Ako i niste ljubitelj umjetnosti, ako vas put ne nanosi blizini Dubrovnika ili jednostavno niste vjernik, djela posvećena VIII. postaji križnog puta – Isus tješi jeruzalemske žene, naše vrsne akademske kiparice Dijane Ive Sesartić prilika je da se zaustavimo u vlastitoj tišini, osjetimo svoj osobni prostor i u njemu promotrimo svoju alegoriju trenutka, trenutka svog vlastitog postojanja.
Prilika da, barem na trenutak zastanemo, razmotrimo vlastite misli i potaknemo želju za potrebnom duhovnom promjenom jer, čini se da nema drugog puta kako bi sišli sa sadašnjeg u kojem se čovječanstvo nalazi.
Da na trenutak razmotrimo današnji izostanak empatije, egoizam koji ne prepoznaje drugoga, ne sluša i osluškuje drugoga i zatire taj dar od Boga koji razbija gluhoću i opijenost zvukom vlastitog glasa. Ne daruje mu pažnju, ne oplakuje njegovo srce, njegovu izranjavanju dušu, ne hrabri malovjerne i ne briše im suze.
A Isus, u svojoj tjelesnoj i duševnoj boli ne misli na sebe već tješi jeruzalemske žene koje plaču nad mučnim i teškim prizorom Njegove muke – „Ne oplakujte mene! Oplakujte sebe, djecu svoju, ljude s kojima živite, bližnje kojima ne darujete ljubav. Oplakujte ono što je u vama izvor svakoga zla i grijeha, izvor nepravde i mržnje, izvor patnje i boli vaših bližnjih. Oplakujte grijehe svoje.”
Isusove riječi i Isusova utjeha upućene su svim ženama do kraja svijeta.
Onaj koji sluša samo sebe, koji ne razmišlja u ritmu drugoga, ne ulazi u pokret njegova uma i srca, tko cijeni samo svoje ideje, tko ne pridaje važnost postojanju drugih, nikada neće moći pružiti utjehu nekome, ublažiti njegovu tugu, ohrabriti ga duhovnom okrepom.
Nikad neće moći utješiti ženu, kao što je Isus tješio i hrabrio jeruzalemske žene.
Zato, razmislimo o Isusovom pristupu, o drugim ljudima, o svim ranjivim ženama, majkama, kćerima, sestrama kojima se oduzima ljudsko dostojanstvo sebičnostima i grubostima, koje služe kao paravan ideologiji zašto ne imati djecu i ne doživjeti puninu ljubavi. Utješimo ih i ohrabrimo na putu ideala Marijina djevičanstva koji traži da se ženi nikada ne pristupa kao predmetu, nego kao osobi. Da joj se daruje i da je na dar primi; da je nikada i ničim ne ponizi.
To je jedini put, put posvećenosti prema drugima ili kako je otac Ante Gabrić dramatično uzviknuo: „Nema drugoga puta osim Križa, ljubljena braćo! Jer da ga je bilo, naš bi ga Isus zasigurno izabrao!“
Svojim umjetničkim djelima, posvećenim trpećem Kristu i ženama koje nose pečat Kristova susreta u ovoj postaji Dijana Iva Sesartić svjedoči navedenom.
O kiparskoj izložbi koju možete posjetiti još ova dva dana ako se kojim slučajem nađete nadomak Dubrovnika, napisao je osvrt hrvatski pjesnik Pero Pavlović koji je u večeri otvorenja bio uvaženi gost galerije Stećak, u Kleku. Donosima fragmente njegovog osvrta na izložbu;
Pero Pavlović
Izložba akademske kiparice Dijane Ive Sesartić u Galeriji ”Stećak” Klek
„…Galerija ”Stećak” Klek smještena je u jednoj preuređenoj starinskoj mlinici za preradu maslinova ulja. Nalazi se neposredno ispod Jadranske magistrale u pješčanoj uvali. Sjeverno su visoke kamene litice na kojima je smješten Smrdan grad i zavjetna crkva Velike Gospe. U crkvi se čuva čudotvorna Gospina slika čija je povijest vezana za crkvu Velike Gospe u neumskom Gradcu. Južno je morska pučina, poluotok Klek i Pelješac. Ovo područje ekološki je ugroženo i zaštićeno zakonom.
