POVIJESNI KORAK ZA HRVATE U AUSTRIJI
Po uzoru na renomirani model češke i slovačke manjine Komensky, Hrvatsko Školsko društvo „Rešetarić“ najavilo je početak nastave u trećem bečkom okrugu. Inicijativa potaknuta na stručnom okruglom stolu „Quo vadis?“ osigurava ravnopravnost hrvatskog i njemačkog jezika, integraciju gradišćanskohrvatske baštine te cjelodnevni boravak s bogatim izvannastavnim programom.
Prekretnica na okruglom stolu u Beču
U organizaciji hrvatskih i slovenskih intelektualnih i kulturnih krugova u Beču, krajem rujna održan je iznimno posjećen okrugli stol pod nazivom „Slovenska i Hrvatska škola u Beču – Quo vadis?“. Središnja tema rasprave bila je trajno rješavanje pitanja obrazovanja na materinskom jeziku za pripadnike hrvatske i slovenske zajednice u austrijskoj prijestolnici.
Dok se u mnogim europskim metropolama obrazovanje na materinskom jeziku svodi na dopunsku vikend-nastavu, predstavnici hrvatske zajednice u Austriji načinili su povijesni iskorak. Hrvatsko Školsko društvo „Rešetarić“ službeno je predstavilo detaljan plan prema kojemu 6. rujna 2027. godine u Beču s radom počinje prvi hrvatsko-njemački razred. Projekt odmah obuhvaća postupno razvijanje vertikale koja će pratiti djecu od najranije dječje dobi u vrtiću, preko osnovne i srednje škole, sve do polaganja ispita zrelosti, odnosno mature.
Otvaranje ovog razreda planirano je u prostorima postojeće i iznimno cijenjene Škole Komensky na adresi Sebastianplatz 3 u trećem bečkom okrugu (1030 Wien). Riječ je o početnoj fazi suradnje pod zajedničkom upravom, dok je dugoročni cilj izgradnja i otvaranje vlastite školske zgrade za hrvatsku dvojezičnu školu predviđeno već za 2028. godinu.
Pedagoški model Komensky i Centrope Schooling
Koncept nastave u novoj školi temelji se na međunarodno priznatom obrazovnom modelu Centrope Schooling, razvijenom u suradnji s Obrazovnom direkcijom grada Beča. Sam sustav oslanja se na baštinu čuvenog češkog pedagoga i humanista Jana Amosa Komenskog, koji je promovirao demokratski pristup u kojemu je škola ugodno okruženje za učenje kroz praksu, igru i međusobno poštovanje.
Osnovna značajka ovog modela jest da se njemački jezik i jezik nacionalne manjine (u ovom slučaju hrvatski) tretiraju kao potpuno ravnopravni nastavni jezici u svim predmetima. Nastavu izvode dvojezični timovi učitelja (izvorno njemačkog i hrvatskog govornog područja), primjenjujući suvremenu metodologiju dvojezične alfabetizacije.
Obrazovni program u potpunosti je usklađen s austrijskim službenim planom i programom poučavanja, čime se učenicima jamči najviša razina akademske kvalitete i prohodnost kroz austrijski školski sustav. Uz standardni hrvatski i njemački jezik, kurikulum uključuje integraciju sadržaja iz gradišćanskohrvatskog jezika, književnosti, kulture, povijesti i geografije. Od trećeg razreda osnovne škole u nastavu se uvodi i engleski jezik, čime djeca od najranije dobi odrastaju u višejezičnom okruženju.
Sve razine – od elementarnog stupnja u vrtiću, preko primarnog stupnja u osnovnoj školi od prvog do četvrtog razreda, pa sve do sekundarnog stupnja gimnazije i više gimnazije koja priprema učenike za maturu – koncipirane su kao cjelodnevni boravak. Sustav nudi uravnotežen raspored učenja, slobodnog vremena i izvannastavnih aktivnosti koje obuhvaćaju glazbene programe, scensku umjetnost, medijsku kulturu te sportske aktivnosti.
Pravna i politička dimenzija manjinskih prava
Na okruglom stolu otvorena su i važna pravna i sociološka pitanja vezana uz status nacionalnih manjina u Austriji. Sudionici su upozorili kako su postojeći austrijski manjinski propisi uglavnom pisani u prošlom stoljeću i primarno vezani uz autohtona ruralna područja (poput Gradišća ili Koruške). Međutim, demografski procesi u posljednjim desetljećima doveli su do toga da sve veći broj pripadnika tradicionalnih manjina, kao i novodoseljenih obitelji, živi i radi u velikim urbanim sredinama, posebice u Beču.
U raspravi je sudjelovao i veleposlanik Republike Slovenije u Austriji Marko Štucin, koji je pohvalio hrvatsku inicijativu te pozvao slovensku zajednicu u Beču da slijedi ovaj primjer. Štucin je naglasio kako je za uspjeh ovakvog projekta ključno stvaranje “kritične mase” zainteresiranih roditelja i djece, istaknuvši da je dvojezično obrazovanje u konačnici političko pitanje. Kada postoji jasna politička volja i organizirana zajednica, odgovarajući pravni i financijski okviri s austrijskim vlastima daju se uspješno dogovoriti.
Pokretanje hrvatsko-njemačkog razreda i razvoj cjelovite dvojezične škole u Beču predstavlja najvažniji kulturno-prosvjetni projekt hrvatske zajednice u Austriji u ovom stoljeću. Njime se ne samo štiti hrvatski jezični identitet od asimilacije, već se mlađim naraštajima pružaju vrhunske kompetencije za život i rad u suvremenoj, višejezičnoj Europi.
