Svaka industrijska revolucija je donijela svoju vrstu diskontinuiteta u tržištu rada Različiti sektori su se razvili, mnoga radna mjesta su nestala, ali isto tako mnoga nova su stvorena. No, kako se četvrta industrijska revolucija – obilježena prodiranjem umjetne inteligencije – odvija pred našim očima, postavlja se pitanje je li ova revolucija fundamentalno drugačija od prethodnih? I kako će to utjecati na stvaranje novih radnih mjesta? Prethodne industrijske revolucije su, u konačnici, proizvele više radnih mjesta nego što su ukinule, međutim, postoji strah da će ova najnovija, uzrokovana upotrebom umjetne inteligencije, biti drugačija. Razlog je jednostavan: umjetna inteligencija nije samo novi set alata koje ljudi koriste za obavljanje posla, ona je samostalno sposobna obavljati mnoge poslove koji su dosad bili rezervirani za ljude.
Pozitivni aspekti primjene UI-a uključuju povećanje produktivnosti, smanjenje pogrešaka, povećanje točnosti i učinkovitosti, kao i poboljšanje kvalitete života. Na tržištu rada, to bi moglo rezultirati novim radnim mjestima koja se fokusiraju na upravljanje, održavanje i daljnji razvoj umjetne inteligencije.
S druge strane, brzina s kojom se umjetna inteligencija razvija i adaptira na različite industrije i sektore može prouzročiti nestabilnost i strah među radnicima. Umjetna inteligencija ima potencijal zamijeniti mnoge poslove, posebno one rutinske i ponavljajuće prirode. Čak i poslovi visokog obrazovanja, poput medicinskog dijagnostičara ili financijskog analitičara, mogli bi biti ugroženi. Ova revolucija se razlikuje od prethodnih u tome što se nova radna mjesta stvaraju u sektorima koji zahtijevaju visoku razinu tehničkog znanja i vještina, što stvara digitalni jaz među radnicima. Obrazovanje i prekvalifikacija su ključni za prevladavanje ovog izazova.
Ipak, treba imati na umu da umjetna inteligencija ne može zamijeniti sve aspekte ljudskog rada. Složeno donošenje odluka, kreativnost, empatija i interpersonalne vještine nešto su što umjetna inteligencija još uvijek ne može potpuno imitirati. Također, stvaranje novih radnih mjesta nije samo pitanje brojeva. U kontekstu umjetne inteligencije, novi poslovi mogu se odnositi na nove industrije i sektore koji još nisu ni zamišljeni. Umjetna inteligencija može omogućiti pojavu poslova koji bi se mogli smatrati futurističkim – poput UI etičara, digitalnih psihologa, trenera UI-a, stručnjaka za UI zakonodavstvo, pa čak i umjetnika UI-a. Takva zanimanja zahtijevaju specifične vještine koje nisu nužno tehničke prirode. Na primjer, UI etičar bi trebao razumjeti složenosti umjetne inteligencije, ali bi također trebao biti dobro upućen u filozofiju, etiku i zakonodavstvo. Ovo stvara prilike za različite profile ljudi i otvara prostor za multidisciplinarnost.
Ali, kako društvo može iskoristiti ove mogućnosti i izbjeći potencijalne zamke? Jedan od ključnih elemenata je obrazovanje. Treba nam obrazovni sustav koji ne samo da osposobljava ljude za rad s umjetnom inteligencijom, već ih i uči kako kritički razmišljati o njegovim implikacijama. Također, važno je poticati stalno učenje i prilagodljivost, kako bi radnici mogli pratiti brze promjene koje donosi umjetna inteligencija. Vlade i poslodavci imaju ključnu ulogu u tome da se osigura pravedna tranzicija za sve radnike. To uključuje socijalnu zaštitu, pružanje mogućnosti za prekvalifikaciju i uspostavljanje zakonodavstva koje će regulirati upotrebu umjetne inteligencije.
Možemo konstatirati kako je umjetna inteligencija promjenjiva sila koja već oblikuje naše tržište rada. Ona donosi i izazove i prilike. Da bi se iz ove industrijske revolucije izvuklo najbolje, potrebno je proaktivno i svjesno djelovanje. Samo tako možemo osigurati da umjetna inteligencija stvori više radnih mjesta nego što će ih ukinuti, ali i to da će ta radna mjesta biti pristupačna i smislena za sve.