Trodnevni međunarodni znanstveni skup u povodu 1100. obljetnice prvoga dokumentiranog spomena hrvatskoga glagoljaštva “11 stoljeća hrvatskoga glagoljaštva (925. – 2025.)” počeo je u srijedu u Ekonomskom institutu u Zagrebu.
Predsjednica Organizacijskoga odbora Ana Šimić istaknula je kako se ove godine navršava 1100 godina od prvih pouzdanih vijesti o hrvatskome glagoljaštvu, koje su, napomenula je, povezane s pismima pape Ivana X. iz 925. godine i odredbama Prvoga splitskog crkvenog sabora iz iste godine.
Hrvatsko Kraljevstvo i hrvatsko glagoljaštvo nisu odvojene i konkurentne nego komplementarne pojave, rekla je te istaknula da se kraljevstvo tiče državnosti naroda, a glagoljaštvo se odnosi na duhovni i vrijednosni profil ovoga naroda pa zajedno čine idealnu cjelinu.
Podsjetila je da glagoljaštvo i nakon propasti Hrvatskoga Kraljevstva opstaje sve do naših dana pa je glagoljaštvo sa svojom uglatom glagoljicom i kulturom koja se iz njega razvila postalo jedan od temelja hrvatske povijesti i hrvatskoga identiteta.
Tanja Kuštović iz Programskoga odbora istaknula je da je hrvatsko glagoljaštvo ucijepljeno u hrvatsku povijest i kulturu od njezinih najranijih početaka do današnjega dana.
Razdoblje hrvatskoga srednjeg vijeka obilježeno je tropismenošću pri čemu se ističe glagoljsko pismo kao dominantno uz usporedno postojanje ćiriličnog i latinskog pisma, rekla je Kuštović i dodala kako se proučavanje glagoljice odnosi na djela pisana glagoljicom kao što su glagoljaška liturgija, književnost i pjevanje.
Promjena hrvatskoga kulturnog pejsaža krajem 9. stoljeća
U izlaganju “Dva hrvatska filologa o promjeni hrvatskoga književnojezičnog pejsaža u vrijeme prije i za Tomislava” akademik Stjepan Damjanović rekao je da se krajem 9. stoljeća mijenja hrvatski kulturni pejsaž jer se uz posve vladajuću latinsku kulturnu sastavnicu pojavljuje nova, slavenska, grafijska i književna sastavnica, iznikla na crti misionarskoga djelovanja Svete solunske braće Ćirila i Metoda.
Ocijenio je kako se na hrvatskome prostoru stvara jedinstvena nelatinska liturgijskojezična enklava u okviru rimske Crkve. Izravan su poticaj razvitku te nove sastavnice dali neposredni učenici Svete solunske braće, rekao je te dodao kako se pojavljuju pisci, kulturni i crkveni djelatnici, koje će kasnija stoljeća nazvati glagoljašima.
Naglasio je kako se tada postupno uspostavlja stanovita dvojnost iste, hrvatske kulture – latinski i latinica te hrvatski i glagoljica. Te dvije dionice stupaju u dinamički odnos koji se ne da prikazati niti kao neprekidna međusobna protimba niti kao neprekinuti sklad, napomenuo je i dodao kako su ti odnosi izazivali veliku pozornost i hrvatskih povjesničara i hrvatskih filologa.
Ocijenio je kako su Eduard Hercigonja i Radoslav Katičić u razjašnjavanju tih odnosa uvećavali naše razumijevanje ukupnih povijesnih zbivanja na hrvatskim prostorima nešto prije i u vrijeme kralja Tomislava.
Vesna Badurina Stipčević sa Staroslavenskoga instituta u Zagrebu govorila je o glagoljskom Pariškom zborniku iz 1375., čija se 650. obljetnica upravo obilježava ove godine.
Istaknula je kako je u dosadašnjim istraživanjima ovakva vrsta Liber horarum (časoslova za privatnu molitvu) malo zastupljena među hrvatskoglagoljskim spomenicima, a tematsko-sadržajnom strukturom predstavlja raniju razvojnu fazu hrvatskoglagoljskih zbornika.
Napomenula je kako je kodeks bio namijenjen redovnicama Samostana svetoga Julijana u Šibeniku pa je on i rijedak primjer glagoljske knjige namijenjene i pisane za ženski auditorij.
Zbornik sadrži liturgijske i biblijske tekstove, među ostalim psaltir, kantike i tekstove Muke Kristove, rekla je i dodala kako znatan dio zbornika čine neliturgijske molitve i apokrifni tekstovi, kao što su Legenda o 12 petaka, Legenda o Teofilu, Epistola o štovanju nedjelje, Pseudo-Matejevo evanđelje te Muka svete Margarite.
Ocijenila je kako zbornik sadržajnom raznolikošću, osobitom namjenom i isprepletenošću utjecaja i veza s drugim glagoljskim spomenicima, predstavlja specificum hrvatske srednjovjekovne glagoljske baštine
Talijanski slavist sa Sveučilišta u Udinama Giorgio Ziffer analizirao je XII. poglavlje Žitija Konstantina Ćirila koje je najuže povezan s hrvatskoglagoljskom tradicijom Žitija, a koja ga, za razliku od srpskih zbornika i ruskih menologija za veljaču i za listopad, ne prenose.
Na skupu će 50 izlagača tijekom tri dana održati 46 izlaganja. U okviru programa znanstvenoga skupa održat će se i okrugli stol o izradbi antologije hrvatskoglagoljičnih tekstova na engleskome jeziku, bit će predstavljen zbornik učeničkih radova o glagoljici te će se prezentirati dokumentarni film o radu Znanstvenoga centra izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo, koji je od 2014. do 2024. godine pod vodstvom akademika Milana Mihaljevića djelovao pri Staroslavenskome institutu.
Započela manifestacija ‘Reli po galerijama’ u Zagrebu i Puli
