Jacqueline Holland: Bog koji donosi kraj
Stravično sam zavidjela tim ljudima, to je istina, no ne na djeci i obitelji: zavidjela sam im zbog njihove kratkoće. Zavidjela sam ograničenim posljedicama njihovog izbora. Što god izgube, što god pretrpe, ne trpe dugo. Osjete tek malo života. Rođenje, nešto radosti, nešto tuge, a onda uslijedi smrt koja to sve ispere.
Ovo je jedan vrlo neobičan roman u kojem se svakodnevni život isprepliće s elementima mističnog i okultnog. U knjizi nailazimo na mnogo elemenata i opisa slavenske mitologije, na temelju kojih je autorica stvorila svoj panteon Černoboga (boga uništenja) i Beloboga (boga stvaranja ili ponovnog rođenja).
Važna sastavnica romana je vampirizam. Ti fantastični elementi nisu nešto što bi mene privuklo čitanju i već sam bila na putu da odustanem, no ono što mi je u konačnici ipak bilo dovoljno intrigantno da nastavim s čitanjem do kraja romana je ideja vječnog života koja se u ovoj knjizi razmatra više s negativnog nego pozitivnog stajališta.
Što biste učinili da postanete besmrtni? Kako biste osmislili vaš život znajući da nema rok trajanja?
Iz pozicije glavne junakinje, vječni život nije blagoslov, nego prokletstvo.
Početak knjige vodi nas u 1830. godinu, u jedno malo selo Sjeverne Amerike u kojem ljudi umiru od tuberkuloze. Naravno, znanje o zaraznim bolestima, o bacilima i kapljičnom širenju zaraze tada ne postoji i ljudi pošast pripisuju zlim silama, te se u skladu s tim vjerovanjem i bore na čudan način protiv bolesti: iskapaju umrle, te ih spaljuju i oboljele hrane njihovim pepelom misleći da će ih to izliječiti.
U tom mjestu živi djevojčica Ana koja je već i prije pošasti bila svjesna smrtnosti ljudi budući da je njezin otac klesar, te izrađuje kamene nadgrobne spomenike.
Nakon što joj umru braća i majka, otac primijetivši simptome bolesti i kod sebe, piše pismo drugom mužu svoje punice, nepoznatom, ali bogatom čovjeku koji dolazi i preuzima skrb o Ani kad je već i nju bolest zahvatila.
Ana umire, no djed- vampir, poklanja joj nov, vječni život i šalje na putovanje svijetom čiji je zadatak da ona očvrsne.
Sto pedeset godina kasnije na istom mjestu, ruralnom području sjeverno od New Yorka gospođica Colette LaSange (franc. sange-krv) vodi francuski vrtić koji pohađaju djeca imućnih ljudi. Nju dječji smijeh liječi od osamljenosti, s djecom je izuzetno brižna, a nitko od roditelja ne sluti da se ona hrani isključivo krvlju.
Njezina vječnost daje joj poglede iz drugačije perspektive na njihove svakodnevne probleme. Između ostale djece izdvaja se boležljivi Leo, senzibilan i likovno nadaren dječak, za kojeg Colette preuzima brigu dok njegovi roditelji prolaze kroz razvod.
Bila sam i ja nekoć na njihovom mjestu: sretna, puna nade, potpuno naivno misleći da stvari držim čvrsto u svojim rukama, da čvrsto držim ono što volim. No za razliku od njih, ja sebe nisam mogla zavarati. Ništa što imamo nije istinski naše; sve nam se može oduzeti za tren, a ako dovoljno dugo poživiš, svakako i hoće.
Dva suprotstavljena elementa: dječja nevinost i vrhunac zla utjelovljen u liku vampira ne garantiraju samo dobru fabulu, nego i puno monologa i promišljanja o životu, vječnosti, borbi dobra i zla…
Hoće li u ovoj knjizi pobijediti dobro, prepuštam vama znatiželjnim čitačima da saznate.
Autorica Jacqueline Holland završila je Umjetničku akademiju na Sveučilištu u Kanzasu. Do sada je objavljivala samo priče, ovo je njezin prvi roman.
Blog Marije Galović: Književna čitanka
Još s bloga ‘Književna čitanka’:
‘Dok niste znali moje ime’ – knjiga o gradu u kojem svi ljudi hodaju brzo!
Porculanska lutka – zbirka priča za one koji znaju da se početak može shvatiti tek na kraju
‘Sutra bit će bolje’ – knjiga koja razbija mit o ‘američkom snu’
