U filmu Der Untergang Bruno Ganz ostvario je ulogu života dočaravajući Führera odvojenog od stvarnosti. Führera koji maršalima i generalima izdaje zapovijedi koje uključuju uporabu postrojbi koje u tom trenutku više nisu postojale. Zadnji su dani rata. Snage Crvene armije na prilazima su Berlina.
Stoga je razumljivo teško psihofizičko stanje Führera. Puno je manje razumljivo u kakvom su psihofizičkom stanju europski generali i ministri obrane koji kuju planove sa snagama koje još godinama neće postojati. Europskim prijestolnicama širi se strah, koji samo što nije prerastao u paniku. NATO summit zakazan je za 7. i 8. srpnja u Ankari. Predsjednik Donald Trump ozbiljno prijeti da će povući SAD iz Saveza. S obzirom na to da američke oružane snage osiguravaju tri četvrtine borbenih sposobnosti NATO-a, jasno je što će od njega ostati ako se Amerikanci povuku.
Njemačko-nizozemski korpus i obrana Baltika
Velika većina tih nepostojećih europskih snaga „raspoređuje” se na području Baltika. Područje koje će vrlo brzo postati najveći europski sigurnosni izazov, puno veći od Ukrajine. Hrvatski ljevičarski mediji raspisali su se o navodno novoj velikoj udarnoj sili, nekakvom njemačko-nizozemskom korpusu, koji bi kao trebao preuzeti odgovornost za obranu Estonije i Latvije.
Pritom bi sjedište korpusa trebalo biti u njemačkom gradu Münsteru. Ne u Tallinnu ili u Rigi. Ili u bilo kojem drugom gradu u Estoniji ili Latviji. Ili barem u Poljskoj. Ne, nego u od granica Latvije tisuću dvjesto kilometara udaljenom njemačkom gradiću Münsteru. Ako ikada bude potpuno borbeno spreman, korpus bi trebao imati šezdeset tisuća vojnika.
S obzirom na to da je njemačka vojska 31. siječnja ove godine brojala samo 186 221 vojnika, dočasnika i časnika, formiranje takve borbene formacije za nju je doslovno nemoguće. Od nizozemske vojske neće biti baš nikakve koristi jer ona trenutačno broji samo 17 806 pripadnika. Znači, od njemačko-nizozemskog korpusa u dogledno vrijeme neće biti ništa. Barem dok brojčano stanje njemačke vojske ne premaši 250 tisuća pripadnika.
Strateški problemi obrane baltičkih država
Međutim, nije samo nepostojanje vojnika jedini problem s ovom idejom. Drugi, puno veći, jest to što bi se korpus nalazio u Njemačkoj, a vjerojatno dijelom i u Nizozemskoj, a trebao bi braniti Estoniju i Latviju. U slučaju ruske agresije na Estoniju, Latviju i Litvu najveći problem bit će njihova površina. U vojnoj terminologiji – nedostatak pozadine. Pučki rečeno – nema mjesta za sakriti se. Povrh toga, otprilike polovica obrambenih snaga bit će uništena prije nego što shvate da je napad započeo.
Nakon više od četiri godine ratovanja u Ukrajini ruska je vojska, uz ukrajinsku, na takvoj razini ratovanja na kojoj nije nijedna druga. Početni masovni napad kamikaza-dronova, čija je preciznost mjerljiva sa snajperskim puškama, a razornost s haubicama kalibra 122 mm, uništit će, ako ne sve, onda veliku većinu obrambenih položaja. Udari dronova po ionako vrlo plitkoj pozadini razoriti će vojarne i skladišta. Ukrajina se naučila nositi s time i uzvraćati. Baltičke države, kao i nitko drugi, nisu.
Kad bi obrana baltičkih država i izdržala više od dva-tri dana, što bi to promijenilo? Zapravo ništa. Jer europske snage ne bi mogle stići do njih. Barem ne dok se ne uništi velika vojna utvrda – Kalinjingradska oblast, iz koje Rusi nadziru kopnene, pomorske i zračne koridore prema baltičkim državama.
Kalinjingradska oblast, Suwałki i blokada Baltika
Teoretski postoji i zaobilazni koridor iz Njemačke, preko Danske, kroz cijelu Švedsku. Problem s njim je što na kraju završava na jugu Finske, iz koje bi snage morale preko Baltika do Estonije, točno pored nosa ruske ratne mornarice smještene u Sankt Peterburgu.
Europske snage iz središnje Europe nikada ne bi stigle do baltičkih država jer bi zapele na prostoru koji se zove prevlaka Suwałki. To je granični prostor Poljske i Litve dužine samo 104 kilometra. S istočne strane je Bjelorusija, sa zapadne već spomenuti Kalinjingrad. Stoga prolaza nema. Barem ne dok se ne osvoji ili neutralizira Kalinjingradska oblast. A to bi mogao biti ogroman problem.
