HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA, UZORA SVIH PASTIRA I MISIONARA! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Srijeda je, dan posvećen zaštitniku Svete obitelji i Crkve, svetomu Josipu, koji je zaštitnik i dobre smrti, komu se utječemo u svojim obiteljskim nevoljama i problemima.
Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, prohladno, pravo jesensko, i izmolimo svoje uobičajene molitve. Veliki znak križa kojim odgonimo od sebe demonske i paklene sile, izmolimo svoje Vjerovanje i Angelus. Posvetne molitve, napose nad svojom djecom koja kreću u školu. Da ih čuva Gospodnji anđeo na njihovim putovima.
Pisali smo i govorili ovih dana mnogo o zajedništvu, općinstvu, o Crkvi putujućoj na zemlji, patničkoj i pročišćavajućoj u čistilištu te slavnoj na Nebu. Tvorimo jedno zajedništvo u svome Bogu, u Isusu Kristu pod Marijinim okriljem. Danas se Crkva sjeća jednoga velikana iz 16. stoljeća koji je bio pravi reformator cijele Crkve.
Ono se veli da su Luther, Calvin i Zwingli bili reformatori. Oni su zapravo ‘deformirali’ Katoličku Crkvu i nauk, mnogo toga što im se nije sviđalo odbacili, pa tako i u popisu Svetih spisa. Prava reforma dolazi prema uzoru Isusa Krista i rane Crkve. Poći na biotop života. A to je bio SVETI KARLO BOROMEJSKI.
Imao je sve preduvjete živjeti svjetovnim životom, pa to je i činio do svoje dvadesete. Rođen u aristokratskoj obitelji, uživao u životu. Rodio se 1538., a preminuo 1584. Živio je relativno kratko, ali je u svome životu proživio, kako se kaže, tri života.
Imao je ujaka papu Pija IV., koji ga je imenovao kardinalom kad je imao 22 godine, i prije svećeničkoga ređenja. Jer kardinalska čast nije vezana uz sveti red. Barem ne u to doba.
Nadbiskup Milana i obnovitelj Crkve
Potom je zaređen za svećenika i s 24 godine postao je nadbiskup najveće biskupije, Milanske, kao nasljednik svetog Ambrozija koji svijetli i danas na katoličkom nebu iz četvrtoga stoljeća. Novi biskup shvatio je da protestanti imaju u mnogim stvarima pravo, jer je Crkva u mnogim aspektima bila u žalosnom stanju, s previše biskupa, svećenika i redovnika koji su prebrzo promaknuti, nespremni za svoje dužnosti, i koji su se spuštali u raskalašen, ako ne i potpuno skandalozan život. Njegove reforme u Milanu naišle su na veliki otpor, čak su ga neki pobunjeni klerici pokušali ubiti.
No, Karlo je bio odlučan i proveo je u djelo reforme koje je zahtijevao Tridentski sabor. Bio je jedan od glavnih autora Rimskog katekizma i glavna pokretačka snaga osnivanja sjemeništa s njihovim discipliniranim formativnim i akademskim programom za obuku budućih svećenika i biskupa. Karlo je inzistirao na učenju svetog Tome Akvinskog sve do novijega doba.
Promicao je strogost i disciplinu među svećenstvom, kao i pobožnost i učenje, uvijek predvodeći primjerom. Karlo Boromejski je snagom vlastite volje, intelekta i svetosti doveo treće i posljednje zasjedanje velikog Tridentskog sabora (1545. – 1563.) do vrijednog završetka, koji je protumačio i učvrstio doktrinu i praksu Crkve, sve do našeg doba.
Sveti Karlo spada među najznačajnije osobe katoličke obnove nakon Tridentskoga sabora. Njegov život predstavlja izniman spoj crkvene odgovornosti, asketske strogosti, pastoralne zauzetosti i osobne svetosti. Karlo Boromejski bio je jedna od ključnih osoba provedbe odluka Tridentskoga sabora (1545. – 1563.).
Njegova reforma obuhvaćala je: obnovu svećeničke formacije; osnivanje i razvoj sjemeništa; sustavniju katehezu vjernika; obnovu liturgijskoga života; borbu protiv crkvene neodgovornosti i moralne mlakosti; redovite pastoralne pohode župama i biskupijama. Posebno je važan njegov doprinos oblikovanju suvremenoga modela biskupske službe: biskup nije prvenstveno dostojanstvenik, nego pastir koji osobno poznaje svoju zajednicu i za nju odgovara.
Pastir koji ne napušta svoje stado
Najpoznatiji događaj njegova života bila je velika epidemija kuge u Milanu 1576.–1577. Za vrijeme epidemije hodao je bos milanskim ulicama, u dronjcima i nosio križ na svojim ramenima. Njegovo herojstvo tijekom izbijanja kuge bilo je potresno. Sveti Karlo nudi plemenit primjer kako bi biskup i svećenik, kao i svjetovni vođe, trebali reagirati u kriznim vremenima.
