16. POGLED ISKOSA S BRANIKA DOMOVINE
Neki slučajevi iz stvarnog života toliko su apsurdni da ih se ni scenaristi čuvenog Monty Pythona ne bi dosjetili.
E pa dobro došli u priču gdje se ultradesničar, neonacist i profesionalni mrzitelj manjina svih vrsta pretvara u transrodnu neonacističku ekstremisticu.
Pazite sad, notorni njemački neonacist Sven Liebich, čovjek koji je godinama iz svog grla arlaukao protiv manjina, sloboda, jednakosti i svega što karakterizira ili tek podsjeća na woke agendu, odjednom se preko noći probudi i odluči postati žena. I to vrlo vjerojatno ne zato što je spoznao svoje žensko ja, onu „unutarnju Marlu-Svenju, ako već ne Gretu Thunberg“, već zato što mu je novi njemački Zakon o samoodređenju dao savršeno oružje za manipulaciju u osobnu korist. Dovoljan je bio tek jedan potpis, malo birokratske vještine i dok izgovoriš keks, desničarska budala odjednom postaje transrodna ekstremistica.
Da stvar bude pikantnija, njemačko pravosuđe mu širom otvara vrata ženskog zatvora.
Jer, eto, na papiru piše da je žena, a papir se kao što je poznato u Njemačkoj itekako mora poštovati.
A tijelo? Pa ono ostaje onako kakvo jest, kako bi rekli naši stari, sa svim potrebnim atributima.
I tu dolazimo do famoznog „woke bumerang” efekta.
Godinama nam progresivne snage guraju ideju da je rod samo društveni konstrukt i da je dovoljno reći ja sam žena ili ja sam muškarac pa da to postane i istina.
E pa sada u ovome slučaju imamo deklariranog neonacista koji je tu logiku uzeo ozbiljnije nego što su i sami autori tako progresivnih zakona mogli i zamisliti.
To je onaj trenutak kad se šupljologija woke idealizma i politički pragmatizam spoje u tragikomični brak. Rezultat je fuzija koja je potencijalno destruktivnija i zapaljivija čak i od izgaranja same Sunčeve jezgre. A onda tek u takvoj situaciji ozbiljno shvatiš da se bumerang koji si bacio protiv diskriminacije žestoko vratio i udario te ravno u čelenku.
Ako ovaj „woke bumerang“ i to po sredini čela nije pravi autogol svim tim nazovimo ih progresivnima onda ne znam što jest!
A sad pokušajmo, ako možemo dakako, zamisliti slijedeću scenu: zatvor, zatvorske tuševe, toplu vodu, paru i red za sapun! A tamo Marla-Svenja zatvorskim supatnicama pokazuje da je ipak ostao, barem djelomično, ono što je uvijek bio/la. Jer „ona” ima vrlo poželjan atribut za raskusaravanje koji u tom zatvoru nema niti jedna kažnjenica!
Naime, u njega, iako je pomalo neobičan um jest i moćna alatka, iskonski „real deal tintilinić“, pravi i originalni Don Corleone. Nikako ne onaj niškoristi, deklarativan. A u skromnim uvjetima zatvorskih ćelija to je dodana vrijednost koja se traži, a bogami i trži!
Jesu li ovo bolji dani za ženske zatvorenice?
Hmmmm… Ovisi koga pitate.
Feministkinje će reći da je to invazija na žensku sigurnost. Cinici će reći napokon malo raznolikosti u jednoličnom i otužnom zatvorskom životu. A neonacist će se, ironijom sudbine, možda po prvi put u životu naći u društvu koje zaista funkcionira na principu rodne ravnopravnosti. Tamo gdje svi nose istu stigmu, jedu isti grah i dijele istu ćeliju. A samo Marla-Svenja ima sjekiru za dokrajčiti tvora.
Da ne bi bilo zabune, ovo nije priča o ljudskim pravima. Ovo je priča o apsurdu.
O zakonu koji je trebao olakšati život trans osobama, a zapravo je postao savršen alat za manipulaciju.
Jer ako neonacist, čovjek koji je vjerojatno jučer na skupovima iz petnih žila urlao protiv izopačenih woke vrijednosti, danas koristi baš taj zakon da bi sebi osigurao mekše zatvorske jastuke i intimno društvo zatvorenica, onda je jasno da je bumerang doletio ravno u glavu svog tvorca.
Ovaj slučaj, međutim, otvara i širu sliku.
Nije ovo samo problem pravosuđa. Ovdje se otvara, kao što sam već naveo, širi društveni apsurd.
Pogledajte sport. Muškarci koji se proglase ženama ruše rekorde u ženskim disciplinama, a publika mora pljeskati jer je to sloboda identiteta.
Pogledajmo škole. Djeca uče da je rod fluidan kao voćni jogurt, dok roditelji zbunjeno klimaju glavom.
I sada, evo, neonacist koristi iste te woke alate da bi uživao benefite ženskog zatvora.
Pitajmo se je li ovo sloboda, jednakost, ili je to tek tragikomična parodija društva koje je izgubilo zdrav razum?
Apsurd je potpun jer je ljevičarska progresija godinama govorila da je rod samo stvar identiteta. Ako kažeš da si žena ti to i jesi!
Super. I sada imamo Svena koji to kaže. I ne samo da to kaže, već to kapitalizira. Jer što vrijedi stajati na mitinzima i mahati nacističkim parolama, kad možeš, zahvaljujući novom zakonu, preći na drugu stranu i završiti u recimo to otvoreno ekskluzivnom ženskom spa centru s rešetkama.
I dok se feminističke udruge hvataju za glavu, a resorni se ministri prave da sustav ima sigurnosne ventile, ostaje nam slatko-gorka ironija.
Njemačko društvo je uspjelo proizvesti oksimoron stoljeća, a to je transrodna neonacistička ekstremistica.
Možda zvuči pretenciozno i isključivo no danas je to pravna realnost.
I tu dolazimo do apsolutnog paradoksa, ekstremna desnica, koja mrzi sve što je woke, sada je najviše profitirala od woke zakona.
To je kao da vegan otvori klaonicu i kaže: “Evo, sada sam sretan jer sam ostvario životni san.”
Njemačko društvo, koje je s tolikim žarom krenulo dokazivati svoju progresivnost, samo je sebi iskopalo rupu. Ako zakonom ignoriramo biologiju, a zdrav razum proglasimo diskriminacijom, tada se dogodi da brkati neonacist u štiklama i sa šminkom ulazi u ženski zatvor. I to je sve u redu jer je po zakonu.
A nama ostaju čudne dvojbe u glavama.
Hoće li Marla-Svenja postati novi zatvorski Don Juan? Hoće li se ženski zatvori pretvoriti u laboratorije za rodnu raznolikost s dodatnim sadržajem?
Ili će država ubrzo shvatiti da zdrav razum ipak mora imati posljednju riječ.
Jer ovdje jedino što više nije u redu jest logika.
Izvor: Facebook/Dubravko Gvozdanović
Industrija ustaša – kako od povijesnog pojma napraviti strašilo za mase
