Nova razina krize na Bliskom istoku, koja bi vrlo lako i brzo iz regionalne mogla postati globalnom, više ne ostavlja prostora neodlučnosti i odugovlačenju. Povrh toga, ukrajinska vojska, nakon dobivenih više od 100 milijardi dolara pomoći u oružju i streljivu, ne uspijeva zaustaviti ruska napredovanja.
I Bliski istok i Ukrajina bliži su nam nego što većina ljudi misli. Ni srednjoročni, a kamoli dugoročni planovi više nemaju smisla. Treba djelovati odlučno i trenutno.
Jedan segment obrane, koji je toliko važan da se zapravo radi o nacionalnoj sigurnosti, je protuzračna obrana. Ispravnije rečeno nepostojanje iste.
Masovni iranski napad na Izrael 1. listopada pokazao je dvije stvari. Prva, da je uporaba balističkih projektila postala uobičajena pojava. Uostalom, ruska vojska balističkim projektilima iz Irana i Sjeverne Koreje praktički svakodnevno razara ukrajinske gradove. Druga stvar je da i najbolja proturaketna obrana na svijetu ne može potpuno zaustaviti masovni napad.
Izraelska proturaketna obrana uspjela je zaustaviti veliku većinu balističkih projektila koji su letjeli prema vojnim ali i civilnim objektima. Za one za koje su superračunala, spojena s radarima, u realnom vremenu izračunala da će im let završiti na mjestima gdje nema značajnih objekata propuštena su. Usprkos tome neki su projektili ili pogodili ili pali vrlo blizu ciljevima.
Neposredno nakon okončanja iranskog napada glasnogovornik izraelske vojske, kontraadmiral Daniel Hagari, obratio se javnosti. Od nje je zatražio da ne objavljuju snimke gdje su projektili pali te objasnio da nikakvi podaci o samom napadu neće biti objavljeni do daljnjeg. Razlog? Da se Irancima oteža stvaranja slike uspješnosti napada.
Ako je tako prošla najbolja proturaketna obrana na svijetu što bi se dogodilo Hrvatskoj koja uopće nema protuzračnu obranu? Mogli bi tek bespomoćno promatrati razaranja. Ili netko zaista vjeruje da bi išta napravili s Mistralima? Da projektil dužine 1,86 metra, promjera 90 mm i mase manje od 20 kilograma (bojna glava ima 3 kg) može učiniti išta korisno.
Onomad od nekih najavljivan kao „moćni” Mistral je sve samo ne to. Nije ni razvijen da bude pravi PZO, već za obranu snaga od bliskih napada jurišnih aviona i helikoptera. Da smo kupili tisuće lansera i stotine tisuća projektila samo s Mistralima ne bi imali učinkovitu protuzračnu obranu.
U paketu s kupnjom Rafala došla je i najava kupnje protuzračnog raketnog sustava VL MICA. Logično, MICA projektil se nalaze u naoružanju Rafala pa je onda i troškovno i tehnički najjednostavnije odabrati i protuzračni sustav s istim projektilima. No onda je 29. kolovoza Emanuel Macron prodao 12 Rafala Srbiji. I to u inačici F4.1.
Mi smo kupili 12 polovnih Rafala u inačici F3R. Tako će srpsko ratno zrakoplovstvo, po tvrdnjama srpskih medija za četiri godine, dobiti znatno bolje avione od naših.
Pa se postavlja pitanje kakvog smo to strateškog partnera odabrali? Imali li ikakvog smisla nastaviti kupovati francusko oružje ako će se ono, za koju godinu, naći i u srpskom arsenalu?
Uostalom, kupnjom protuzračnog raketnog sustava VL MICA ne bi značajno povećali naše obrambene mogućnosti jer taj PZO sustav nema mogućnosti djelovanja protiv balističkih projektila.
Nije nam prvi put da smo pronašli pa ostali bez strateškog obrambenog partnera. Sastavni dio uvjeravanja hrvatske javnosti kako je kupnja višenamjenskih borbenih aviona Barak i Baraket od Izraela od presudne važnosti bile su tvrdnje kako će Hrvatska i Izrael sklopiti strateško savezništvo, koje bi uključivalo i gradnju pogona za proizvodnju streljiva. Kupnja aviona je propala jer se nitko nije sjetio na vrijeme pitati Washington za odobrenje. Posljedično propalo je i strateško savezništvo.
