Nakon što je prošla kolumna otvorila pitanje opravdanosti sustava obrane od tuče, uslijedilo je mnogo komentara u kojima se tvrdilo da su protugradne rakete jednostavno ukinute jer su bile neučinkovite. Međutim, kada se javno dostupni zakoni, pravilnici i službeni dokumenti poslože kronološki, otvara se sasvim drugačija priča.
Ali ovdje moramo istaknuti da više nije riječ o meteorologiji, nego o načinu na koji je država postupno mijenjala sustav obrane od tuče.
Prvo treba podsjetiti na jednu važnu činjenicu.
Zakonski okvir sustava
Hrvatski je sabor godine 2001. donio Zakon o sustavu obrane od tuče kojim je taj državni sustav uspostavljen. Već članak 3. Zakona propisuje da sustav, između ostaloga, obuhvaća određivanje načina izravnog djelovanja na tučonosne oblake, prikupljanje podataka radi ocjene učinkovitosti sustava te praćenje njegova utjecaja na okoliš. Time je zakonodavac još prije gotovo četvrt stoljeća predvidio da se učinkovitost sustava mora stalno preispitivati. Isto vrijedi i za njegov utjecaj na okoliš.
Zakon pritom nije zamišljen kao sustav koji se temelji isključivo na prizemnim generatorima. Članak 7. propisuje da su ustrojbene jedinice DHMZ-a radarski centri s lansirnim i generatorskim postajama, dok članak 8. određuje da radarski centri organiziraju rad i opskrbu upravo tih postaja.
Pravilnik o operativnom djelovanju sustava obrane od tuče donesen je 2002. godine. U članku 4. izričito navodi da se neposredno djelovanje na tučoopasne procese obavlja meteorološkim reagensom s lansirnih postaja i/ili generatorskih postaja pomoću raketa ili prizemnih generatora.
Drugim riječima, zakonodavni okvir predviđao je jedinstveni operativni sustav u kojem su raketne lansirne postaje i prizemni generatori bili sastavni dijelovi istoga modela obrane od tuče.
Analiza DHMZ-a iz 2018. i napuštanje raketne komponente
Prvi ozbiljan zaokret događa se 2018. godine.
Na zahtjev Ministarstva poljoprivrede, DHMZ izrađuje dokument pod nazivom Analiza sustava obrane od tuče – Izvješće i mišljenje o opravdanosti daljnjeg rada sustava obrane od tuče u Republici Hrvatskoj. Upravo će taj dokument postati temelj svih kasnijih odluka.
U listopadu 2019. tadašnja ravnateljica DHMZ-a Branka Ivančan-Picek javno izjavljuje kako od neučinkovitog sustava obrane više vrijedi pravodobna najava te da se raketna komponenta postupno napušta zbog financijskih razloga i sve manjeg sudjelovanja županija u financiranju sustava.
Prijelomni trenutak dolazi 26. veljače 2020.
DHMZ u svojim godišnjim izvještajima navodi da raketna komponenta operativnog sustava obrane od tuče tijekom 2020., 2021. i 2022. nije radila temeljem dopisa Ministarstva poljoprivrede, KLASA: 320-12/20-01/09, URBROJ: 525-07/0163-20-2 od 26. veljače 2020.
To je prva javno dostupna službena potvrda da je raketna komponenta prestala biti dio operativnog sustava. Istodobno, obrana od tuče nastavila se provoditi putem prizemnih generatora.
Istodobno, Zakon o sustavu obrane od tuče ostao je na snazi.
Nesklad zakona i prakse
Ovdje dolazimo do možda najvažnijeg pitanja cijelog procesa.
Kako uskladiti činjenicu da Zakon i Pravilnik predviđaju operativni sustav koji uključuje lansirne i generatorske postaje s činjenicom da je od 2020. operativni sustav nastavljen isključivo putem prizemnih generatora?
To pitanje dodatno dobiva na težini kada se pogleda što se događalo tijekom iste godine.
