Europa se pokrenula na polju jačanja vlastite obrane. Polako, jako polako, ali ipak se kreće. Nedavni posjet francuskog predsjednika Emmanuela Macrona Londonu, između ostalog, donio je najavu bliske suradnje Pariza i Londona na polju nuklearne obrane. Nakon što su predsjednik Macron i britanski premijer Keir Starmer 10. srpnja potpisali sporazum o nuklearnom paktu.
Njime se uvode pravila za koordinaciju nuklearnog odgovora na svaku moguću agresiju na Europu. To je odgovor na Trumpovu politiku smanjenja udjela Sjedinjenih Američkih Država u NATO savezu i najava da će razmisliti koju će članicu braniti a koju neće.
Tijekom nedavnog NATO summita u Den Haagu premijer Starmer je najavio britansku kupnju 12 F-35A koji će biti osposobljeni za nošenje gravitacijskih nuklearnih bombi B61-12. Ta je najava otvorila mnoga pitanja na koje još nije odgovoreno. Prvo je pitanje znači li to da će britansko ratno zrakoplovstvo biti „naoružano” američkim nuklearnim bombama.
Do sada nije zabilježena prodaja nuklearnog oružja među državama. S pomoću u razvoju da, ali izravna prodaja ne. Tako su britanske strateške podmornice naoružane američkim balističkim projektilima Trident u kojima su nuklearne bojne glave razvijene i proizvedene u Ujedinjenom Kraljevstvu, u pogonima Atomic Weapons Establishment.
Moguće je da će Sjedinjene Države rasporediti nuklearne bombe B61-12 na tlu Ujedinjenog Kraljevstva kao što je to bilo tijekom Hladnog rata. Međutim, u tom slučaju London ih ne bi mogao uporabiti bez pristanka Washingtona. S Trumpom u Bijeloj kući to odobrenje zasigurno ne bi došlo ni brzo ni lako.
Moguće je da će Atomic Weapons Establishment u pogonima u Aldermastonu uskoro proizvesti vjerne kopije B61-12, ali koje bi imale nuklearne bojeve glave smanjene snage. Izvorna američka je snage 50 kilotona TNT-a. Najnovija britanska doktrina odvraćanja želi nuklearnu bojnu glavu snage 10 kilotona koja bi se mogla uporabiti na bojištu a da pritom ima ograničenu razornu moć.
U svakom slučaju najava kupnje 12 nuklearno sposobnih F-35A i nuklearni pakt Pariza i Londona jača europske potencijale odvraćanja.
Istovremeno jačanje konvencionalnih snaga još uvijek ide vrlo sporo. Na NATO summitu održanom 24. i 25. lipnja dogovoreno je da će sve članice NATO saveza (osim SAD-a i Španjolske) povećati izdvajanja za obranu na 5 % BDP-a. Ili nisu? Zapravo je dogovoreno da će se izdaci za obranu povećati na 3,5 %, dok će preostalih 1,5 % otići na poboljšanje infrastrukture kao potpora obrani. Pa je tako talijanska premijerka Giorgia Meloni izjavila da će tih 1,5 % Italija postići gradnjom mosta koji će spojiti Siciliju s kopnenim dijelom Italije.
Sasvim očekivano rok za dostizanje 3,5 % izdvajanja BDP-a za obranu članice NATO-a trebaju doseći tek za 10 godina. Što znači više nego dovoljno vremena da se povećanja budu simbolična naredni tri godine u nadi da će se 2029. godine u Bijelu kuću vratiti Demokrat.
Kad bi europske članice NATO-a odmah značajno povećale izdvajanja za oružane snage ne bi imale što kupiti. Europski proizvodni kapaciteti oružja i streljiva ni nakon više od tri godine nisu postali dostatni da istovremeno naoružavaju Europu i Ukrajinu. I dalje se jako puno priča bez većih rezultata. Osim što proizvođači povećanu potražnju koriste za „napumpavanje” cijena. Jedno od rješenja koje bi uvelo red i pokrenulo proizvodnju je nacionalizacija svih tvrtki koje imaju veze s proizvodnjom oružja i vojne opreme. Međutim, na to nitko ne pomišlja već je i dalje sve prepušteno samovolji vlasnika.
