Bruce H. Lipton: Biologija vjerovanja
S vremena na vrijeme volim pročitati i neku knjigu iz područja znanosti. Odmah ću napomenuti da Biologija vjerovanja nije nešto recentno, knjiga je prvi puta izdana 2005. godine i s njom je započeo razvoj epigenetike – znanstvene struje koja tvrdi da nisu jedino geni zaslužni za naše nasljeđe, odnosno da se zadani genetski kod u određenim okolnostima i izložen vanjskim utjecajima može mijenjati.
„Od svitanja Doba genetike programirani smo da prihvatimo da smo podređeni moći naših gena. Svijet je pun ljudi koji žive u stalnom strahu da će se, jednog dana iznenada, njihovi geni okrenuti protiv njih. Pomislite na mnoštvo ljudi koji misle da su tempirane bombe; čekaju na rak koji će eksplodirati u njihovim životima kao što je eksplodirao u životu njihove majke ili brata ili sestre ili tetke ili ujaka.
Milijuni drugih svoje slabo zdravlje ne pripisuju kombinaciji mentalnih, fizičkih, emocionalnih i duhovnih uzroka nego jednostavno neprimjerenosti biokemijske mehanike njihova tijela. Jesu li vam djeca razuzdana? Sve češće je pravi izbor liječiti tu djecu lijekovima kako bi se ispravile njihove „kemijske neravnoteže“ umjesto da se cjelovito pozabavi onim što se zbiva u njihovu tijelu, umu i duhu“.
Bruce H. Lipton je znanstvenik iz područja stanične biologije, te je prije nastanka ove knjige bio dugogodišnji profesor stanične biologije i histologije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Wisconsinu. Nakon određenih životnih problema (rastava braka, financijska kriza) seli na Karibe gdje također predaje budućim liječnicima. Promjena okruženja, promjena životnih uvjeta, te jedna slučajno pročitana knjiga iz područja kvantne fizike naveli su ga na drugačiji pristup biologiji stanice i doveli do otkrića koja su izazvala kontroverze među ostalim biolozima.
O čemu se točno radi?
Desetljećima je prevladavalo uvriježeno mišljenje da je stanična jezgra najvažniji dio stanice. Ta teza doživjela je svoj vrhunac nakon otkrića gena, odnosno DNK-a strukture (Crick- Watson) koja se nalazi pohranjena upravo unutar jezgre. Nakon tih otkrića dolazi do razvoja genetike, a kulminacija je dešifriranje ljudskog genoma. Posljedica zbira otkrića vezanih uz kromosome, DNK i gene je genetski determinizam – teorija koja tvrdi da je svakom prije rođenja definirana ne samo boja kose i očiju, nego i njegova sudbina po pitanju dugovječnosti, eventualnih bolesti od kojih će oboljeti…
Kako je Lipton došao do druge teorije, odnosno razvio epigenetiku koja tvrdi da postoji nešto što upravlja genima?
Tijekom jednog eksperimenta izvadio je jezgru iz stanice, te slučajno primijetio kako i bez nje stanica nastavlja normalno funkcionirati određeno vrijeme što je bilo protivno dotadašnjem vjerovanju da jezgra upravlja stanicom. Njegova daljnja istraživanja bila su usmjerena na staničnu membranu čija je funkcija upijanje hranjivih tvari i otpuštanje energije.
Proučavajući proteinski sklop pomoću kojeg membrana funkcionira, primijetio je da preko nje u stanicu „ulazi“ puno više od samih hranjivih tvari, odnosno da je stanica, njezin život i funkcioniranje jako podložno utjecaju okoliša. Zapravo, tvrdi Lipton, do te mjere da okoliš može promijeniti čak i ono što stanica čuva u svojoj jezgri – gene.
Pod utjecajem kvantne fizike koja se ne bazira na materiji, nego na (nevidljivoj) energiji, Liptonova istraživanja kreću u smjeru davanja odgovora na pitanja poput: Možemo li svojim umom, mislima i vjerovanjima utjecati na ono što se događa u našim stanicama?
Naravno, sve što nije oku vidljivo ili opipljivo izaziva skepsu u području znanosti, pa tako niti Liptonova teorija nije naišla na odobravanje u znanstvenoj zajednici, no ipak i danas postoje znanstvena istraživanja koja idu u smjeru njegove teorije.
Charles Darwin u svom pismu Moritzu Wagneru iz 1876. dokazuje da Liptonova teze ima i prethodni temelj na kojem je izgrađena:
„Po mom mišljenju, najveća pogreška koju sam učinio bilo je to što sam propustio staviti dovoljan naglasak na izravno djelovanje okoliša, to jest hrane, klime i tako dalje, nezavisno od prirodnog odabira… Kada sam pisao Podrijetlo vrsta i nekoliko godina nakon toga nisam uspijevao pronaći mnogi kvalitetnih dokaza za izravan utjecaj okoliša; sada postoji opsežan dokazni materijal“.
