HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – SNAGE NAŠE I NADE NAŠE! MIR VAM I DOBRO! Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. DAN JE GOSPODNJI – NEDJELJA. Dan okupljanja i sastanka na svetim misama, na zajedničkom slušanju Božje riječi te pristupanju Stolu Gospodnjem – svetoj pričesti, gdje se blaguje Gospodin. Pisao sam neki dan što je sakrament, u kojem se Krist blaguje, slavi se spomen njegove Muke te nam se daje zalog, odnosno jamstvo vječne slave, na životnom putu i u vječnosti.
Zahvalimo za ovo jutro, bez oblačka, svježe, ali će zacijelo temperature narasti do trideset i više stupnjeva. Možemo se i odmoriti, čitati, plivati – oni koji su se zaputili na more – a nama ovdje u Međugorju ne manjka ispovijedi i ispovjedaonice. Teško je biti svećenik: slušati svakodnevno ljudske biografije i tragedije, stradanja i nadanja, bolesti i nadu u ozdravljenje, a poglavito probleme srca i duha koje može samo Gospodin izliječiti. Utješno je slušati povratne informacije nakon deset pa i dvadeset godina kako im je upravo Međugorje promijenilo život, zapravo ono „ispovijedam se Bogu svemogućemu“. Ne čovjeku, nego čovjek stoji ili kleči pred Bogom i od njega se uzda u milost.
Poziv na život i svjedočanstvo naroda
Stoga je nasušna potreba moliti za duhovna zvanja, a ja često napomenem mladim majkama: rodi dijete više, rodi sina! Daruj ga Isusu. Moli da bude Bogu posvećen! Nema ljepšega zvanja – teško jest, nosi sa sobom muke i izazove, kušnje i nevolje, ali se s Gospodinom može sve. Kako su mogli toliki sveci! Što je Isus učinio od one šačice nepismenih galilejskih ribara! Što je učinio od malenoga Leopolda Bogdana, koji bijaše predmet ismijavanja u samostanu zbog rasta, mutavosti, mucanja itd.? Nosimo blago u glinenim posudama, ali se upravo tu očituje Božja snaga.
Stoga apeliram na majke da se ne ogriješe o život, da rode djecu za Boga i Hrvatsku, jer izumiremo nastavi li se ovaj demografski kolaps u narodu. Pa jutros možemo duboko udahnuti i reći: Hvala ti, Bože, za Hrvatsku. Svjedočili smo minulih dana o velikim događajima: veliki koncert duhovne glazbe „Progledaj srcem!“, Hod za život koji se odvijao i odvija u dvadesetak hrvatskih gradova, procesije diljem Domovine za Tijelovo, a onda uvečer i veliki spektakl – prijenos koncerta M. Perkovića Thompsona na javnoj televiziji.
Ono bijaše neviđeni spektakl u cijelom svijetu – duhovni i nacionalni naboj bez divljanja i droge, bez opijanja i bilo kakva incidenta. To je mogao upriličiti samo Duh Sveti koji je, kako Pavao kaže, duh reda, a ne nereda, duh jedinstva i zajedništva.
Hodočašće, sloboda i identitet
A poglavito jučerašnji Antunovski hod u Zagrebu, koji je počeo sa svetom misom pred franjevačkom crkvom u Dubravi – Marijina Bezgrješnog Začeća – pa onda hod do glavnoga trga svih Hrvata, a potom do svetišta svetoga Ante na Svetome Duhu. Govori se o više od dvadeset tisuća hodočasnika. Upravo hodočasnika koji su hodili od Dubrave do drugoga kraja Zagreba te proželi grad molitvom i pjesmom, zastavama i zanosom. Nisu to nikakvi zatucani „kopitari“, nego su svjesni da su „rođeni u vrijeme slobode“.
Takvo što ne bijaše moguće u komunizmu. Imali smo susrete mladih, ali sve bijaše pod cenzurom. Morao si paziti što ćeš reći; za zastavu ili grb neki su fratri išli i u zatvor. „Ti si rođen, sinko, u vrijeme slobode!“ – i to je istina. Divota je slušati svjedočanstva mladih koji govore kako im je otac ili djed bio branitelj i osloboditelj.
A mi stariji znamo kako je to bilo u komunizmu: za kilogram kave išlo se u Trst ili Graz, nije bilo šećera ni brašna, vozilo se po sustavu par-nepar, benzin na bonove. Bijaše to komunistički „raj“. Neki su, jasno, uživali, a raja je odlazila na rad u inozemstvo. Hvala Bogu, ta su vremena iza nas. Vidimo mlade i ponosni smo na njih. I ovdje rastem kad vidim mlade obitelji s djecom. Živjet će ovaj narod! Ali nam treba novih zvanja. Stoga molite.
Izazovi suvremenog vremena
Neki će govoriti kako je ovo „estradizacija Crkve“. Sjetimo se što je činio kralj David pred Zavjetnim kovčegom: plesao je iz sve snage pred Gospodinom. Mladi žive u vremenu umjetne inteligencije, a ovi događaji su „antibabilonski“, služe izgradnji Božjega grada.
Umjetna inteligencija donosi i krizu: ne samo ekonomsku, nego i krizu ljudskog dostojanstva, pamćenja, jezika, utjelovljenja, mašte i zajedništva. Opasnost nije samo u tome što će strojevi preuzeti poslove, nego što tehnologija može zaboraviti što je ljudska osoba, poništiti različitost i svaku razliku svesti na problem.
Papa je izdao encikliku Magnifica humanitas, učeći Crkvu da se odupre lažnom jedinstvu i nametnutoj uniformnosti. To je potreban odgovor vremenu koje teži univerzalnom nadzoru i profiliranju. Ovi događaji podsjećaju da ljudska osoba nije iscrpljena radom, pravima ili produktivnošću. Ljudska osoba je ikona, Božja slika, jedinstvo tijela i duše, pozvana na božanski život i zajedništvo koje se ne može zamijeniti tehnologijom.
Budući da je Bog postao vidljiv, vidljivo nije za jednokratnu upotrebu. Budući da Krist ima ljudsko lice, ono se ne može svesti na funkciju ili algoritam. Riječ je postala tijelom, a ne algoritmom. Stoga zahvalimo Gospodinu što smo u njegovoj Crkvi i pokažimo se kao pravi domoljubi i bogoljubi – kristofori i pneumatofori.
Hodočasnici žeđaju za toplinom Majčina srca i čudo sv. Noberta koji je preživio udar groma
Od Bonifacijeva hrasta do suvremenih kušnji: Put vjere i Crkve
Tri kapi vina i kap vode: Najljepše Mise u komunističkoj samici
