OSRH – konačno napredak
Početkom kolovoza ove godine neki su mediji objavili da će Ministarstvo obrane RH uskoro potpisati ugovor za nabavku 30 tenkova Leopard 2A8. Zadnjeg dana kolovoza MORH je objavio da će do kraja godine potpisati ugovor za kupnju osam samovoznih višecijevnih lansera M142 HIMARS. Iako se radi o simboličnim nabavama, daleko od zadovoljenja potreba OSRH, konačno smo dočekali da naše oružane snage dobivaju novo oružje. Nakon više od dva desetljeća nabavke rabljenog.
Nacionalna sigurnost i njeno jačanje strateško je pitanje opstojnosti države i naroda. Stoga bi trebalo biti središnje pitanje svake politike, bez obzira desne ili lijeve. Isto tako pitanje nacionalne sigurnosti ne može biti u domeni jednog ili dva ministarstva već cijelog društva. Koje bi moralo biti svjesno njene važnosti.
Iako su vlastodršci u velikoj većini europskih država donedavno tvrdili da oružane snage nisu glavna komponenta nacionalne sigurnosti u zadnje dvije godine potpuno su „okrenuli ploču”. Ruska agresija na Ukrajinu sve je prizvala pameti. Pa čak i hrvatske političare, barem neke.
Konačno su okončana desetljeća sustavnog zanemarivanja koje je dovelo Oružane snage Republike Hrvatske (OSRH) do razine nesposobnosti garantiranja sigurnost države i naroda. Urušavanje OSRH počelo je neposredno nakon okončanja Domovinskog rata i mirne reintegracije Podunavlja. Dodatno se ubrzalo nakon ulaska Republike Hrvatske u NATO savez.
Kulminacija je bila suspenzija obveze služenja vojnog roka 1. siječnja 2008. Rezultat je malobrojna profesionalna vojska s na papiru tek nešto više od 14 tisuća vojnika, dočasnika i časnika. No kad se od toga oduzmu sve tajnice koje su dobile status djelatne vojne osobe (DVO) a da nisu vidjele pušku, te isto tako velik broj pomoćnog osoblja koje također ima status DVO-a bez ikakve vojne obuke, sposobnih za borbu vjerojatno nije ni 10 tisuća.
Tome treba pridodati i 20 tisuća u aktivnoj pričuvi. Tako da u ovom trenutku Hrvatsku može braniti tek 30 tisuća vojnika, dočasnika i časnika. Za usporedbu, broj lovaca u Hrvatskoj je 65 400 pa su oni trenutno najbrojnija oružana snaga.
Povrh toga OSRH opremljene su uglavnom zastarjelim naoružanjem i opremom. Zahvaljujući kupnji 12 polovnih Rafala situacija u ratnom zrakoplovstvu donekle je poboljšana. Iako daleko od zadovoljavajuće. Dvanaest Rafala ni približno nije dostatno osigurati sigurnost zračnog prostora. Međutim, znatno veći problem je nepostojanje protuzračne obrane. Rat u Ukrajini pokazao je svu važnost suvremenih protuzračnih raketnih sustava koji jedini mogu zaustavljati napade balističkih projektila.
Nabavka lakog raketnog sustava Mistral nije vrijedna spomena. Radi se o prenosivom PZO sustavu najvećeg dometa (po podacima proizvođača) 6,5 km.
Znatno bolje odlike ima PZO raketni sustav VL MICA, koji bi navodno trebao doći 2026. godine. Ovaj je sustav odabran prije svega jer će isti projektili u izvedenici zrak-zrak doći kao dio naoružanja Rafala. Problem je što VL MICA ima jako ograničene mogućnosti djelovanja – 10 km po udaljenosti i 9 km po visini. Tek će znatno poboljšana izvedenica VL MICA NG donijeti povećanje dometa na 40 km. I s takvim dometom to bi bilo daleko manje nego što Hrvatskoj treba.
Ako bi ostali isključivo u okvirima francuske ponude pravi odabir je PZO raketni sustav Mamba/SAMP-T s projektilom ASTER 30. Osim što ima domet veći od 100 km i 20 km po visini, projektil ASTER 30 može obarati balističke projektile malog i srednjeg dometa. Uskoro će biti dovršen razvoj projektila Aster 30 Block 2 BMD koji će moći obarati balističke projektile dometa do tri tisuće kilometara. Odabir sustava VL MICA čini se racionalnijom opcijom zbog manjih troškova. Međutim, prošla su vremena kad su troškovi bili odlučujući faktor odabira.
Kupnja 30 tenkova Leopard 2A8 ni približno nije dostatno da se zadovolje potrebe. Stoga se za nadati da je to tek prva tranša iza koje će uslijediti veće. Stanje KoV-a je više nego loše. Ili je naoružan odavno zastarjelim naoružanjem, ili ga nema dovoljno. Nabavka 89 borbenih vozila pješaštva Bradley isforsirana je nakon što je NATO odbio prihvatiti oklopna vozila na kotačima Patria kao adekvatno borbeno vozilo za srednju pješačku brigadu.
Pa je rješenje pronađeno u nabavci isluženih Bradleya američke vojske. Doduše, nije planirano da baš svi Bradleyi dođu u lošem stanju. Najmanje pet trebalo je doći u dobrom stanju te biti iskorišteni za obuku posada. Međutim, u međuvremenu su svi Bradleyi sposobni za borbu poslani u Ukrajinu pa su Hrvatskoj isporučena vozila koja zahtijevaju generalni remont.
