Smještena duboko u području koje je Bismarck nazvao Balkansko Bure Baruta, nalazila se geografski mala republika s velikim idejama. Svojim načinom društvenog uređenja i političkim umijećem, našla se među predvodnicama tadašnjeg svijeta. Proto-demokratski pristup vladanju, ukinuće ropstva, trgovina i diplomacija su čimbenici koji su osigurali njezin prosperitet duži od 450 godina.
Sloboda je za stanovnike Dubrovačke Republike bila uzvišeni cilj. Vodeći se izrekom “Sloboda se ne plaća ni za sve zlato na svijetu” uspješno su se razvijali i unaprjeđivali vlastitu republiku.
Jedna od odluka koja je u tadašnjem svijetu bila gotovo nezamisliva je ukinuće ropstva i trgovine robljem 1416.godine, čime postaje prva u cijeloj Europi.
Dubrovački uglednici su smatrali da je trgovina robljem “sramotna, opaka, nečovječna i protiv same ljudskosti.” Nadalje su argumentirali da se njime “ljudska vrsta – načinjena na sliku i priliku našega Stvoritelja – pretvara u trgovačku robu i prodaje kao da su nerazumne životinje“.
Donošenje te odluke povezuje se s utjecajem Katoličke crkve da suzbije trgovinu robljem i praksu držanja robova, a poznato je da je Dubrovačka republika i njeno stanovništvo bilo katoličke vjere.
Ono što je bilo preduvjet za uopće donošenje ovakve odluke je sustav vladanja za kojeg slobodno možemo reći da je bio proto-demokratski. No, u političkom životu su jedino mogli sudjelovati pripadnici plemstva, kako političke pozicije nisu bile visoko plaćene i samim time su bile neisplative običnim građanima.
Dubrovnik je svoj sustav vlasti ustrojio po uzoru na Mletačku republiku, pod čijom vlasti je bio prije nego se osamostalio.
Temeljio ju je na tri tijela: Veliko vijeće, Malo vijeće i Senat te poziciju Rektora koji je predstavljao Republiku. Članovi Velikog vijeća su postajali svi punoljetni muški članovi plemstva koji su dalje birali na dužnosti. Malo vijeće je provodilo operativne odluke Senata koje je bilo najviše tijelo. Ono se sastojalo od odabranih starijih pripadnika plemstva koji su de facto upravljali republikom. Birani su za članove doživotno, uz formalnu potvrdu svake dvije godine od strane Velikog vijeća.
Funkcija rektora je bila ceremonijalna, a birao se na tu dužnost svakih mjesec dana kako se u jednoj osobi ne bi koncentrirala moć. Također ga se biralo od strane Velikog vijeća.
Diplomatskom aktivnošću u području gdje su se smjenjivale velesile Republika je opstajala i razvijala se. Poznato je da su prije dolaska Osmanskih osvajača s njima uspostavili odnose i plaćali im danak, a kada su oni osvojili gotovo cijelu Jugoistočnu Europu, Republiku nisu ugrožavali. U to vrijeme, 15. i 16. st., Republika ostvaruje svoj vrhunac, uspostavljajući mreže trgovačkih podružnica Europom, diljem Osmanskog Carstva, Italijom, Malom Azijom te čak Egiptom i Indijom. Svaka od podružnica, odnosno malih kolonija, imala je svoga konzula, posebni trgovački sud, crkvu, bolnicu i groblje.
Predviđajući nastanak nove svjetske sile, Dubrovačka Republika je među prvima uspostavila diplomatske odnose sa SAD-om, nudeći im svoje brodovlje za trgovinu.
Predvodnici u tadašnjem svijetu Dubrovčani su bili i u polju infrastrukture. Među prvima su izgradili kanalizaciju, prije svjetskih prijestolnica Londona i Pariza.
Nepoznato je da je karantena izvoran dubrovački izum. U doba kuge, kada su mornari bili ti koji su ju iz udaljenih krajeva prenosili u mjesta pristaništa, dubrovačke su vlasti odredile da posada i roba svih brodova koji dolaze iz zaraženih krajeva ima provesti mjesec dana na okolnim otocima. S vremenom sustav karantene se razvio u instituciju reguliranu zakonom, s posebnim zgradama i osobljem.
S obzirom na sva ta svoja postignuća, Dubrovačka republika je inspirirala autore popularnog Game of Thrones serijala, a radnja serije i prijestolnica King’s Landing je zamišljena je na temelju grada Dubrovnika.
Današnji grad Dubrovnik nastavlja tradiciju davne republike i privlači goste iz cijelog svijeta, a njegovo stanovništvo ponosno je na svoju povijest i hrvatski identitet.
