“Svojim uglatim cementnim plohama zamišljeni stadion zaista bode u oči, što je posebno vidljivo na projektnoj slici na kojoj je stadion prikazan iz perspektive maksimirskoga parka. Upravo u tom prirodnom okruženju prekrasne maksimirske šume brutalistička monstruoznost onoga što se nameće Dinamovu puku najviše dolazi do izražaja.”
Nema većeg napada na ljudsku dušu, rekao je svojevremeno Roger Scruton, od suvremene arhitekture. Oni upućeniji u rad Sapere Aude stranice upoznati su s ovdašnjim čestim borbama vođenima protiv toga napada. Takvi su zacijelo znali da će arhitektonski prijedlog novog maksimirskog stadiona biti jednako loš koliko je loš novi zagrebački “HNK”, koliko je loša predložena nova zgrada na Langovom trgu, koliko je na kraju krajeva loš i takozvani zagrebački logotip.
Pratitelji ove stranice također će znati ponuditi kvalitetne protuargumente klupskoj upravi koja je, u skladu s prevladavajućim duhom vremena, ustvrdila da problem nije u manjku estetske ostvarenosti ponuđenog stadionskog rješenja niti u nedostatku njegove bilo kakve povezanosti sa zagrebačkim i Dinamovim identitetom. Naprotiv, prema njima, problem je u tome što javnost nije uspjela shvatiti tobožnju velebnu vrijednost ovoga projekta, zbog čega će joj “struka”, uz potporu gospode u odijelima iz svečanih loža, naprosto morati objasniti ono što sama nije kadra dokučiti.
S pravom zgroženi navijači, koji do sada možda nisu imali previše susreta s eskapadama suvremene umjetnosti i arhitekture, moraju znati da je takvo podcjenjivanje njihova zdravog razuma i zdravih očiju uobičajeni modus operandi pseudokulturnih kormilara današnjeg doba. Time, naime, pokušavaju prikriti svoje sudjelovanje u kultu poružnjivanja koji obilježava Zapad 21. stoljeća. Prijedlog novog maksimirskog stadiona novo je nečasno dijete upravo toga kulta.
Foto: facebook screenshot
Radi se o ogoljenom, brutalističkom arhitektonskom rješenju, lišenom ikakvih ornamenata, niša, svodova i ritmiziranih pročelja koji bi stadionu mogli dati lice ili konkretan identitet. Lice je, dakako, preduvjet ostvarenja onoga što je uprava prozvala “Dinamovim duhom” – duhom koji je, prema njima, tobože prisutan u ovom rješenju, iako nigdje nismo čuli čime točno ove nakupine ploha sugeriraju išta nalik tome. Bezličnost arhitekture i njezina redukcija isključivo na funkciju bile su razlikovne karakteristike bivšeg komunističkog sustava, kojemu je Dinamo, kao predstavnik građanstva i hrvatstva, uvijek oponirao.
Foto: Facebook screenshot
Raspravu o tome kako će otvoreni kutovi stadiona u predmetnom rješenju reagirati na zagrebačke vjetrove i nerijetko grublje zime ostavljam onima stručnijima za tu temu. No, iz filozofske perspektive potpuno je jasno da dio razloga zbog kojih ovaj nacrt nije ugodan oku prosječnoga čovjeka proizlazi upravo iz prisutnosti niza grubih prijelaza i pravih kutova ukotvljenih u opći cementni dojam građevine. Protuprirodnost koju moderna tehnika, a napose moderna arhitektura, uprizoruje inzistiranjem na tehnokratskoj pravokutnosti nešto je što je u svojoj estetici problematizirao još Edmund Burke u 18. stoljeću:
“Ne nalazim da je ijedan prirodni objekt uglat, a da je istovremeno lijep. Doista, malo je prirodnih objekata koji su potpuno uglati.”
– Edmund Burke, O uzvišenom i lijepom, dio III. poglavlje 15.
Brutalistička monstruoznost
Svojim uglatim cementnim plohama zamišljeni stadion zaista bode u oči, što je posebno vidljivo na projektnoj slici na kojoj je stadion prikazan iz perspektive maksimirskoga parka. Upravo u tom prirodnom okruženju prekrasne maksimirske šume brutalistička monstruoznost onoga što se nameće Dinamovu puku najviše dolazi do izražaja.
Foto: Facebook screenshot
Obezličenost stadiona, zbog koje bi on bio jednako primjenjiv u bilo kojemu gradu na svijetu, dočarava još jednu uobičajenu tendenciju suvremene arhitekture, a to je njezina napadna globaliziranost.
Ovo rješenje ne uprizoruje ništa što bi ga moglo povezati, primjerice, s parkom Maksimir, čije ime stadion nosi, niti ičime sugerira one karakteristike koje sačinjavaju identitet Zagreba kao grada. Bazirano je radije na tvorničkom monolitnom stilu, koji inače daje život zloglasnim sivim kockama, toliko prevalentnima u suvremenoj gradnji te toliko zamorno jednakima svugdje gdje se nalaze.
Foto: Facebook screenshot
Zagreb je grad gospodštine, čvrstoće i trajnosti, grad koji je stoljećima opstajao kao utvrda, odakle vjerojatno dolazi i naziv Purgeri (njem. Burg = tvrđava). Stadion koji bi svoju inspiraciju crpio iz temeljnih elemenata stare zagrebačke jezgre, sačinjene od tradicionalne arhitekture austro-ugarskog doba, mnogo bi bolje naznačavao lokalni duh.
Foto: Facebook screenshot
Stadion nije totalitet funkcija na kojemu će se izvršavati određene sportske i društvene aktivnosti. On je ujedno i simboličko mjesto okupljanja zagrebačkog i hrvatskog puka; mjesto na kojemu je u velikoj mjeri, u sklopu one poznate krvave Dinamove utakmice 1990. godine, rođena hrvatska država, ili je barem započet proces njezina mukotrpnog rađanja. Jasno je da „urbanoj i progresivnoj” gradskoj vlasti, a nažalost i aktualnom Dinamovu vodstvu koje je očito prihvatilo njihove misaono-djelatne granice, očuvanje simboličkoga bogatstva Maksimira ne znači mnogo.
Cijelu ovu priču valja kontekstualizirati u širu problematiku pokoravanja Zagreba od strane dominantnih liberalno-progresivnih struja. S obzirom na društveno-politička gibanja posljednjih godina, kako u Zagrebu tako i u Hrvatskoj, pa i na širem Zapadu, ovakva je uvredljiva degradacija Dinamova sportskog doma i zagrebačkog gradskog simbola nažalost bila očekivana.
Dinamovim navijačima, dakako, ništa od ovoga nije i ne treba biti prihvatljivo. Na njima je da se argumentativno oboružaju te da kategorički odbace ovakve prijedloge. Isto vrijedi i za građane Zagreba općenito, budući da će dotična cementna kutija, u slučaju provedbe ovoga plana, narušavati i svaki njihov prolazak Maksimirskom ulicom, podsjećajući ih na to u kakav je eksperimentalni laboratorij pretvoren njihov grad.
Ova web stranica koristi kolačiće. Nastavkom korištenja ove web stranice pristajete na upotrebu kolačića. Posjetite našu Politiku privatnosti i kolačića.