U takvim uvjetima vijest da su se Poljska i Južna Koreja dogovorile oko nastavka suradnje kupnje, te još puno važnije licencne proizvodnje tenkova K2 Black Panther značajna je ne samo za Poljsku već za cijelu Europu. Koja će time dobiti još jednog proizvođača tenkova i time ukinuti njemački monopol. Međutim, lako se moglo dogoditi da od svega na bude ništa.
Prvi ugovore o kupnji Black Panthera sklopila je domoljubna vlada stranke Pravo i pravda 2022. godine. Naručeno je 180 K2. U ožujku 2023. ispregovaran je ugovor vrijedan 6,5 milijardi dolara za dodatnih 180 K2, ali i za prijenos tehnologije kako bi se pokrenula proizvodnja tenka K2PL. Međutim, onda je na parlamentarnim izborima „pobijedila” velika koalicija proeuropskih snaga, predvođena Donaldom Tuskom. Kažemo „pobijedila” jer je Pravo i pravda osvojila najviše glasova (35,4 %) i zastupničkih mjesta, no nedovoljno da sama sastavi većinu. Kako nisu uspjeli naći koalicijskog partnera većinu su sastavile dotadašnja oporbene stranke na čelu s probriselskim Tuskom.
Jedna od žrtava promjene vlasti bio je za potpis spremljen ugovor s Južnom Korejom za tenkove K2. Jer kad ste odan briselskoj birokraciji onda ne naručujete korejsko. Naročito ne oružje.
No onda su je u drugom krugu predsjedničkim izborima, održanih 1. lipnja ove godine, pobijedio kandidat stranke Pravo i pravda Karol Nawrocki, te tako naslijedio predsjednika iz iste stranke Andrzeja Dudu.
Tusku je postalo jasno da do kraja njegovog mandata 2027. godine neće uspjeti ostvariti nikakve velike pomake u pomicanju Poljske ulijevo, jer poljski predsjednik ima pravo veta na sve odluke parlamenta, a vladajuća većina nema dvije trećine potrebne da se preglasa predsjednički veto.
U okolnostima kad ruska vojska nezadrživo (doduše i vrlo sporo) napreduje u Ukrajini, a budućnost NATO saveza nije baš svijetla, Tusk i njegova većina nisu više mogli ignorirati potrebu nastavka naoružavanja poljske vojske. Pa su se sjetili da već imaju dogovorene ugovore za kupnju dodatnih 180 tenkova K2 Black Panther te prijenos tehnologija potrebnih za početak proizvodnje poljske izvedenice K2PL.
Pa su neki brzopleto izračunali da će Poljska platiti nevjerojatnih 34 milijuna dolara po tenku. Naravno da neće. Više od pola od 6,5 milijardi $ odnosi se na prijenos tehnologija i tehničku pomoć pri pokretanju serijske proizvodnje K2PL.
Novi ugovor obuhvaća isporuku 117 K2 izravno iz tvrtke Hyundai Rotem, dok će poljska tvrtka Bumar Łabędy isporučiti prvih 63 K2PL. S obzirom na to da poljske oružane snage namjeravaju kupiti tisuću novih tenkova to će biti tek prva serija od mnogih.
Izvorni plan iz 2023. godine predviđao je početak isporuke K2PL do kraja 2026. No to se, zbog odugovlačenja probriselske vlade, nažalost neće dogoditi. Kažemo nažalost jer bi, da se plan ostvario, već iduće godine Europa dobila još jedan izbor za kupnju tenkova. Čime bi se dokinuo monopol njemačkog Krauss Maffeia i njegovog Leoparda 2.
Istina je da talijansko ministarstvo obrane pokušava ubrzati proces ugovaranja kupnje tenkova KF51 Panther. Međutim, Rheinmetall i Leonardo se još uvijek bore s njemačkom, talijanskom i briselskom birokracijom. Nadaju se da bi prve serijske primjerke talijanskih Panthera mogli dobiti do kraja 2029. godine.
Thompsonov koncert otkrio snagu desnice, ali nedostaje joj pravi lider!
Izraelski udari na Iran: Početak kraja ili uvod u regionalni rat?