Prema službenim podacima DHMZ-a, 2020. godine održan je sastanak predstavnika Ministarstva poljoprivrede, DHMZ-a, Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Hrvatske zajednice županija i Hrvatske poljoprivredne komore. Na tom sastanku usuglašen je zaključak da postoji potreba ukidanja postojećeg sustava obrane od tuče.
Nakon toga Ministarstvo poljoprivrede izrađuje Nacrt prijedloga Zakona o prestanku važenja Zakona o sustavu obrane od tuče za e-savjetovanja.
Međutim, taj zakon nikada nije stupio na snagu. Zakon o sustavu obrane od tuče ostao je na snazi, a raketna komponenta nije vraćena u operativni sustav. Operativna obrana od tuče nastavila se provoditi putem prizemnih generatora srebrova jodida.
Tako je nastala neuobičajena situacija koja do danas nije detaljno objašnjena javnosti: zakonski okvir ostao je gotovo nepromijenjen, dok se operativni model sustava u međuvremenu bitno izmijenio.
Učinkovitost i opravdanost sustava
Još je zanimljivije da DHMZ nakon toga u više navrata javno ističe da postojeći sustav obrane od tuče nema znanstveno dokazanu učinkovitost, nije gospodarski opravdan te da kod prizemnih generatora nije moguće precizno utvrditi kolika količina meteorološkog reagensa uopće dospijeva u olujni oblak.
Time se otvara novo pitanje.
Ako je analiza DHMZ-a iz 2018. bila temelj za promjenu operativnog modela, na koji su način vrednovane zakonske odredbe koje predviđaju međunarodnu recenziju učinkovitosti sustava i utjecaja na okoliš te jedinstveni operativni model s lansirnim i generatorskim postajama?
Pravo javnosti na informacije
Međutim, javnost ima pravo znati kako je tijekom nekoliko godina promijenjen operativni model sustava obrane od tuče, koje su stručne analize pritom korištene i kako su donesene odluke koje su taj sustav bitno promijenile.
U sljedećem nastavku analizirat ću pitanje koje je možda još važnije.
Ako Hrvatska već gotovo četvrt stoljeća provodi zasijavanje oblaka srebrovim jodidom, gdje su javno dostupne analize tla, voda, zraka, poljoprivrednih kultura i bioakumulacije?
Postoji li ijedna sustavna analiza koja je pratila moguće dugoročne učinke na zdravlje ljudi, osobito stanovništva koje desetljećima živi na području operativnog djelovanja sustava? Ako takva istraživanja postoje, javnost ima pravo upoznati njihove rezultate. Ako ne postoje, postavlja se pitanje na temelju kojih se podataka dugoročna sigurnost sustava može sa sigurnošću tvrditi.
Nije riječ o širenju straha, nego o primjeni temeljnog načela javnog zdravstva – da se sigurnost ne pretpostavlja, nego dokazuje.
Reference
1. Zakon o sustavu obrane od tuče (NN 53/01, 55/07)
2. Pravilnik o operativnom djelovanju sustava obrane od tuče (NN 36/2002)
4. DHMZ – Priopćenje o sustavu obrane od tuče (27. svibnja 2022.)
5.DHMZ – Godišnji izvještaj rada sustava obrane od tuče 2020.
6. DHMZ – Godišnji izvještaj rada sustava obrane od tuče 2021.
7. DHMZ – Godišnji izvještaj rada sustava obrane od tuče 2022.
9. DHMZ – Priopćenje ravnateljice Branke Ivančan-Picek o sustavu obrane od tuče (16. listopada 2019.)
Podržavaš neovisno novinarstvo? Ako cijeniš naš rad i držiš da su ovaj i drugi naši tekstovi korisni za tebe i hrvatsko društvo u cjelini doniraj:
Primatelj: Dijalog
IBAN: HR5923400091111245038
Opis plaćanja: Donacija za Dijalog.hr
Model: 00
Poziv na broj: (upisati datum)