Na zapadu ocrtavaju se svjetla lukova Pelješkog mosta. U ovom krasnom Božjem kutku zapala časna uloga Dijanu Ivu Sesartić izložiti svoj umjetnički uradak posvećen trpećem Kristu, ženama i pejzažu. Dijana Iva Sesartić imala je uspješno umjetničko školovanje na likovnim akademijama u Sarajevu, Pragu i Zagrebu te usavršavanje u Stuttgartu, Rimu i Firenci.
Tako će sada njeno djelo biti trajno izloženo u nizu križnog puta u Podgradini – Opuzenu s radovima suvremenih akademskih hrvatskih kipara, Kuzme Kovačića, Kažimira Hraste, Petra Ujevića, Tomislava Kršnjavog, Zorana Jurića, Stjepana Skoke i Ilije Skočibušića. Ilija se proslavio svojim kiparskim radovima u neumskom Gradcu i Dubravici. Po značaju djela i autorima koji su radili, prema Šešeljevoj ocjeni, postoje ovakva još tri križna puta u Hrvatskoj; u Mariji Bistrici, Sinju i Srđu.“
„…Galerija ”Stećak” Klek već više godina ugošćuje poznata imena iz svijeta umjetnosti pogotovo slikare i kipare. Izložbu je 3. srpnja otvorio poznati hrvatski književnik Stjepan Šešelj, inače promotor i spiritus movens Neretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti. Stjepan Šešelj bio je glavni urednik tjednika za kulturu ”Hrvatsko slovo”.
Na popisu izložbe Dijane Ive Sesartić nalaze se djela posvećena VIII. postaji križnog puta. To su Veliki reljef VIII. križne postaje, alabaster, konačno rješenje koje čeka broncu te više izvedbi VIII. križne postaje koje predstavljaju idejna rješenja za konačni uradak rađena u raznim tehnikama: ovčja vuna, suho bilje, eterična ulja, puna plastika, terakota, impregnirani gips, parafin, pocinčana mreža, patinirani stirodur i drvo..“
Izložbu u Kleku novčano podupiru: Županija dubrovačko-neretvanska, Općina Slivno i Grad Opuzen. Na otvaranju izložbe govorio je nadahnuto načelnik Općine Slivno g. Smiljan Mustapić pohvalivši sve aktere izložbe. Obećao je novčanu pomoć čitavom projektu. Tekst o izložbi Miroslava Klemma pročitala je profesorica Katarina Barišić dodavši i svoj obol o suvremenom položaju žena u društvu…Lijepe trenutke izložbe uljepšavala je ženska klapa „Arija“ iz Opuzena.
O kiparičinim djelima i cijelom projektu križnih postaja u katalogu izložbe pronašli smo osvrt povjesničara umjetnosti Miroslava Klemma koji donosimo u cijelosti:
USUSRET VIII. POSTAJI KRIŽNOG PUTA DO GROBLJA
SVETOGA ROKA U PODGRADINI – OPUZENU – ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE
Prva je postaja nadomak obale Male rike, rukava Neretve, mitske vode mojeg djetinjstva. Njom sam nekad davno veslao u maloj trupi prema Crepini i dalje k moru iz kojeg se uzdiže veličanstveni Pelješac. To djelo Kuzme Kovačića, Isusa osuđuju na smrt, reljefna ploča s prizorom Isusa pred Pilatom i urezanim pjesničkim komentarom hrvatskog književnika Stjepana Šešelja, početak je ostvarenja njegove hrabre zamisli o mogućem oblikovanju jednog jedinstvenog sklada.
Susreta divlje prirode, duhovnog ozračja i djela ljudskih ruku. Poticaj već oslabljenom vjerskom zanosu neretvanskog puka da uspinjući se u procesiji s obale rijeke k posljednjem počivalištu svojih pređa, između kamena, drače i maslina, primi dar ljepote. Djelima hrvatskih umjetnika.
Tijekom godina oblikovala se ova zamisao u stvarnim umjetničkim radovima. Sad su na tom iskonskom brdu, uz skaline koje vode k groblju svetoga Roka, postavljeni radovi suvremenih hrvatskih akademskih kipara Kuzme Kovačića, Kažimira Hraste, Petra Ujevića, Tomislava Kršnjavog, Zorana Jurića, Stjepana Skoke i Ilije Skočibušića. Jedna izuzetna galerija suvremenog hrvatskog kiparstva na otvorenom !
