Grad Zagreb, koji će financirati uređenje interijera kavane Corso, najavio je kako mu je cilj obnoviti izvornu ugostiteljsku namjenu uz poštovanje kulturno-povijesne vrijednosti, no povjesničar umjetnosti Krešimir Galović upozorava da se izvorni izgled iz 1907. ne može vjerno rekonstruirati.
Grad je nedavno objavio postupak nabave projektne dokumentacije za uređenje interijera kavane, koja se prostire na oko 930 četvornih metara podruma, prizemlja i međukata u Gundulićevoj ulici. Prema okvirnoj procjeni, za projektiranje i radove na uređenju iz gradskog će proračuna biti izdvojeno oko dva milijuna eura.
Iz Grada su Hini rekli da će se projektom, na temelju arhivske dokumentacije i konzervatorskih istraživanja, razmotriti obnova karakterističnih elemenata izvornog interijera iz 1907. godine, uključujući štuko-dekoracije, oblikovanje galerije, ograde, stolariju i stubište, uz mogućnost primjene primjerenih suvremenih elemenata.
Planiraju se restauracija i izrada replika ukrasnih elemenata u skladu s arhivskom fotodokumentacijom i opisima, kao i vraćanje dijela opreme po uzoru na izvornu. Uređenje će se provoditi prema konzervatorskim smjernicama Gradskog ureda za zaštitu kulturne baštine i prirode, naveli su iz Grada.
Istaknuli su da je buduća kavana zamišljena kao cjelogodišnji ugostiteljski prostor, ali i kao mjesto prikladno za povremena kulturna, društvena i poslovna događanja. Nakon uređenja Grad Zagreb raspisat će natječaj za obavljanje ugostiteljske djelatnosti tipa kavane.
Sljedeći je korak izrada projektne dokumentacije za uređenje interijera, koja obuhvaća idejno rješenje u više varijanti, glavni i izvedbeni projekt te troškovnik radova i opremanja. Kada će početi radovi na uređenju interijera i kada bi kavana mogla biti otvorena iz Grada Hini nisu odgovorili.
Zgrada u kojoj se nalazi Corso, na adresi Ilica 25-27 i Gundulićeva 2, zaštićeno je kulturno dobro, a izgrađena je početkom 20. stoljeća kao palača Hrvatsko-slavonske zemaljske centralne štedionice. Obnovu cijele zgrade financiralo je Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, a konstruktivni radovi u prostoru kavane su završeni. Prema navodima Grada, izvedene su i osnovne instalacije vodovoda i odvodnje, hidrantska mreža te nove staklene stijene prema Gundulićevoj ulici.
Galović: Što danas znači obnoviti kavanu iz 1907.
Corso je otvoren u prosincu 1907. godine, a njezin je interijer tada bio među zanimljivijim primjerima unutarnjeg uređenja u Austro-Ugarskoj, rekao je Galović. Fotografije interijera objavljivane su u domaćem i inozemnom tisku.
Dodaje da na temelju tih fotografija možemo vizualno rekonstruirati kako je kavana izgledala, no postavlja pitanje što znači u 21. stoljeću, točnije 2026., obnoviti nešto onako kako je izgledalo 1907. i zašto bi se to činilo.
„Imamo dovoljno elemenata za štukature i izvorne projekte prema kojima možemo vidjeti kako su bile izvedene. Na temelju toga možemo napraviti imitaciju ili reinterpretaciju onoga kako to danas doživljavamo, ali ne možemo obnoviti objekt onako kako je izvorno izgledao. Te elemente više nemamo”, rekao je.
Smatra da prostor kao cjelinu treba vratiti u funkciju kavane i da bi kompromisno rješenje bilo spoj suvremenog oblikovanja i pojedinih stilskih elemenata secesije.
“Želimo li napraviti povijesni falsifikat secesijske kavane, nešto što će biti atraktivno turistima koji će se hvaliti da su bili u izvornoj secesijskoj kavani? Takve kavane postoje u Beču, gdje su izvorni interijeri sačuvani. Mi možemo napraviti falsifikat koji će biti atraktivan turistima koji ga gledaju izvan konteksta”, rekao je Galović.
Palaču je projektirao arhitektonski atelijer Hönigsberg i Deutsch, a među arhitektima su bili Vjekoslav Bastl i Ivan Štefan. Interijer kavane osmislio je Oton Goldscheider. Prostor je tijekom kasnijih preuređenja mijenjan, a projektom Vjenceslava Richtera iz polovice sedamdesetih kavana je podijeljena na dva dijela, od kojih je jedan bio snack-bar. Prema Galoviću, zbog drugih pregradnji, izgubila je prostornu vrijednost.
Smatra da najprije treba rekonstruirati prostor, a potom ga iznutra oblikovati. O budućoj namjeni i njezinoj održivosti, ističe, treba razmišljati unaprijed, vodeći računa o potrebama i potražnji zajednice.
Osvrnuo se i na društvenu ulogu prvotne kavane, istaknuvši da ona nije bila samo prostor za opuštanje i hedonizam, nego je imala „kulturološki i socijalni karakter”.
Često se govori o „kavani kao instituciji” – na kojem su se okupljali ljudi iz poslovnog svijeta, književnici, slikari i arhitekti. „Oni su u kavani u međusobnim raspravama stvarali ono što danas nazivamo modernom”, kazao je Galović.
Naveo je da su društvene promjene i razvoj medija, od novina i radija do televizije i interneta, promijenili duh kavane, koji se više ne može vratiti u nekadašnjem obliku. Smatra da bi buduća kavana Corso trebala biti prostor u kojem se ljudi okupljaju i oblikuju svoje živote i razmišljanja, što je bila i njezina izvorna uloga.
Dodao je da u Hrvatskoj postoje arhitekti koji mogu osmisliti obnovu interijera Corso, a kao jedan od dobrih primjera obnove interijera naveo je Umjetnički paviljon.
