Nema ničeg savršenog i famoznog u naoružavanju hrvatske kopnene vojske

Ovih dana u medijima smo imali prilike gledati i čitati kako MORH nabavlja nove oružane sustave i novo naoružanje za HV. Neke od tih priča su tendenciozne i senzacionalističke pa kod onih koji se u vojna pitanja manje razumiju ostavljaju dojam nečega savršenog i famoznog. Stvarnost nije takva i sve ima svoju dubinu, svaki sustav taktičko tehničke značajke, ali i svoju cijenu kao i način uklapanja u oružane snage.

Prvo je kako znamo na naslovnicama “iskočio” sustav M142 HIMARS pa počnimo s opisom ovog sustava i bitnim stvarima koje svi trebaju imati na umu.

Taktičko tehničke značajke sustava:

Dužina
7,0 m
Masa
16 250 kg
Širina
2,4 m
Visina
3,2 m
Brzina
85 km/h
Kalibar
227 mm
Streljivo
raketa M30/M31 6×227 mm ili
raketa ATACMS 1×610 mm
Dužina cijevi
415 mm
Domet
M26: 32 km
M26A1/A2: 45 km
M30/31: 80 km
MGM-140 ATACMS: 300 km
posada
3
operativni doseg
480 km
motor
6,6 litarski dizel motor Caterpillar 3115 ATAAC

Zašto sam stavio taktičko tehničke značajke na prvo mjesto? Unutar ovih specifikacija vidi se da sustav koristi više vrsta projektila i upravo je to ono što taj sustav čini značajnim ili beznačajnim. Kao i model M270 MLRS ovaj sustav koristi više vrsta raketa po kalibru, ali i više vrsta raketa po načinu uporabe. Od razornih do kasetnih projektila. Od onih s dugim dometom do onih s kratkim dometom.

Dakle, nabavka ovog sustava za HV je ogromna stvar, ali ono što je bitnije od sustava je informacija s kojim projektilima sustav dolazi. S obzirom na pretjerano slabu reakciju iz susjedne Srbije, čisto sumnjam da s ovim sustavom dolaze i projektili MGM140 dometa 300 km. Takav projektil znatno bi poremetio vojnu ravnotežu na ovim prostorima, ali s druge strane, Srbija i sama razvija dalekometne odnosno balističke projektile dometa većeg od 200 km. Dakle, ako SAD vide da to ne mijenja na ravnoteži odnosa, onda takav projektil može biti nabavljen.

E sad… Takav projektil je iznimno skup. Cijena projektila M57 je oko 1 700 000 američkih dolara. Samo jedan projektil. Po mom skromnom mišljenju, ako bi i dobili dozvolu za nabavku istih, njihov broj ne bi trebao biti veliki i trebalo bi se bazirati na projektilima dometa 150 km.

Dakle, sustav je isplativ samo s ATACMS ili GMLRS projektilima (GMLRS je vođeni projektil dometa 70 do 150 km) i nikako drugačije jer ako se uzimaju projektili manjeg dometa, onda ne vidim potrebu za tako skupim sustavom koji ima svega 6 lansirnih cijevi (modularni paket) u kalibru 227mm (1 cijev u kalibru 610 mm za MGM140 ATACMS).

Što se tiče učinkovitosti sustava tu ne moram puno pisati jer je svatko čuo za učinkovitost i moć tog sustava kao i za njegovu mobilnost, a što mu stoji i u nazivu HIMARS (High Mobility Artillery Rocket System).

RH odnosno MORH sa SAD vode pregovore oko ovog sustava već dvije godine i to nakon propalog pokušaja nabavke starijeg sustava na gusjenicama i Bradley platformi M270. O istinitosti napisa u medijima ne moramo puno jer je i sam predsjednik vlade, Andrej Plenković potvrdio isto, ali što s ostalim napisima???

U istim tim medijima osim HIMARS-a koji je i potvrđen stoje bespilotne letjelice turske proizvodnje, Bajraktar TB2. Radi se o izvanrednom bespilotnom sustavu, ali MORH to nije nikome potvrdio. Poznato je samo kako je u vrijeme ministrovanja Banožića, delegacija RH bila u posjeti kompaniji Bajraktar gdje im nije predstavljena bespilotna letjelica TB2 nego puno veća, jača i složenija AKINÇI.