Sada se tom vrijednom nizu pridružuje osma postaja – Isus tješi jeruzalemske žene, djelo talentirane splitske akademske kiparice Dijane Ive Sesartić, novo u nizu njenih do sad uspješno izvedenih umjetničkih javnih radova već poznatih hrvatskoj, posebno splitskoj, likovnoj publici i kritici. Uspješno umjetničko školovanje na likovnim akademijama u Sarajevu, Pragu i Zagrebu i diploma Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Stanka Jančića, te studijski boravci u Stuttgartu, Rimu i Firenzi bili su solidna osnova njenom dosadašnjem djelovanju.
Osam kiparskih radova izvedenih u različitim materijalima, alabasteru, patiniranoj terakoti, impregniranom gipsu, parafinu, pocinčanoj mreži i ovčjoj vuni, te desetak crteža izloženih u Galeriji Stećak – Klek u Kleku autoričini su predlošci budućoj VIII. postaji križnog puta koja će biti lijevana u bronci.
Osnovnim oblikom i veličinom autoričina kiparska misao slijedi Kovačićevu I. postaju. To je monumentalna, četvrtasta ploča s reljefnim prikazom Krista u gotovo u naravnoj veličini s lijeve i četiri ožalošćene žene pod stablom na desnoj strani. Oblici njihovih tijela prikazani su sažetim volumenima bez mnogo detalja.
Tek je Spasiteljeva glava okrunjena trnjem i izmučeno lice prikazano s više pojedinosti. Tragičnost i napor Kristove muke izvrsno je naglašen dugačkom dijagonalom teškog križa na njegovim leđima i širokim raskorakom koji čini da bi mu tijelo zadržalo ravnotežu pred mogućim novim padom. Skupina ožalošćenih žena koje tješi, na desnoj strani prizora, snažna je protuteža njegovom liku i dovodi cijelu kompoziciju u lijep sklad.
Kiparski izraz Dijane Ive Sesartić zaslužuje pohvalu i naklonost. Na primjeru ove njene postaje Križnog puta pažljivom oku promatrača neće promaći njezina naklonost Mediteranu i užem kraju u kojem živi i stvara. Na desnoj strani prizora, na grani drveta, prikazan je njezin skriven „ pozdrav „ zavičaju – lik skakavca.
Baš kao da je tamo skočio s neke od maslina uz skaline do groblja svetoga Roka.
U katalogu nam se obraća tekstom i sama umjetnica te između ostalog izdvajamo:
„…Znam jako dobro da se umjetničko djelo ne prosuđuje prema nakani koju je autor imao u svom stvaranju, da se vrijednost djela nalazi u njemu samome po likovnim vrijednostima kojim komunicira ili ne, no jedan unutarnji pogled kao autorica djela ipak želim staviti u razinu vidljivog. Stihovi utkani u reljef, koji kao da lebde iznad kiparske modelacije, stihovi su koje čovjek vizionar i prosvjetitelj ovog neretvanskog kraja upućuje svojim sestrama, majkama, kćerima, ženama. Nabraja njihova imena i vraća ih svakodnevnici Kristovog susretu na putu Kalvarije.
Mjesto koje je predviđeno za smještaj ovog reljefa u nizu drugih već napravljenih i onih koji će doći, svojevrstan je oratorij na otvorenom. Ne samo po glazbi koja direktno dolazi iz Božje stvorene prirode, po glasu molitve, hodu tišine kroz Božansku arhitekturu ukrašenu kiparskim umijećem, već i glavnim svečanim razlogom zbog kojeg je ova staza put groblja postala jedinstveno i totalno umjetničko djelo.
Vrijeme u kojem se pojavilo ostvarenje ove profinjene dionice koju opuzenski kraj uz pomoć hrvatskih kipara daruje cijeloj Dalmaciji kao i hrvatskoj likovnoj baštini 21. stoljeća također je od velikog značaja i zasigurno do finalnog ostvarenja ne bi trebalo ostati još puno. Nadam se i vjerujem kako će upravo Žene koje nose pečat Kristova susreta u ovoj postaji biti jedne od glavnih i odgovornih nositelja svih potrebnih radnji i odluka kojim bi se i ova kao i sve preostale postaje Križnoga puta odlile u broncu i postavile na već zacrtanu dionicu savršenog oratorija.“
Miris zemlje, hommage fra Didaku Buntiću ili kako hrabro razbiti šutnju o temi važnoj za povijest hrvatskog naroda
