Ruske postrojbe prodrle su u ukrajinski grad Pokrovsk 17. srpnja. Ni nakon sedam dana intenzivnih borbi ukrajinske snage nisu ih uspjele potisnuti. Što je dodatno otežalo obranu grada. Ruske snage još nisu u većem broju uspjele ući u Pokrovsk, iako je to samo pitanje vremena. I tako je još jedno važno ukrajinsko uporište pred padom.
Ruski prodori nisu brzi ali zato sustavno „melju”. Ukrajinska vojska, kojoj kronično nedostaje ljudi voljnih boriti se, popušta. Od katastrofalne proljetno-ljetne ofenzive s kraja lipnja 2023. Ukrajinci gube mjesto po mjesto. Katastrofu u ruskoj oblasti Kursk bolje je ne spominjati. Silna količina ljudstva i tehnike izgubljena je zbog promašene ideje Volodimir Zelenskog kako će tako prisiliti Putina na pregovore. Umjesto toga u Rusiju je došlo desetke tisuća sjevernokorejskih vojnika.
Istovremeno Ukrajinci se čvrsto drže nade da će neko čudo od oružja, koje će naravno doći sa Zapada, preokrenuti tijek rata. Na početku ruske agresije to su bili protuzračni sustavi. Pa onda zapadni tenkovi. Potom borbeni avioni. Sada su to krstareći projektili. Preciznije, američki krstareći projektili RGM/UGM-109E Tomahawk Land Attack Missile (TLAM-E Block IV).
Koji nemaju domet od 2500 km (taj su domet imali projektili BGM-109A koji su bili naoružani nuklearnim bojnim glavama) već „samo” 1600. Da bi Tomahawk projektili preokrenuli odnos snaga SAD-e bi morao Ukrajini isporučiti svih četiri tisuće koliko ih trenutačno ima u arsenalu. Što se sigurno neće dogoditi. Nekoliko desetaka projektila, koliko će Ukrajina dobiti, zasigurno neće promijeniti ništa.
Nadu u super oružje koje će preokrenuti rat gajili su i Nijemci do samog kraja II. SR. Nije se ostvarila iako su se Nijemci, za razliku od Ukrajinaca, do kraja žestoko borili. Stoga je jedini način da se zaustave ruski prodori da Ukrajinci prestanu bježati i počnu se boriti. Do smrti.
Odnos snaga na bojištu nisu promijenili ni europski krstareći projektili Storm Shadow/SCALP-EG, iako su nanijeli nekoliko bolnih udaraca ruskoj vojsci i mornarici. Međutim, nikad ih nije isporučeno u dostatnoj količini da ozbiljnije preokrenu tijek rata.
U teoriji velika većina europskih čelnika podržava nastavak naoružavanja Ukrajine, ali u praksi to baš nije tako. Francuska, Italija, Slovačka i Mađarska neće sudjelovati u financiranju kupnje američkog oružja. Nije da su Pariz i Rim odustali od pomoći Kijevu, nego ne žele plaćati američke oružane sustave kad imaju svoje. Jedini je problem što Kijev ne želi francusko i talijansko već američko.
Tako umjesto francusko-talijanskog PZO raketnog sustava Mamba/SAMP-T Kijev favorizira američki Patriot. Što, sasvim razumljivo, jako ljuti Francuze i Talijane. Pritom prešućuju da proizvodni kapaciteti MBDA, tvrtke koja proizvodi sustav Mamba, nisu ni približno dostatni da namire aktualne narudžbe te zadovolje potrebe Ukrajinaca.
Pod Orbanom i Ficom Mađarska i Slovačka su postojani saveznici Putina. Stoga im nije ni na kraj pameti financirati bilo kakvu pomoć Ukrajini. S druge strane, europski novac im je itekako mio.
Istovremeno, na nedavno održanom NATO summitu u Den Haagu, sve europske članice osim Španjolske pristale su do 2035. godine povećati izdvajanja za oružane snage na 3,5 posto bruto društvenog proizvoda (BDP). Svako povećanje od samo pola posto 30 europskih članica značilo bi nove bilijune eura koje bi trebalo barem donekle suvislo potrošiti. Problem je što europska vojna industrija u istom stanju kao i europske vojske – lošem.
Velike tvrtke kao što su MBDA, Leonardo, KNDS, Rheinmetall, Airbus, Dassault imaju odlične proizvode, ali su proizvodni kapaciteti puno premali za nove europske potrebe. Nakon tri desetljeća preživljavanja vlasnici se baš ne žure uložiti u nove kapacitete. Umjesto toga podižu cijene.
Još veći problem je što mnogo toga europski vojno-industrijski kompleks ne proizvodi. Europski vlastodršci mudro su zaključili da Europi ne trebaju višenamjenski borbeni avioni pete generacije. Pa sad svi kupuju američke F-35 Lightning II.
