Spektakularni prizori s Krčkog mosta i Molo Longa odašilju u svijet poruku kako Armada i Rijeka, Bodulija i Kirija nisu zaboravili svoje heroje
Dvadeset i devet je godina prošlo od vojno-redarstvene operacije Oluja kojom je Hrvatska vratila najveći dio dotad okupiranog teritorija i tako naznačila skori kraj Domovinskog rata.
U ovu briljantnu vojnu pobjedu bilo je uključeno 130 tisuća vojnika koji su oslobodili ukupno 10. 400 kvadratnih kilometara zemlje što čini gotovo petinu ukupne površine Republike Hrvatske. Hrvatska je vojska u to doba bila čvrsto ustrojena, brojna, naoružana i snažna.
Na samom početku Domovinskog rata, situacija nije bila ni približno takva. Mladići u tenisicama i trapericama, vrlo često slabo naoružani, ali velikog srca bili su prva prepreka ostvarivanju ciljeva velikosrpske politike koja je na raspolaganju imala JNA, jednu od najsnažnijih vojski na kontinentu onog vremena, a koju su i sami Hrvati u sklopu bivše države financirali i izgrađivali.
Upravo taj prvi otpor bio je ključni faktor da hrvatske snage jednom dođu u poziciju da oslobode svoju zemlju.
A u tim prvim navalama neprijatelja, svoj veliki obol dali su pripadnici navijačkih skupina hrvatskih nogometnih klubova.
Navikli na povišene doze adrenalina u međusobnim okršajima kao i u sukobima s ondašnjom milicijom vrlo često bi u kritičnim trenucima zadržavali prisebnost i iskazivali se kao kvalitetni i nadasve hrabri borci.
Jedna od tih navijačkih skupina bila je i riječka Armada. Gotovo cijela garnitura prve postave Armade uključila se odmah u obranu Domovine. Naglasak je bio na ličkom ratištu, pripadnici Armade bili su najviše uključeni u riječke postrojbe 111. i 128. brigadu, ali bilo ih je i u 118. koja je sjedište imala u Gospiću.
Jedna skupina, njih šestorica, priključila se i 1. gardijskoj brigadi, Tigrovima i s njima sudjelovala u prvim napadačkim akcijama Hrvatske vojske kod Novske, a nakon toga na južnom bojištu u oslobađanju dijela okupiranog dubrovačkog područja, kod Stona i Slanog. Pripadnici Armade držali su položaje i u Nuštru, njih nekolicina bili su dijelom obrane grada Osijeka.
Riječke navijače moglo se susresti i u mnogim drugim postrojbama širom velikog ratišta Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Danas, kad se obilježavaju obljetnice i održavaju mimohodi mnogi hrvatski branitelji, pomalo sa zebnjom izražavaju nadu kako će mlađi naraštaji nastaviti njegovati sjećanje na te dane ponosa i slave, kako se običava reći.
Veterani Armade te zebnje nemaju. Svake godine pripadnici Armade uoči Dana pobjede, domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja pale 222 baklje u spomen na isto toliko poginulih hrvatskih branitelja, stanovnika Primorsko-goranske županije. I to rade na dvije lokacije. Na Krčkom mostu u suradnji s udrugama Plavo bijli otok i Vavik vjerna Kirija i na riječkom Molo Longu.
Svake godine spektakularni prizori s Krčkog mosta i Molo Longa odašilju u svijet poruku kako Armada i Rijeka, Bodulija i Kirija nisu zaboravili svoje heroje i kako su novi naraštaji spremni nasljedovati svoje prethodnike ako se za to, ne daj Bože, jednom opet ukaže potreba.
Krv Hrvatskih branitelja duhovni je zalog da crveni, crni, žuti i zeleni vragovi neće uspijeti
