Ruski veleposlanik pri Ujedinjenim narodima Vasilij Nebenzja u utorak (19. svibnja) zaprijetio je Latviji da će je Rusija napasti ukoliko dopusti uporabu svog teritorija za ukrajinske napade bespilotnim letjelicama na Rusiju. Pritom je izrekao znakovitu rečenicu: „Ni članstvo u NATO-u neće vas zaštititi od (naše) odmazde.”
U posljednje četiri godine navikli smo na ruske prijetnje Europi. Svojedobno su ruski političari i propagandisti, predvođeni zamjenikom predsjednika Vijeća sigurnosti Ruske Federacije Dmitrijem Medvjedevim, gotovo svakodnevno prijetili nuklearnim oružjem, nadajući se da će zastrašiti zapadnu javnost i natjerati političke elite da obustave pomoć Ukrajini. Međutim, ove nove prijetnje znatno su ozbiljnije jer dolaze u bitno drukčijem političkom i sigurnosnom kontekstu.
Moskva više ni ne skriva namjeru da u skoroj budućnosti pokrene agresiju na baltičke države, nekadašnje članice SSSR-a. Ruski parlament 13. svibnja izglasao je zakon koji formalno opravdava buduće agresije na države sa značajnom ruskom manjinom, predstavljajući ih kao zaštitu ugroženih Rusa. Zakon je formuliran tako da Putinu ostavlja široku diskreciju u procjeni koja država krši njegove odredbe, čime izravno cilja Estoniju, Latviju i Litvu.
Slabljenje NATO-a i europske obrane
Jasno je da Putin neće oklijevati iskoristiti priliku za ponovno zauzimanje baltičkih država, a možda i šire. Istodobno, jedinstvo NATO saveza sve je slabije, dok oružane snage država članica Europske unije nisu ni približno spremne za ozbiljan ratni sukob, osobito ne protiv Rusije. Poljska je najbliže tom cilju, ali još uvijek nedovoljno spremna. Ostale države uglavnom ostaju na retorici.
Primjer Hrvatske to dobro ilustrira. Formalno je vraćena obveza služenja vojnog roka, ali od oko 17 tisuća mladića koji godišnje navrše 18 godina, tek će njih oko četiri tisuće biti pozvano. Stoga se teško može govoriti o stvarnoj obvezi. Sustav se u suštini nije promijenio u odnosu na prethodno dragovoljno služenje. Dvomjesečna obuka više nalikuje selekciji budućih profesionalaca nego stvarnoj pripremi pričuvnog sastava.
Ministar obrane Ivan Anušić ističe visok odaziv, no takvi rezultati nisu iznimka među državama koje imaju dragovoljni model služenja, poput Hrvatske.
Američko povlačenje iz Europe
Kao najnovija članica NATO-a, Švedska je 21. i 22. svibnja organizirala sastanak ministara vanjskih poslova saveza. Glavno pitanje bilo je razjašnjenje američke politike prema NATO-u. Odluke Pentagona ukazuju da promjene nisu samo retoričke.
U posljednjem trenutku otkazano je slanje oklopne brigade u Poljsku, a najavljeno je i povlačenje postrojbe naoružane krstarećim projektilima Tomahawk iz Europe. Istodobno se razmatra zatvaranje ključnih baza u Italiji, uključujući Aviano, Sigonellu i NSA Naples. Time Washington jasno signalizira prebacivanje sigurnosne odgovornosti za Mediteran na europske saveznike.
Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte tvrdi da to neće oslabiti savez, naglašavajući potrebu pravednije raspodjele odgovornosti. No problem ostaje: dok se SAD povlači, Europa ne pokazuje stvarnu spremnost za značajno jačanje obrambenih kapaciteta.
Strukturne slabosti Europe
Unatoč velikim najavama, ulaganja u obranu ostaju nedostatna. Čak i kada bi se nabavila moderna oprema, postavlja se pitanje tko bi njome upravljao, s obzirom na otpor vraćanju obveznog vojnog roka u većini država.
Europa je desetljećima ovisila o SAD-u. Nema vlastite izvidničke satelite u dovoljnoj mjeri, dok manji Izrael samostalno razvija i lansira takve sustave. Slično vrijedi i za vojnu tehnologiju: Europa nije razvila borbeni avion pete generacije te ovisi o američkom F-35. Projekti poput francusko-njemačkog aviona šeste generacije ili zajedničkog tenka nailaze na ozbiljne probleme.
Iako Europa raspolaže nuklearnim arsenalima Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva, politička realnost ograničava njihovu uporabljivost. Nuklearno oružje ostaje krajnja opcija, a političari će ga koristiti samo u slučaju izravne ugroze vlastitih država. Putin je toga svjestan.
Američka politika i budućnost NATO-a
Unutar SAD-a postoje podjele oko Trumpove politike prema NATO-u. Dio republikanaca pokušava ograničiti njegovo djelovanje, ali njihov utjecaj slabi. Nakon izbora za Kongres očekuje se dodatno jačanje Trumpove pozicije.
Europski čelnici s nelagodom očekuju NATO summit planiran za srpanj. Bez obzira na lokaciju, ključna poruka vjerojatno će biti jasna: Europa mora preuzeti odgovornost za vlastitu sigurnost. Američki strateški fokus sve se više preusmjerava na Aziju i Kinu.
Broj američkih vojnika u Europi već je značajno smanjen, s oko 250 tisuća tijekom Hladnog rata na manje od 80 tisuća danas, uz trend daljnjeg pada.
Europa pred sigurnosnim vakuumom
Nakon summita, NATO bi mogao evoluirati u savez s dominantno europskom komponentom i smanjenom američkom ulogom. Američka prisutnost mogla bi se koncentrirati na istočno krilo saveza, uz daljnje zatvaranje baza u zapadnoj Europi.
Nakon desetljeća zanemarivanja obrane, Europa se suočava s realnošću: nije spremna samostalno se obraniti. Četiri godine rata u Ukrajini nisu iskorištene za ozbiljne reforme, već su uglavnom potrošene na političku retoriku.
U takvom kontekstu, sigurnost Europe sve više ovisi o neizvjesnim političkim odlukama u Washingtonu. Istodobno, Rusija ubrzano jača svoje pozicije i priprema teren za napad na baltičke države.
Više od istog autora:
Europa u sjeni novog rata, čime se naoružati?