Dok su mnogi uglednici napustili grad, Boromejski je ostao uz narod. Organizirao je pomoć, posjećivao bolesnike, dijelio hranu i materijalna sredstva te tješio umiruće. Nije se zadovoljio upravljanjem iz sigurnosti svoje palače. Smatrao je da biskup mora biti ondje gdje je njegov narod najviše ugrožen. Zbog toga je postao simbol kršćanskoga pastira koji ne napušta svoje stado.
Tri su bitna obilježja njegove duhovnosti. Njegovi duhovni naglasci koji vrijede i danas: Euharistijska duhovnost. Središte svećeničkoga i biskupskoga života jest Krist prisutan u Euharistiji. Pokora i askeza. Reforma Crkve mora započeti osobnim obraćenjem. Pastoralna ljubav. Autoritet u Crkvi nije privilegij, nego služenje.
Karlo Boromejski je smatrao da se Crkva ne može obnoviti samo uredbama, dokumentima i administrativnim promjenama. Potrebni su sveti ljudi. Njegova suvremenost i danas glasi: reforma koja počinje od svetosti i on daje odgovor kako obnoviti Crkvu u vremenu krize. Dobra lekcija svim ovim sinodalnim skupštinama u Rimu koje traju već deset godina, a ne vidimo plodova u životu, jer je temelj svega svetost osobnoga života.
Njegov odgovor nije bila sentimentalna duhovnost. On je razumio da su potrebni i istina nauka i obnova crkvenih struktura, ali da oboje mora biti prožeto osobnom svetošću. U tome je njegova trajna aktualnost. Crkva se ne obnavlja prvenstveno promjenom svoje vanjske slike, nego obraćenjem svojih članova, a osobito onih kojima je povjerena odgovornost za druge.
Dvojica Karla, dvojica reformatora
I još jedna paralela. Naime, imamo dvojicu Karla, Karola. Karlo Boromejski bio je zaštitnik i zagovornik budućeg biskupa koji je nosio njegovo ime, Karola Wojtyle.
Mladi Karol zazivao je zagovor svoga prethodnika i slavio ovaj dan kao svoj imendan, jer se u poljskoj kulturi fokus stavlja na ime svetca zaštitnika, a ne na rođendan. Tako je bilo i u nas sve donedavno. Slavili smo imendane, a ne rođendane.
Njihovi su životi u mnogočemu bili paralelni, obojica biskupi i reformatori Crkve u burnim danima nakon značajnog Sabora. Biskupi Karol Wojtyla i Karlo Boromejski bili su veliki svetci, čvrsti i postojani u svojoj obrani i čuvanju spasonosnih istina Crkve, jasno, bez dvosmislenosti i kompromisa. Tražili su život na ‘najnižem mjestu’ skrivenom s Bogom (mladi Karol isprva je želio biti kartuzijanac i možemo biti zahvalni što ga je njegov duhovni vođa uvjerio u suprotno).
Foto: Hina
Obojica su milošću i providnošću istoga Boga uzdignuti do najviših redova Crkve i trebali bismo moliti da svi naši pastiri, biskupi i svećenici upiju veliki dio njihova duha predanosti, velikodušnosti i svetosti, kako bi se istinska reforma u naše vrijeme ukorijenila i donijela prave plodove svetosti i duhovnosti. Sveti Karlo nudi plemenit primjer kako bi biskup i svećenik, kao i svjetovni vođe, trebali reagirati u kriznim vremenima.
Uzeti svoj križ
Sveti Karlo Boromejski razbolio se tijekom duhovnih vježbi 1584. godine, iscrpljen svojim naporima, i umro je 3. studenoga, u mladoj dobi od 46 godina. Svoj je život posvetio dušama i svetoj Božjoj Crkvi, i kad bismo svi mi, biskupi, svećenici, redovnici i laici, imali barem malo iskre njegove revnosti. Ora pro nobis! U tome nam može biti nadahnuće i današnja misna liturgija, napose evanđeoski ulomak gdje Isus postavlja jasne i neumoljive zahtjeve glede onoga što znači biti Kristov učenik! Uzeti svoj križ!
„Tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik.“ Nositi križ znači prihvatiti patnje, žrtve i progone koji dolaze s vjernom poslušnošću Božjoj volji. U Isusovo vrijeme, pomisao na čovjeka koji nosi križ, instrument vlastitog pogubljenja, bila je zastrašujuća. Danas je Kristov križ uzdignut i čašćen u našim crkvama i pobožnom životu, pa nam je manje zastrašujući, sve dok nismo pozvani nositi ga.
Za nas je nošenje križa poziv da se odreknemo grijeha, podnesemo ruganje, oprostimo neprijateljima i ostanemo vjerni u teškoćama. To je poziv da proglasimo sa svetim Pavlom: „S Kristom sam raspet; ne živim više ja, nego Krist živi u meni“! Dolje imate preslik riječi koje je izgovorio sveti Karlo na sinodi svoje nadbiskupije! Vrijedno čitanja! Svima koji nose ime ovoga svetca, Karlo, Drago, Dragutin, Dragec, Draga, Dragana, SRETAN I BLAGOSLOVLJEN IMENDAN!