Što se tiče ove bespilotne letjelice, ona je i više nego duplo jača od svog malog prethodnika TB2. Akinci naime može nositi oko 1300 kg ubojitog tereta, a opremljen je AESA radarom, optoelektroničkim sustavima i sustavima za elektronsko ratovanje. Maksimalna visina leta ove letjelice je oko 12.000 metara, a autonomija leta u ovisnosti od opterećenja može biti 24 sata.

Ono što ovaj sustav čini još opasnijim na bojištu je integrirana AI-a (umjetne inteligencije) što sustavu omogućuje autonomno djelovanje, odnosno samostalno zaključivanje, odabir ciljeva i donošenje odluka. Ista omogućuje letjelici da se u slučaju gubitka kontrole s operaterom sama vrati u bazu nakon obavljene misije.

Uvođenje AI u vojne svrhe sve je češće, a o tome sam već pisao kao i to da je Ukrajina trenutno poligon za ispitivanje takvih sustava. Bio bih iznimno sretan kada bi naša vojska imala nekoliko ovakvih letjelica, ali zadovoljava me i mogućnost nabavke TB2. Kada smo kod bespilotnih letjelica, postoji vrlo velika šansa da u priču uđe i SAD s obzirom na kupovinu HIMARS-a. Tada bi se vjerojatno išlo na nabavku bespilotne letjelice MQ-9 Reaper koja je dokazana u svim borbama gdje su sudjelovale američke snage.

Na obilježavanju godišnjice Oluje u Kninu, ove godine, predsjednik vlade Plenković spomenuo je i nabavku još samohodnih haubica. Doznali smo da se radi o haubici Caesar Mk2 koja je među top 5 najboljih samohodnih haubica (na podvozju s kotačima). Ista je priča ovdje kao i sa sustavom HIMARS. Učinkovitost ovisi o streljivu. Za laike, to je poput borbenog zrakoplova F16 koji je naoružan samo s dvije rakete zrak – zrak i F16 koji je naoružan s cijelim asortimanom projektila kojega može ponijeti.

Dakle, standardni projektili dolaze u obzir u velikim količinama i uvijek su potrebni, ali taj sustav ne znači puno ako nije došao s projektilima produženog dometa ERFB – BB ili vođenim Excalibur projektilima kojih ima više modela. Domet ovih projektila je oko 70 km s tim da se za Excalibur mora naglasiti kako je GPS vođeni projektil koji rijetko promašuje cilj, a ako ga i promaši, taj promašaj je vrlo mali i cilj je opet onesposobljen.

Potrebno je naglasiti kako Excalibur nudi i termobaričnu verziju projektila te je opremljen INS sustavom u slučaju gubitka GPS signala. Rezime artiljerijske nabavke je dakle u tome kakvo streljivo dolazi i ništa drugo. Klasično streljivo s dometom 40 ili 50 km ne predstavlja nam ništa, a isto je naglasio i predsjednik RH, Zoran Milanović i to nekoliko puta.

I sada za kraj hrvatska boljka, a to je PZO sustav. Koji sustav nabavlja HV? Prvo, imali smo problem s odlukom na koji način ustrojiti PZO. Ići na nabavku sustava srednjeg dometa pa braniti točkaste ciljeve (zapovjedništva i baze) ili nabavka sustava dugog dometa. Vrlo vjerojatno je odluka pala na sustav SAMP/T francusko talijanske proizvodnje čiji je nositelj francuska kompanija MBDA s kojom usko surađujemo od nabave borbenih aviona Rafale.

Radi se o vrlo moćnom PZO sustavu naoružanom raketama ASTER 30 dometa 100 km koje dostižu brzinu od 4.5 mach. Ovo je izuzetan sustav i jedan je od najboljih u svijetu a koristi Arabel radar koji radi u X pojasu i koristi se trodimenzionalnom fazno kontroliranom antenom. Ukratko, ovo sustavu daje izuzetnu preciznost, otpornost na ometanja i istovremeno praćenje više ciljeva.

Što se oklopa, odnosno tenkova tiče, ovdje o tome sada ne bih jer očito je da model i proizvođač još nisu odabrani, a radi se o dva proizvođača s tri ponuđena modela.