53. POGLED ISKOSA S BRANIKA DOMOVINE
Oko 60.000 migranata u vrlo kratkom vremenu probilo je granicu Europske unije kod Ceute. Iako mediji izvještavaju da je situacija pod kontrolom i da je većina uljeza vraćena u Maroko, napetosti nisu nestale posebice na graničnim dijelovima razdvajanja. Španjolska je rasporedila dodatne snage vojske, pripadnike „Guardia Civil-a“ i policije dok je Maroko pojačao nadzor s druge strane granice i velik broj migranata vraćen je na svoj teritorij.
U prvim danima krize zabilježeni su brojni incidenti, uključujući pljačke trgovina i narušavanje javnog reda u Ceuti dok zadnje informacije govore i o 67 mrtvih „migranata“.
Ono što bode u oči jest činjenica kako je APSOLUTNO NEMOGUĆE da takav događaj nastane spontano pošto okupljanje tolikog broja ljudi zahtijeva organizaciju, komunikaciju i vrijeme.
Zanimljivosti radi valja istaknuti kako su se na društvenim mrežama pojavile i teorije o mogućoj ulozi SAD-a i Izraela u ovom incidentu, a sve zbog španjolske politike prema Bliskom istoku odnosno oštrog Španjolskog stava prema Izraelu i odlučnog suprotstavljanju načinu ratne kampanje SAD-a protiv Irana. Kao dokaz uzima se analiza Michaela Rubina, američkog analitičara povezanog s „think tankom Middle East Forum“ odnosno njegov osobni politički stav ili viđenje situacije oko španjolskih enklava na sjevernoafričkoj obali.
Tim intrigantnije jest da je ta analiza javno objavljena nekoliko mjeseci prije ovih događaja i u njoj se kao sredstvo pritiska Maroka (odnosno prema interpretaciji te analize Izraela i SAD-a) upravo spominju enklave Ceuta i Melilla.
Što nam ovaj podatak pokazuje?
Očito se u određenim geopolitičkim krugovima već tada raspravljalo o mogućnosti korištenja migrantskog pritiska na te dvije španjolske enklave. Međutim, valja istaknuti kako to nije dokaz da su kasniji događaji uistinu i povezani s Rubinom, Middle East Forumom, SAD-om ili Izraelom. Za takvu tvrdnju trebalo bi imati konkretne dokaze, a ne samo vremensku podudarnost.
Po mom mišljenju, daleko je zanimljivija činjenica da se scenarij koji je Rubin opisivao kao politički instrument nekoliko mjeseci kasnije u određenoj mjeri doista materijalizirao. Je li članak bio samo politički komentar ili je odražavao službena razmišljanja dijela američkih geopolitičkih krugova o tome kako izvršiti pritisak na Španjolsku preko Ceute i Melille apsolutno je nebitno.
Zašto?
Zato što mislim kako je uopće nebitno tko je potaknuo ovaj migrantski val, nego KAKO JE MOGUĆE da španjolske sigurnosne i obavještajne službe nisu PRAVODOBNO PREPOZNALE ili spriječile krizu ovakvih razmjera.
Ako su upozorenja postojala, a jesu, zašto se nije pravodobno preventivno reagiralo? Ako nisu, a jesu, riječ je o velikom obavještajno-sigurnosnom propustu.
U ozbiljnoj sigurnosnoj politici nema opravdanja u kojem je za „poraz“ kriv isključivo napadač/neprijatelj. Ako ste napad dočekali nespremni, odgovornost je prije svega vaša.
Tim više što je zlouporaba migracijskog pritiska kao političkog instrumenta od strane Maroka već viđen obrazac iz prethodnih kriza (2021.godina).
Baš bi upravo zbog toga bilo pogrešno ovaj incident iz Ceute promatrati isključivo kao izoliranu španjolsku migrantsku priču.
Njega valja promatrati kao upozorenje da se vanjska granica Europske unije može naći pod ozbiljnim pritiskom i pasti u svega nekoliko sati.
Na nama je da iz ove krize nešto i naučimo.
A tu nas primjerice šah nas uči vrlo jednostavnoj lekciji. Protivnik će uvijek pokušati iskoristiti našu pogrešku. Zato odgovornost za poraz nije u tome što je on bio bolji, nego u tome što smo mu svojim propustima omogućili pobjedu.
Kad institucije šute: kako loša krizna komunikacija stvara paniku, nepovjerenje i kaos