No zato postoje čak tri programa razvoja europskog višenamjenskog borbenog aviona šeste generacije. Jedini je problem što sva tri programa jako kasne za američkim F-47. Predsjednik Donald Trump najavio je da će F-47 biti spreman za serijsku proizvodnju do kraja njegovog mandata. To se neće dogoditi jer do kraja 2029. godine neće biti moguće dovršiti ni prvi prototip, čije je dovršenje izvorno planirano za 2027. godinu. Problem je nastao s razvojem motora Next Generation Adaptive Propulsion (NGAP).
Na žalost Trumpa, Pentagona i USAF-a, s razvojem motora kasne oba konkurenta – i General Electric Aerospace i Pratt & Whitney. Za razliku od kineskog ratnog zrakoplovstva kojem nije strano da započne serijsku proizvodnju borbenog aviona s „krivim” motorom, a kako bi se zadivila domaća i svjetska javnost, Pentagon i USAF ipak ne mogu dovršiti prototipove s neodgovarajućim motorima. Pa će se razvoj odužiti duboko u četvrto desetljeće XXI. stoljeća.
To će europskim državama dati dodatnog vremena da pokušaju dostići američku konkurenciju. Međutim, za sada se čini da od toga neće biti ništa. Britansko-japansko-talijanski program Future Combat Air System (FCAS) puno bolje napreduje od njemačko-francusko-španjolskog programa Future Combat Air System (FCAS). Ne nije greška – oba se programa zovu isto. Stoga ćemo za drugi koristiti francuski naziv Système de Combat Aérien du Futur (SCAF).
Unutar prvog razvija se borbeni avion Tempest II. Započela je izrada demonstratora tehnologija iako je poprilično sigurno da ipak neće poletjeti do kraja 2027. godine kako je prvotno najavljeno. Usprkos tome iz Londona, Tokija i Rima stižu složne najave da će prvi prototip poletjeti do kraja 2030., a prvi serijski primjerak već 2035. godine. Iako to baš nije vjerojatno takve izjave dodatno povećavaju pritisak na konkurentski SCAF program.
Usprkos FCAS program daleko je odmakao ispred SCAF programa. Po trenutačnim planovima borbeni avion šeste generacije koji treba nastati iz tog programa trebao bi postati operativan 2045. godine. Stoga ne čude sve brojniji pozivi iz Berlina da se SCAF ugasi te da se Njemačka pridruži FCAS programu.
U međuvremenu europske države će nastaviti kupovati F-35 Lightning II. Zbog toga se u europskim prijestolnicama s zanimanjem prati najava razvoja poboljšane izvedenice koja se za sada neslužbeno naziva F-35 Mk II, „F-35 Nascar” ili „F-35 Ferrari”. Lockheed Martin će iskoristiti tehnologije i borbene sustave razvijene za njihov prijedlog aviona šeste generacije koji nije prošao, te njima značajno poboljšao F-35.
Za sada se kao potencijalni kupci spominju Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Katar, iako je sasvim sigurno da će biti pokoji europski i azijski kupac. Doduše, predsjednik Trump već je najavio da će vrlo rado F-47 prodavati saveznicima, doduše u slabijoj izvedenici. Ako će cijena F-35 Mk II ostati ispod 150 milijuna dolara, a cijena F-47 premašiti 200 milijuna, jasno je što će kupci preferirati.
Još veći zaostatak Europe za SAD-om je na području razvoja velikih borbenih bespilotnih letjelica. Što je još gore nego zaostatak u razvoju borbenih aviona šeste generacije. Borbeni avioni su prošlost, a borbene bespilotne letjelice budućnost. Stoga ne čudi da se američke tvrtke već „guraju” na europsko tržište. Kratos Defense s Airbus Defense and Space nudi njemačkom ratno zrakoplovstvu (Luftwaffe) borbenu bespilotnu letjelicu razvijenu na osnovi XQ-58A Valkyrie.
Konkurentska tvrtka General Atomics pokušava Luftwaffeu prodati borbenu bespilotnu letjelicu YFQ-42A. Cilj je jasan – proboj na njemačko tržište otvorio bi mnoga druga. Pritom bi ili jako usporio ili (vjerojatnije) zaustavio sve programe razvoja europskih borbenih bespilotnih letjelica. Koji kasne desetljeće i više s posljedično ogromnim troškovima razvoja. Što znači da će krajnji proizvod biti puno skuplji od američkog.
Taman kad se ponadate da će Europa barem malo nadoknaditi zaostatak ispadne da će se on još povećati. Posljedično, povećat će se i europska ovisnost o uvozu iz Sjedinjenih Država.
Europa se naoružava dok još stigne – prije nego Trump odluči koga (ne)će braniti
Thompsonov koncert otkrio snagu desnice, ali nedostaje joj pravi lider!
