rastao.
Klarina čuda, borba za pravilo siromaštva i kanonizacija
Čak i iz tog vremena imamo izvještaje o čudesima koja se pripisuju Klari, poput ozdravljenja terminalnih bolesnika. Klara je također protjerala Saracene koji su opsjedali Asiz 1240./41.: dala se donijeti do vrata i pružila srebrni relikvijar (ili monstrancu), nakon čega je opsada prekinuta.
Unatoč teškim bolestima i mnogim kušnjama, uvijek je bila vedra. Njezina najduža borba bila je za priznanje njezina redovničkoga pravila koje se temelji na ‘povlastici siromaštva’. Prva žena koja je napisala Pravilo za svoju zajednicu, svoj red.
Potvrdu je dobila od pape Inocenta IV. samo dva dana prije smrti. Klara je umrla 11. kolovoza 1253., 27 godina nakon svetoga Franje. Njezino neraspadnuto tijelo počiva u crkvi Santa Chiara u Asizu. Papa Aleksandar IV. kanonizirao ju je 15. kolovoza 1255. Dakle, ni dvije godine nakon njezine smrti!
Foto: Wikimedia commons
Žena koja je u svome životu ostvarila onaj franjevački ideal koji je zacrtao Franjo u svome životu te htio da ga i braća slijede. Tako se događa kad čovjek uzme Boga i Krista za mjerilo svoga života, a ne svjetovne parametre i standarde. I to ostaje.
I danas se red klarisa širi i povećava. Uvijek ima onih divnih osoba koje žele služiti Gospodinu iza zatvorenih rešetki, daleko od svijeta, u tišini, molitvi i radu za Gospodina.
Edith Stein – Tereza Benedikta od Križa
Ovih dana slavili smo velike žene Crkve. Mariju Magdalenu, svetu Brigitu Švedsku, Martu i Mariju, u nedjelju svetu Tereziju Benediktu od Križa, Edith Stein, židovsku obraćenicu, profesoricu filozofije, karmelićanku, mučenicu u Auschwitzu. Vrijedi progovoriti o njoj još koju riječ.
U svom nedovršenom djelu Život u židovskoj obitelji objavljenom nakon njezine smrti, prikazuje židovstvo ne kao nešto zastarjelo, već kao živo nasljeđe, živu baštinu. Oslanja se na biblijsku tipologiju, uspoređujući sebe ponekad s kraljicom Esterom – Židovkom postavljenom na poganski dvor da posreduje za svoj narod. Ipak, ona se opire svakoj pojednostavljenoj teologiji “zamjene” u kojoj katolicizam jednostavno ukida judaizam.
Foto: Arhiv karmela u Kölnu / Wikimedia Commons.
Ostala je vjerna svom židovskom narodu dok se u potpunosti predala Kristu. Suočena s rastućim antisemitizmom i progonom Židova u Hitlerovu režimu, a to je svakodnevno doživljavala, i to ju je okruživalo, dirljivo je pisala papi Piju XI. Pismo je ostalo bez odgovora i možda ga nikada nije ni primio.
Pismo pape Piju XI. protiv progona Židova
Između ostalog, napisala je: „Kao dijete židovskog naroda koje je, milošću Božjom, već jedanaest godina i dijete Katoličke crkve, usuđujem se progovoriti Ocu kršćanstva o onome što ugnjetava milijune Nijemaca…
Sve što se dogodilo i što se nastavlja događati svakodnevno potječe od vlade koja sebe naziva kršćanskom… Tjednima ne samo Židovi, nego tisuće vjernih katolika u Njemačkoj, a vjerujem i diljem svijeta, čekaju i nadaju se da će Kristova Crkva podići svoj glas protiv ove zlouporabe Kristova imena… Nije li ovo pretvaranje rase i državne moći u lažno božanstvo, idola, koje se usađuje u umove masa putem radija, nije li to otvorena hereza?
Foto: Wikimedia commons
Nije li ova kampanja protiv židovske krvi zlouporaba svetoga čovještva našeg Spasitelja, Blažene Djevice i apostola? Nije li to naskroz suprotno ponašanju našeg Gospodina, koji je čak i na križu molio za svoje progonitelje?… Svi mi, vjerna djeca Crkve, bojimo se za ugled Crkve ako se ova šutnja nastavi“. Je li Pio XI. vidio njezinu odlučnost, ostaje neizvjesno.
Ipak, 1937. godine izdao je encikliku Mit brennender Sorge („S gorućom tjeskobom“), osuđujući nacistički rasizam, obožavanje rase i države te ponovljena kršenja Konkordata iz 1933. godine.
Istina i ljubav – svjedočanstvo svete Terezije Benedikte za danas
Toliko sila koje su okruživale njezin život i danas su bolno prisutne. Vidimo i oko sebe rastući antisemitizam, protiv Židova. I sama je razmišljala o onome što bi se moglo nazvati vrstom psihičke zaraze – izvanrednom načinu na koji se cijeli narodi i mase daju zaraziti propagandom sve dok ne izgube slobodu jasnog razmišljanja i rasuđivanja. Možda je još značajnije njezino inzistiranje da se istina i ljubav nikada ne smiju odvojiti.
Previše modernih aktivista odlučilo je da svatko tko odbija prihvatiti njihovu verziju istine i stvarnosti nije samo u krivu, već i pun mržnje. Nakon što se istina odvoji od ljubavi, a ljubav odvoji od istine, oboje postaje instrument ideologije.
Crkva je imenovala svetu Terezu Benediktu od Križa zaštitnicom Europe jer Europa još jednom treba njezino svjedočanstvo. Kršćani su još jednom pozvani da se odupru širenju antisemitizma, da odbace lažne teorije zavjere koje povezuju židovski identitet s političkom moći, da razotkriju psihičku zarazu propagande i da drže zajedno istinu i ljubav čak i kada to zahtijeva osobnu žrtvu.
Sveta Terezo Benedikta od Križa, moli za nas. Moli za svijet i Crkvu! Zajedno sa svetom Klarom!
Sve koje nose ime svete Klare – Jasna, Jasminka, Lijerka – neka je sretan Imendan!
Više od istog autora:
Crkva u oluji vremena: Izazovi vjere, ideologija, položaj žene i primjer svetog Lovre
Istina i ljubav: Svjedočanstvo Edith Stein i svetog Dominika
Svjedoci Božje prisutnosti: sveti Serafim iz Sarova i sveti Dominik
Podržavaš neovisno novinarstvo? Ako cijeniš naš rad i držiš da su ovaj i drugi naši tekstovi korisni za tebe i hrvatsko društvo u cjelini doniraj:
Primatelj: Dijalog
IBAN: HR5923400091111245038
Opis plaćanja: Donacija za Dijalog.hr
Model: 00
Poziv na broj: (upisati datum)
