Igra sudbine ili Deus Ludens
Ove subote ujutro, moliteljima na trgovima „od milja” prozvanim „klečavci” pridružila se je i skupina molitelja iz Rijeke. Za uobičajeni folklor iznuđenih ekscesa ovog puta navodno je bio zadužen jedan fotoreporter, sklon dobroj kapljici kako komentiraju sudionici ovog događaja.
Do sada smo gledali aktivistice u akciji, a u Rijeci su im se pridružili fotoreporter i dogradonačelnica Sandra Krpan. Ovdje sada nećemo analizirati stanje i motive fotoreportera, ali definitivno je interesantno promotriti istup gospođe Sandre Krpan na samom molitvenom skupu.
Sandra Krpan je dogradonačelnica trećeg grada po veličini u Hrvatskoj i marljivi vojnik partije koja svojom energijom i poduzetnošću dobro nadomješta rezigniranost i neaktivnost svog pretpostavljenog, gradonačelnika Marka Filipovića, vjerojatno na sličan način na koji Camala Haris pokriva svog Joea Bidena.
Osim demonstrirane okretnosti i upornosti Sandra Krpan ulaže i ozbiljan trud ne bi li iskazala svoje subverzivno pravovjerje u pružanju otpora moliteljima na trgovima. Tako Sandri nije bilo teško potegnuti iz Rijeke u Zagreb i sa stranačkom zastavom u rukama krenuti na „klečavce”.
I onda su joj njeni sugrađani, angažirani vjernici i molitelji na trgovima uštedjeli trud i započeli molitvene susrete i u njenom gradu i sada više ne mora putovati da iskaže svoje neslaganje s molitvom.
Na samom skupu i dogradonačelnica je imala svojih pet ili u ovom slučaju svoju minutu u kojoj je uputila doista zabrinjavajuću poruku upućenu moliteljima u kojoj jasno i nedvosmisleno poručuje: „Maknite se od nas, maknite se iz našeg grada, niste poželjni!
U nastavku poruke koje možete pogledati ovdje, ona napominje kako oni (valjda gradska vlast) poštuju sve religije i kako svim vjerskim zajednicama daju podršku, ali je napomenula i kako je mjesto molitve crkva, sinagoga i džamija, a ne trg i kako na trgovima ne žele klečatelje i ne žele se o njih spoticati.”
Teške su ovo riječi koje bismo po važećim uzusima bez imalo problema mogli svrstati pod govor mržnje. Rekli bismo kako je sredini koje se diči različitosti i multikulturalnosti udarila ozbiljan šamar. Dogradonačelnica poručuje svojim sugrađanima da se maknu od njih (valjda ateista) te da se maknu iz njihovog grada.
Ako napravimno analogiju i da je Sandra Krpan umjesto moliteljima na trgovima ovu istu poruku uputila recimo hindusima koji svoju molitvu također prakticiraju na ulicama i trgovima europskih, ali i naših gradova ili možda pravoslavcima koji svoje vjerske običaje ponekad prakticiraju na otvorenom, državno bi odvjetništvo već podiglo prijavu, a nacionalne televizije imale bi udarnu vijest u svojim središnjim informativnim emisijama o rastućem fašizmu i netoleranciji u društvu.
Psiholozi bi joj analizirali govor tijela, istraživački novinari secirali svaki njen potpis na gradskim dokumentima, a odnekud bi se pojavile i whatsApp poruke koje je izmjenjivala sa sumnjivim tipovima.
U ovom slučaju nije se ništa od toga dogodilo jer mrski „klečavci” mole za duhovni autoritet muškarca, čedno odijevanje žena i obraćenje hrvatskog naroda.
Na ove „zle nakane” dozvoljeno je reagirati svim raspoloživim sredstvima pa i tjeranjem vjernika iz vlastitih domova ako je potrebno.