Ruska ratna mornarica i zrakoplovstvo iz Kalinjingradske oblasti nadziru Baltik sve do Švedske. Stoga tuda prolaza brodovima s pomoći baltičkim državama neće biti. Jednako je i s transportom zrakom. Rusi zasigurno neće propustiti priliku da u prvim satima napada onesposobe sve zrakoplovne baze i zračne luke baltičkih država. A bez poletno-sletnih staza nema ni zračnog mosta.
JEF – još jedna „vojska duhova”
Zanimljivo je da njemačko-nizozemski korpus nije jedina europska „vojska duhova”. Druga je koalicija deset uglavnom baltičkih i nordijskih zemalja pod vodstvom Velike Britanije, poznatijoj kao Zajedničke ekspedicijske snage (Joint Expeditionary Force – JEF), sa stalnim sjedištem u blizini Londona. Kao i o puno toga vezanog za europsku obranu JEF je teoretski jako dobar. Problem je što zapinje u praksi.
JEF su još 2014. godine osnovale Ujedinjeno Kraljevstvo, Danska, Estonija, Latvija, Litva, Nizozemska i Norveška. Finska i Švedska pridružile su se 2017. godine, a Island 2021. Iako to neće priznati Fincima i Šveđanima je jako, jako, jako žao što se pridružili NATO savezu koji polako odumire.
U posebno teškom položaju je Finska. S Rusijom ima granicu od 1340 kilometara kroz uglavnom nenaseljenu divljinu. U Drugom svjetskom ratu Finska se svrstala na stranu Njemačke i aktivno sudjelovala u borbama oko Lenjingrada. U strahu od ruske odmazde Finska je pristala na Mirovnim ugovorom 1947. godine i politiku neutralnost. Politika neutralnosti ogledala se i u održavanju bliskih odnosa s moćnim istočnim susjedom, prije svega dobrim trgovinskim odnosom i vojnom suradnjom.
Finska, Švedska i cijena odustajanja od neutralnosti
Zapravo je Finska sve do raspada SSSR-a 1991. bila jedina demokratska i kapitalistička država koja je svoje oružane snage opremala sovjetskim naoružanjem. Nakon raspada SSSR-a 1991. godine Finska se više otvorila Zapadu, iako su zadržani i bliski (prije svega trgovinski) odnosi s Rusijom. Sve do 4. travnja 2023. kad je postala 31 članica NATO-a.
U tom trenutku Fincima se to činilo kao jako dobra odluka. Sada baš i ne. Na sreću Šveđana njihova država ne graniči s Rusijom. Neutralna Švedska je tijekom Drugog svjetskog rata uspješno trgovala i s Njemačkom i s SSSR-om. Doduše, Njemačka je isporuke rudača, oružja i streljiva plaćala zlatom i srebrom, dok se Moskva obvezala račune podmiriti nakon okončanja rata isporukama bakra po cijeni koja je bila 1938. godine. A koja je u razorenoj Europi 1946. bila višestruko viša.
Švedska je tijekom Drugog svjetskog rata toliko bila odana neutralnosti da je tadašnji kralj Gustav V u travnju 1940. natjerao nećakinju, ujedno i ženu norveškog prijestolonasljednika, princezu Martu da se zajedno s djecom (uključujući današnjeg kralja Harald V) vrati u okupirano Norvešku. A da ne bi naljutio Hitlera koji je baš jako želio zarobiti norvešku kraljevsku obitelj.
Ako ste se ikad pitali zašto Norvežani baš ne vole Šveđane evo vam jedan od razloga. Dodajte tome i da su Šveđani tijekom cijelog II. SR revno zarobljavali i Nijemcima isporučivali članove norveškog pokreta otpora.
Ulazak Švedske u NATO i žaljenje zbog članstva
Većina Šveđana očekivala je referendum o pristupanju NATO-u. S obzirom da vlastodršci nisu bili sigurni da li bi prošao tadašnja premijerka Magdalena Andersson objasnila je javnosti da to neće biti moguće. „Mislim da to pitanje nije prikladno za referendum. Mnogo je informacija o nacionalnoj sigurnosti koje su povjerljive, pa postoje važna pitanja o kojima se ne može raspravljati i važne činjenice koje se ne mogu staviti na stol.” – izjavila je 28. travnja 2022.
Tako se Švedska, mimo volje možda i većine Šveđana, 7. ožujka 2024. pridružila NATO-u. Bez obzira bili tada za ili protiv članstava u NATO-u danas je svima Šveđanima žao zbog toga. Da im države nisu postale članice NATO-a Finci i Šveđani bi opušteno gledali kako ruska vojska ponovno okupira baltičke države, zaštićeni svojom neutralnošću.
Više od istog autora:
Kraj za NATO kakav je nekad bio
Europa u sjeni novog rata, čime se naoružati?
Trasiranje puta za napad na baltičke zemlje
Podržavaš neovisno novinarstvo? Ako cijeniš naš rad i držiš da su ovaj i drugi naši tekstovi korisni za tebe i hrvatsko društvo u cjelini, klikni na poveznicu u nastavku, informiraj se o planovima našeg portala i doprinesi i ti našem djelovanju;