Tako je otpao dio plana da će se 22 vozila iskoristiti kao izvor pričuvnih dijelova jer doslovno svako vozilo treba obnoviti. Stoga postoji velika mogućnost da će se na kraju za borbena djelovanja osposobiti svih 89 vozila. Usprkos generalnom remontu i modernizaciji Bradley je tek prijelazno rješenje te vrlo brzo treba pristupiti odabiru novog borbenog vozila pješaštva.
Nažalost, ni stanje s topništvom nije ništa bolje nego s oklopništvom. Nabava 16 polovnih samovoznih haubica Panzerhaubitze 2000, od čega je tek 12 operativno, bila je ponajviše predizborni trik bivšeg ministra obrane Ante Kotromanovića. Ni kad bi svih 16 haubica bilo operativno to ni izbliza ne bi bilo dostatno da se zadovolje potrebe.
Povrh toga PzH 2000 u Ukrajini pokazale su se nepouzdane i sklone kvarenju. Dio hrvatskih medija objavio je postojanje planova o kupnji samovoznih haubica, vjerojatno na kotačima. Kao najizgledniji odabir spominje se francuska samovozna haubica CAESAR, što bi bio prihvatljivo rješenje.
Od MORH-a potvrđena kupnja osam samovoznih višecijevnih lansera raketa M142 HIMARS vrlo je ohrabrujuća. Prije svega jer se konačno radi o nabavci novih sustava. Naravno, kupnja samo osam primjerka dostatna je tek za obuku posada. Za nadati se da je to tek početak kupnje, te da će konačan broj biti nekoliko puta veći.
Sve nabavke oružja neće imati puno smisla ako bi OSRH ostane na sadašnjoj veličini. S 30 tisuća vojnika nema organizirane obrane. Hrvatska javnost mora osvijestiti da bi povratak Trumpa u Ovalni ured Bijele kuće sasvim sigurno značio početak kraj NATO saveza. U The 2025 Presidential Transition Project, svojevrsnom priručniku Heritage Foundationa za prvu godinu vladanja Donalda Trumpa, između ostalog se kaže:
Transform NATO so that US allies are capable of fielding the great majority of the conventional forces required to deter Russia while relying on the United States primarily for our nuclear deterrent, and select other capabilities while reducing the US force posture in Europe.
(Preustrojiti NATO kako bi američki saveznici bili sposobni formirati većinu konvencionalnih snaga potrebnih odvraćanju Rusije dok bi Sjedinjene Države i dalje primarno osiguravale nuklearno odvraćanje, uz selekciju ostalih kapaciteta kako bi se smanjile američke snage u Europi.) Drugim riječima, sigurnost Europe bila bi prepuštena Europljanima. Trump i Republikanci NATO više ne vide kao obvezu već kao ogromno tržište za američko naoružanje.
Republikance predvođene Trumpom Europa više ne zanima. Oni su opsjednuti Azijom i Kinom. Stoga ne čudi da se u Project 2025 Azija, Kina i Tajvan spominju nekoliko stotina puta, dok se NATO spominje samo jednom.
Posljedično to znači upravo ovo što je rečeno – Europljani moraju postati odgovorniji za svoju obranu. To uključuje i Hrvatsku. Dosadašnje tvrdnje kako će nas štititi NATO za koji mjesec možda neće značiti ništa.
Zbog toga je vraćanje obveze služenja vojnog roka od najvećeg mogućeg značaja. Stoga je neshvatljivo kako neki imaju negativno mišljenje o tome. Da li oni smatraju da bi Hrvatsku trebali braniti stranci? Kad smo već toliko toga prepustili njima. Ili Hrvatsku nije vrijedno braniti?
Vojni rok od samo dva mjeseca je bacanje novca. Međutim, od sudbonosnog je značaja da se sustav ponovno pokrene. Kad se uhoda bit će lako produživati vrijeme službe, ali i pozivati na dosluženje sve koji će proći prekratku obuku.
Ako želimo formirati učinkovite pričuvne snage, što će vjerojatno vrlo brzo biti presudno važno, onda se mora primijeniti znatno drukčiji oblik vojne obveze po formuli 6 + 6 + 6. Ova formula znači šest mjeseci temeljne obuke, šest mjeseci specijalističke i šest mjeseci napredne specijalističke. Tek nakon toga hrvatski ročnici će usvojiti dostatno znanja i vještina da će moći braniti Domovinu.
Neophodno je uvesti vojnu obvezu za sve, ne samo za muškarce već i za žene. Hrvatska je mala država sa stanovništvom koje se smanjuje vrlo velikom brzinom. Stoga moramo iskoristiti doslovno sve kapacitete.
Iskustva izraelske vojske pokazuju da su žene podjednako sposobne za vojnu službu, a u nekim segmentima i bolji odabir od muškaraca. I oružane snage SAD-a sve se više oslanjaju na žene. Pa čak i američka ratna mornarica gdje je smještaj žena u ograničen prostor brodova posebno složeno pitanje.
Više od dva desetljeća zanemarivanja OSRH dovelo je do situacije da one više nisu sposobne obaviti osnovnu zadaću – zaštitu suvereniteta i integriteta Republike Hrvatske. Sigurnosna situacija u Europi bit će sve gora. Stoga svako daljnje odugovlačenje u modernizaciju i povećanje brojnosti OSRH imat će za izravnu posljedicu ugrožavanje opstojnosti Republike Hrvatske.
Hrvoje Franjetić: Nema ničeg savršenog i famoznog u naoružavanju hrvatske kopnene vojske