Ipak, iz pozicije vjernika treba uzeti u obzir da gđi Sandri Krpan nije poznata ni kršćanska terminologija ni nakane za koje molitelji mole kao ni sam pojam molitve. Netko bi joj trebao objasniti osnovne pojmove;
Molitva obuhvaća više različitih aktivnosti koje, recimo, mogu biti meditacija i stupanje u odnos s Bogom, a mogu biti i zahvaljivanje i slavljenje Boga, može biti blagoslov i konačno mogu biti i prošnja za konkretne nakane.
Molitva nije prosvjed, nije ni politička kategorija. Nije zahtjev, nije ni iznuđivanje.
Molitva je komunikacija s Bogom, sjedinjenje s transcendentalnim. Teško je to shvatiti nekome tko nema duhovna ticala, tko nije doživio taj susret sa živim Bogom. Njemu to izgleda kao tlapnja, to je kao da slijepcu opisujete boje, a gluhome glazbu.
Ali, nipošto zbog manjka tog duhovnog iskustva Božje prisutnosti nisu te osobe manje vrijedne. Vjera je dar, nije plaća, darivatelj uvijek dragovoljno uručuje dar, a dar vjere je isključivo izraz Božje milosti kojeg nitko nije sam zaslužio prije nego ga je dobio. Nemaju ni svi deklarirani vjernici taj dar, ali oni imaju tradiciju i ona ih drži uz vjeru.
Molitelji ne traže promjene zakona niti neka dodatna prava za sebe, oni mole za promjenu srca, za otvaranje duhovnih očiju, za kreposti. Molitva nije zabrana, ona nikome ne može ništa nametnuti.
Muškarac koji je duhovni autoritet u obitelji brine o duhovnom stanju svoje obitelji, on prednjači u molitvi, sudjeluje u odgoju djece i kućanskim poslovima. Isus Krist u Svetom pismu zorno poručuje odakle proizlazi autoritet:
„Najveći među vama neka vam bude poslužitelj”
Čedno odijevanje također izaziva mnogo prijepora, a i tu moramo opet pomoć potražiti u Svetom pismu i pogledati što govori Isus, a on poručuje:
Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.
Obnažene žene privlače poglede muškaraca i to je prirodno, nakon pogleda na scenu stupa mašta, a s njome i grešne misli. Muškarac tako počini preljub u srcu, a bude li prilike počinit će ga i u tijelu.
Poznata je i starozavjetna priča o kralju Davidu koji je nakon što je počinio preljub u srcu, muža žene u koju se je zagledao poslao u smrtonosnu vojnu akciju ne bi li došao u priliku da grijeh iz srca pretoči u tijelo, što je na kraju i učinio.
Opet će netko tko nije doživio unutarnje obraćenje teško ovo shvatiti, a onda i prihvatiti ove riječi i stoga ne treba osuđivati nikoga tko ovo ne razumije.
Druga je situacija s pravom na javno okupljanje i pravom na prakticiranje svoje vjere. Tu se radi o civilizacijskim dosezima i oni se moraju jednakopravno primijenjivati.
Ipak, kad promišljamo o duhovnoj situaciji gospođe Krpan i njenog protivljenju za obraćenje hrvatskog naroda valja napomenuti kako se iz njezina nastupa definitivno vidi ostrašćenost i energičnost i da je kao takva puno bliže Bogu nego što to vjerojatno i sama misli.
Naime, u Otkrivenju tako Gospodin govori anđelu crkve u Laodiceji:
„Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta.”
A Sandra Krpan je sve samo nije mlaka i kad uzmemo u obzir da je na kraju i Josip Manolić istinu prigrlio, možda će u nekom trenutku to učiniti i ova njegova nekadašnja ideološka istomišljenica.
Uglavnom, nakon što je dala svoj sud o moliteljima i uputila im svoju poruku dogradonačelnica je išla dalje za svojim obavezama, a u notesu joj je pisalo: Koblerov trg Blagoslov hrane.
Otišla je 50-tak metara dalje na drugi riječki trg i tamo sudjelovala u blagoslovu hrane kojeg su povodom pravoslavnog badnjaka upriličili pripadnici Srpske pravoslavne crkve.
Velečasni Sekelj je duboko radostan zbog Manolićeva obraćenja, jesmo li i mi?
