U Hrvatskom saboru održan je okrugli stol pod nazivom „Vukovar, mjesto posebnog pijeteta – moj izbor i u dobru i u zlu“, u organizaciji Kluba zastupnika Domovinskog pokreta. Skup je, uz snažne emocije sudionika i publike, još jednom podsjetio na golemi značaj obrane Vukovara, istaknuvši odlučnost i hrabrost branitelja koji su 1991. podnijeli teret jedne od najtežih bitaka u modernoj hrvatskoj povijesti.
Svi sudionici složili su se da je obrana Vukovara bila iznimno zahtjevna, čak i prema ratnim standardima tog vremena. Grad, smješten uz samu granicu na Dunavu i prostorno izdužen, bio je iznimno teško braniti, a opremljenost obrane neusporedivo manja od vojne sile koja se spremala na napad. Unatoč svemu, branitelji su pokazali neslomljiv duh, kao i duboku predanost obrani svojih obitelji, susjeda i svakog metra hrvatske zemlje.
Na okruglom stolu bili su prisutni i neposredni sudionici rata – vukovarski branitelji Tomislav Zadro, Ante Deur i Predrag Mišić, koji su iz prve ruke podijelili sjećanja na dane potpune opsade, neprekidne borbe i stalne prijetnje potpunim uništenjem grada. Njihova svjedočanstva još jednom su dokazala koliko je ljudska snaga, volja i zajedništvo moglo učiniti i protiv vojno nadmoćnijeg agresora.
Damir Markuš osvrnuo se na optužbe kojima su branitelji nerijetko izloženi, uključujući i neutemeljene tvrdnje o navodnom fašizmu ili plaćeničkom djelovanju stranih dragovoljaca. Posebno je istaknuo Jean-Michela Nicoliera i druge internationalne dobrovoljce koji su, bez ikakve koristi, odlučili stati u obranu Hrvatske. Kako je poručio, takvim ljudima trebalo bi podići trajna spomen-obilježja, a domaćim dragovoljcima priznati prava koja zaslužuju, uključujući i predloženo priznanje 20-postotnog invaliditeta za sve koji su se dragovoljno uključili u obranu.
Povjesničar dr. Davor Marijan, znanstveni savjetnik Hrvatskog instituta za povijest, iznio je detaljan povijesni kontekst i kronologiju bitke. Naglasio je da je Vukovar u rujnu 1991. branilo oko 1500 branitelja, a taj se broj povećao na 1800, da bi pred pad grada pao na svega oko 750 iscrpljenih boraca. Nasuprot njima, napad je vodilo približno 7800 pripadnika JNA i pobunjenih Srba, a taj se broj postupno penjao sve do 12 tisuća ljudi. Omjer od 13:1 na štetu branitelja rijetko je zabilježen na europskim bojištima nakon Drugog svjetskog rata.
Marijan je podsjetio da su nakon sukoba u Pakracu i Plitvicama te pogibije 12 hrvatskih policajaca u Borovu Selu, pobunjeni Srbi dobili snažan zamah uz potporu JNA. Prava bitka za Vukovar počela je 25. kolovoza, nakon rušenja JNA-ina zrakoplova, a sredinom rujna započeli su sustavni, neprekidni napadi. Ipak, 19. rujna propala je velika napadna operacija JNA, nakon čega agresor mijenja plan i širi napade prema drugim dijelovima Hrvatske – zapadnoj Slavoniji, Zadru i Dubrovniku.
Unatoč nadmoćnoj sili, Vukovar se držao gotovo tri mjeseca. Tijekom opsade poginulo je oko 2700 branitelja i civila. Prema Marijanovim riječima, obrana Vukovara bila je ključna za preživljavanje ostatka Hrvatske – držala je neprijateljsku vojsku vezanom, omogućivši dragocjeno vrijeme za organiziranje obrane zemlje koja je tada imala samo četvrtinu potrebnog naoružanja.
Saborski zastupnik Stipo Mlinarić Ćipe istaknuo je ponos što u Saboru danas sjedi pet vukovarskih branitelja, te se prisjetio borbi na legendarnim pozicijama poput Trpinjske ceste, prozvane „grobljem tenkova“. Govorio je o postrojbama „Žuti mravi“, „Pustinjski štakori“ i svom „Turbo vodu“ koji je izdržao do posljednjih trenutaka obrane. Posebno emotivno prisjetio se trenutka kada su 19. studenoga uništili posljednji tenk JNA, dok je neprijatelj već ulazio u bolnicu. Taj čin za nj nije bio samo vojni uspjeh, nego simbol nepokorene volje branitelja.
Ćipe je evocirao i sjećanja na legendarnog zapovjednika obrane, Blagu Zadru, kojeg su branitelji smatrali drugim ocem. Istaknuo je kako su u trenucima povlačenja prema Borovu skupljali civile, odlučni da ih zaštite do posljednjeg trenutka. Scena u staroj obućari, gdje su vidjeli ljude koje su uspjeli spasiti, zauvijek im je ostala kao dokaz da se za njihovu obranu vrijedilo boriti.
Potpredsjednik Sabora Ivan Penava naglasio je kako bi trebalo istražiti koliko je od ukupno 2717 žrtava Vukovara stradalo nakon okupacije grada te što je bila uloga pete kolone. Branitelji su, kaže, pokazali nadljudsku hrabrost, ali mnoge njihove priče nikada neće biti ispričane zbog onih koji su pali u tišini, bez svjedoka i bez mogućnosti da prenesu svoje iskustvo.
Skup je zaključio da je Vukovar ne samo mjesto najveće hrvatske ratne tragedije, nego i temelj nacionalnog identiteta, zajedništva i ponosa. Prigodnim riječima obratili su se i predsjednik saborskog Odbora za ratne veterane Josip Đakić, državni tajnik MUP-a Tomislav Bilandžić te državni tajnik Ministarstva kulture Dražena Vrsaljko, naglašavajući da je obveza svih institucija čuvati istinu o Vukovaru i generacijama prenositi vrijednosti koje su ga branile.
Vasilija Tucker: Život koji je nadmudrio rat, bol i nepravdu
Hrvatska i dalje traga za 1740 nestalih: 34 godine neizvjesnosti i potrage za istinom
Jean-Michel Nicolier – francuski heroj koji je život dao za Vukovar