Nijedna država ne može si dozvoliti takvo „glavinjanje” u pitanjima obrane i nacionalne sigurnosti. Očigledno je da se srednjoročni i dugoročni planovi razvoja OSRH ne ostvaruju (niti su se ikada ostvarivali) te da zadnju riječ ima hirovita politika. Pa su rezultati takvi kakvi jesu – poražavajući.
Rafali su kupljeni i natrag se ne može. Jedimo se može promjenom planova trošak uvođenja u operativnu uporabu zadržati ispod dvije milijarde eura. A to znači odustajanje od nabavke proširenog paketa naoružanja. Samo najosnovnije.
Rješenja problema što bržeg stvaranja snažne protuzračne obrane samo je jedno. I ne, nije kupnja francuskih PZO raketnih sustava. Već što hitnije uključivanje u European Sky Shield Initiative (ESSI). Taj je program 2022. pokrenula Njemačka te su do sada članice postale Austrija, Belgija, Bugarska, Danska, Češka, Estonija, Finska, Grčka, Njemačka, Mađarska, Latvija, Litva, Nizozemska, Norveška, Poljska, Slovačka, Slovenija, Švedska, Švicarska, Turska, Rumunjska i Ujedinjeno Kraljevstvo. Hrvatska naravno nije jer se nije pridružila ni Francuska. No nakon što je Macron prodao Rafale Srbiji to više nije važno.
European Sky Shield Initiative pokušava u što kraćem vremenu ojačati protuzračne i proturaketne kapacitete EU ali i šire. ESSI je osmišljen kao unificirani sustav koji će Europu braniti od balističkih projektila malog i srednjeg dometa, krstarećih projektila i bespilotnih letjelica.
Da bi se to ostvarilo planira se uporaba tri protuzračna raketna sustava. Prvi je njemački Iris-T SLM, drugi je američki MIM-104 Patriot, a treći izraelski Arrow 3. Sinergija ova tri sustava morala bi ostvariti neprobojan kišobran za obranu od svih vrsta prijetnji uključujući interkontinentalne balističke projektile. S obzirom na to da nema niti jednog francuskog protuzračnog sustava Pariz je odbio sudjelovati.
Specifičnost ESSI-a je da ne moraju sve države članice kupiti sva tri vrlo skupa PZO sustava. Slovenija se obvezala kupiti samo njemački PZO raketni sustav Iris-T SLM. Turska zasigurno neće kupiti ništa izraelsko pa tako ni sustav Arrow 3.
Grčka bi željela kupiti Arrow 3, ali nije baš da ima novaca. Iako bi još bolje rješenje bilo smještaj nekoliko bitnica Arrowa 3 u Bugarsku i/ili Rumunjsku. Time bi se stvorila velika zona zaštite od istočnog Balkana do Baltika.
Njemačka je već krenula u nabavku sustava, ne čekajući druge partnere. Proračunski odbor Bundestaga je 14. lipnja 2023. odobrio 560 milijuna eura za troškove početka pregovora kupnje Arrow 3 sustava, a s ciljem da postane operativan najkasnije do kraja 2025. godine.
Ugovor vrijedan 3,6 milijardi dolara potpisan je s proizvođačem Israel Aerospace Industries 23. studenog 2023. Ukupni troškovi kupnje Arrow 3 sustava i uvođenja u operativnu uporabu trebali bi biti oko četiri milijarde eura. Njemačka je naručila najmanje dvije bitnice koje namjerava razmjestiti u južnu i sjevernu Njemačku.
Ulazak u ESSI značajno bi povećao našu sigurnost iako ne u cijelosti. Ipak bi morali kupiti neki PZO raketni sustav koji pruža odlične mogućnosti djelovanja protiv i projektila i letjelica. A to u slučaju pridruživanja ESSI-u samo jedan – američki MIM-104 Patriot.
Jačanje nacionalne sigurnosti je strateško pitanje opstojnosti države i naroda