Njemačka je u nedjelju birala u Berlinu i Mecklenburgu i Prednjem Pomorju (Mecklenburg-Vorpommern). Na prvi pogled riječ je o dvoje regionalnih izbora, od kojih su jedni završili ulijevo, a drugi udesno. No njihova je težina veća nego što mnogi misle.
U Berlinu je pobijedila Die Linke s 25,7 posto glasova. CDU je dobio 18,8 posto, AfD 16,3 posto, Zeleni 14,3 posto, a SPD samo 12,1 posto. Die Linke porasla je za čak 13,4 postotna boda, AfD za 7,2, dok su CDU, SPD i Zeleni izgubili. Izlaznost je skočila s 62,9 na 74,2 posto. Riječ je o službenim privremenim rezultatima.
U Mecklenburgu i Prednjem Pomorju ponovila se gotovo ista priča kao prije dva tjedna u Saskoj-Anhaltu. AfD je pobijedio s 38,2 posto, SPD je ostao drugi s 35,5 posto, a CDU je s 4,9 posto prvi put u povijesti ostao ispod izbornog praga za neki pokrajinski parlament.
Zato nije dovoljno zaključiti da je Njemačka „otišla udesno“, kao što nije točno ni da je „otišla ulijevo“. Pravo je pitanje što Nijemcima toliko smeta da su napravili ovakav zaokret.
Njemački proizvod postao je „skupa pita“
Prva je stvar ekonomija. Njemačka je desetljećima imala izuzetno uspješan gospodarski model: snažnu industriju, izvoz, relativno povoljne energente i pristup velikim svjetskim tržištima. Onda su se okolnosti promijenile i njemački proizvodi postali su, pojednostavljeno rečeno, skupa pita.
Tu se zasad ne može mnogo napraviti. Mogli biste u jednu prostoriju zatvoriti najveće ekonomske umove svijeta, ali ni oni ne bi mogli dekretom vratiti staru cijenu energije, ukloniti kinesku konkurenciju ili ponovno stvoriti svijet kakav je postojao prije desetak godina.
Rat Ukrajine i Rusije
Na to se izravno nadovezuje rat u Ukrajini. I vrapci na grani znaju da su Nijemci godinama imali koristi od jeftinih ruskih sirovina i energenata. Industrija je proizvodila i izvozila, gospodarstvo je radilo kao podmazano, a Nijemci su se smješkali poput češirske mačke i ostatku Europe dijelili savjete o pametnom trošenju novca, fiskalnoj disciplini i odgovornom vođenju države. Grci se tog razdoblja vjerojatno još dobro sjećaju.
Onda se svijet promijenio. Ruski napad na Ukrajinu prekrojio je europsku sigurnosnu arhitekturu, ali i ekonomsku računicu. Njemačka sada istodobno mora financirati obranu, pomagati Ukrajini i prilagođavati gospodarstvo svijetu u kojem stari odnos s Rusijom više ne postoji.
Vanjska politika tako se prelila u cijenu energije, u industriju, u državni proračun i na kraju u novčanik običnog čovjeka. A od novčanika do glasačke kutije samo je mali korak.
Migracije koje su se, diplomatski rečeno, otele kontroli
Treća velika tema su migracije. Nijemcima su davno objasnili da nemaju dovoljno radne snage, odnosno da je neće imati dovoljno za gospodarski uspjeh koji se od njih očekuje. Roboti i automatizacija tada su se činili temom za znanstvenofantastični film.
Rješenje se činilo izvrsnim: dovest ćemo ljude izdaleka, naučiti ih raditi, školovati ih i pretvoriti u nove potrošače. Jer Nijemci to mogu.
Pokazalo se, međutim, da je društvo ipak složenije od Excel tablice. Čovjek koji dođe u Njemačku ne postaje kvalificirani njemački radnik pritiskom na tipku. Za to su potrebni jezik, obrazovanje, stanovi, škole, liječnici, socijalne službe, administracija i, iznad svega, vrijeme.
Taj je eksperiment trenutačno, blago rečeno, u krizi i prestrojavanju. Možda će rezultati u srednjem roku biti bolji, ali izbori ne čekaju srednji rok. Dio domaćeg stanovništva u nekom je trenutku izgubio vjeru da država tim procesom upravlja onako kako je obećala i počeo glasati za AfD. Naravno, bilo bi pogrešno svaki glas za AfD proglasiti glasom protiv migranata, jer su razlozi birača vrlo različiti.
Nijemci će spasiti planet
Četvrta je tema ekologija. Njemačko vodstvo u jednom je trenutku odlučilo napraviti nešto vrlo ambiciozno: očistiti što se očistiti može i predvoditi energetsku transformaciju Europe, planeta i Sunčeva sustava.
Ugašene su nuklearne elektrane, krenulo se u razvoj obnovljivih izvora i smanjenje emisija, a sve to uz pokušaj da se zadrži jedna od najvećih industrijskih ekonomija svijeta. Svaki od tih ciljeva sam za sebe ima logike. Problem je nastao kad se usred takvog projekta promijenio svijet.
„Vazduh trepti kao da nebo gori, sprema se oluja“
Ova parafraza iz filma „Valter brani Sarajevo“ dobro opisuje njemačko kasno ljeto 2026. U Berlinu pobjeđuje Die Linke, u Mecklenburgu i Prednjem Pomorju AfD. Jedni su na lijevom, drugi na desnom kraju političkog spektra i o gospodarstvu, migracijama, socijalnoj politici i nizu drugih pitanja govore potpuno različitim jezikom.
Ipak, postoji jedno golemo pitanje na kojem se pojavljuje neobična dodirna točka, a to je rat u Ukrajini.
Die Linke ne tvrdi da je Rusija u pravu. Ruski napad naziva ratom protivnim međunarodnom pravu, traži povlačenje ruskih snaga i priznaje Ukrajini pravo na samoobranu. No smatra da nastavak isporuka oružja neće okončati rat pa zagovara pregovore i diplomaciju.
Berlinski ogranak stranke, dakle upravo onaj koji je u nedjelju pobijedio, u svibnju je izričito kritizirao nastavak vojne pomoći Ukrajini i zatražio od vodstva stranke da jasno potvrdi protivljenje isporukama oružja i naoružavanju.
AfD Rusiji i ratu u Ukrajini pristupa iz potpuno drukčijeg ideološkog smjera, ali i on traži promjenu dosadašnje njemačke politike.
Lijevo, desno ili nešto treće
Zato su ovi izbori važniji od pitanja je li Njemačka otišla ulijevo ili udesno. Ako velik broj birača istodobno glasa za dvije gotovo suprotne stranke koje se, svaka iz svojih razloga, protive sadašnjem smjeru njemačke politike prema ratu, nameće se pitanje: koliki dio njemačkog biračkog tijela više ne želi nastavak dosadašnjeg kursa?
Te izbore još ne možemo nazvati referendumom o Ukrajini. Birači su glasali i zbog gospodarstva, migracija, stanovanja, lokalnih tema i desetaka drugih razloga. No rezultat je ozbiljan signal. Ako se nezadovoljstvo politikom prema ratu javlja istodobno na lijevom i desnom rubu spektra, problem više nisu samo AfD ili Die Linke. Problem ima politički centar.
Poruka velikog dijela nedjeljnih birača mogla bi se, znatno manje diplomatskim jezikom, prevesti ovako: dugo ste nas zezali i prodavali nam priče, situacija je sve gora, standard je pod pritiskom, rast je slab, energija je skuplja, a dio ljudi osjeća se manje sigurno. Gospodo, promijenite smjer.
Hoće li baš rat u Ukrajini biti tema zbog koje će Njemačka promijeniti kurs, tek ćemo vidjeti. Ali Berlin i Mecklenburg i Prednje Pomorje zajedno pokazuju nešto što je teško previdjeti: nezadovoljstvo više ne dolazi samo s jedne strane političkog spektra. Dolazi s obje.
A kad se istodobno počnu tresti i lijeva i desna strana političke konstrukcije najveće europske ekonomije, vrijedi se prisjetiti one stare filmske rečenice: „Vazduh trepti kao da nebo gori. Sprema se oluja.“
Više od istog autora:
Američke obveznice: najdosadniji financijski instrument na svijetu koji određuje cijenu gotovo svega
Ursulin govor o stanju Unije: Europa je shvatila da se svijet promijenio, ali što sad?
