Dijalog je 22. listopada u tekstu „Komunistička revolucija: što ako uspije ustanak naroda Europe najavljen kao štrajk mladih 20. studenoga?” upozorio da se Hrvatska nalazi na popisu zemalja u kojima mreža ljevičarskih omladinskih organizacija planira štrajk mladih te da bi se val nemira koji je krenuo iz Francuske mogao preliti i na naše ulice. Tada nijedna hrvatska organizacija nije javno potvrdila da se priključuje pozivu. Trebalo je samo pet dana da se to promijeni.
Youth Strike Croatia
U utorak, 27. listopada, Instagram stranica @strajk_mladih.hr, koja se predstavlja kao Youth Strike Croatia, pozvala je učenike i studente da u petak, 20. studenoga, bojkotiraju nastavu i organiziraju prosvjede ispred svojih škola i fakulteta. „Brojni mladi ljudi širom Europe ustali su i bore se za svoja prava”, piše u objavi, koja završava porukom „Vrijeme je da i Hrvatska kaže DOSTA”. Stranica izrijekom navodi da je akcija dio „koordiniranog pokreta s drugim europskim kolegama/icama”. Datum je onaj dogovoren u Kölnu, ime je gotovo isto kao ime koalicije International Youth Strike, a isti su i povodi: kriza troškova života i, kako piše, „sve prisutnija militarizacija društva u Hrvatskoj”. I Telegram, koji je o stranici izvijestio, piše da ona po svemu sudeći pripada europskom pokretu Youth Strike.
Komunistička pozadina mreže
Komunističku pozadinu te mreže, o kojoj mediji koji su prenijeli poziv nisu napisali ni riječ, opisali smo u prvom tekstu. Skup u Kölnu, na kojem je štrajk dogovoren, okupio je socijalističke omladinske organizacije, skupine za klimatsku pravdu i anarhističke studentske udruge. Slogan „Borite se za našu budućnost, ne za njihove ratove” predložila je britanska organizacija Socialist Students, povezana s trockističkom Socialist Party i njezinom internacionalom CWI. U izvještaju s tog skupa izričito piše da borbu protiv militarizma treba na svim razinama povezati s borbom protiv kapitalizma. Prema informacijama koje je objavio Fox News, poziv na štrajk potpisalo je 28 komunističkih i socijalističkih omladinskih organizacija, a među članicama koalicije je i njemačka SDAJ, podmladak Njemačke komunističke partije. Ni manifest koalicije ne skriva ideološko polazište. „Izrabljivanje radnika, klimatski slom i rat nisu propusti sustava, nego sama bit kapitalizma”, piše u njemu, a mlade se poziva da stanu „na stranu radničke klase i njezine revolucionarne snage”. U mreži od 101 organizacije koju Fox News povezuje s francuskim nemirima nalaze se i Francuska komunistička partija i trockistička Révolution Permanente, a dio te mreže, prema istom izvoru, financira Neville Roy Singham, američki poduzetnik marksističkih uvjerenja koji živi u Šangaju.
Domaća meta: vojna obveza
U istom smo tekstu opisali i kako koalicija djeluje. Federalni ustroj i zajednički slogan omogućuju organizacijama u pojedinim zemljama da antiratnu borbu povežu s lokalnim problemima, pa se u Francuskoj prosvjeduje zbog školstva, u Španjolskoj zbog stanova, a u Njemačkoj zbog vojne obveze. Hrvatska stranica napravila je upravo to. Manifest koalicije traži ukidanje svih oblika vojne obveze, a Hrvatska je ove godine, nakon 18 godina, ponovno uvela obvezno temeljno vojno osposobljavanje. Prvi naraštaj od 800 ročnika završio je obuku u svibnju, drugi je brojio 900, a treći, koji je obuku počeo u kolovozu, 1000 mladih, i tako je „militarizacija društva” dobila svoju domaću metu.
Organizatori bez imena
Ponovio se i obrazac skrivanja. O skupu u Kölnu znamo samo iz izvještaja jedne britanske delegatkinje, a imena većine organizacija koje su ondje sudjelovale nikad nisu objavljena. Ni za hrvatsku stranicu nijedan medij nije uspio, a možda ni želio, doznati tko je vodi, pa se ni u jednom izvještaju ne pojavljuje ime osobe koja stoji iza poziva. Hrvatske učenike tako na izlazak iz učionica pozivaju ljudi koje zasad nitko ne zna imenovati.
Uzori iz Srbije i Francuske
Posebno je znakovito na koga se stranica poziva. Kao uzor navodi srpske studente, koji su, kako piše, srušili dugogodišnju autoritarnu vlast, i francuske srednjoškolce, koji su vladu natjerali na pregovore. Srpski studenti ovdje služe kao smokvin list iza kojeg se skrivaju stvarne namjere anonimnih organizatora. Studentska lista pobijedila je na izvanrednim parlamentarnim izborima u Srbiji 25. listopada, a do pobjede je došla neobično dobrom koordinacijom i nenasilnim metodama. Za razliku od njih, francuski su prosvjedi bili nasilni i divlji, a val nemira 17. listopada završio je paležima, pljačkama i s 1200 uhićenih. Vlada je zatim pristala na pregovore i 26. listopada najavila paket mjera, među kojima je i plan obnove škola i sveučilišta vrijedan pet milijardi eura, većinom u povoljnim kreditima lokalnim zajednicama. Učeničke organizacije ni s tim mjerama nisu zadovoljne i nastavljaju prosvjede, što upućuje na to da njima, ili onima koji stoje iza njih, zapravo i nije stalo do ciljeva za koje se tobože zalažu.
Valja se podsjetiti i da je Revolucionarni komunistički savez, o kojem smo pisali, prošle jeseni po Zagrebu lijepio plakate koji su zazivali prelijevanje nemira iz Srbije u Hrvatsku. Tko stoji iza nove stranice, nije poznato, ali ideja o srpskom scenariju za Hrvatsku preselila se s plakata na zagrebačkim stupovima u poziv upućen hrvatskim učenicima.
Rijetko se spominje i to da u srpsku skupštinu nije ušao ni jedan jedini student. Studenti su još na početku odlučili da neće biti na listi, pa ime Studentska lista ima dvostruku ulogu smokvina lista. Prema van služi kao primjer nenasilne borbe za legalne i legitimne ciljeve. Iza tog primjera skrivaju se pokretači štrajka mladih izvana, o kojima znamo malo, i njihovi hrvatski izvršitelji, o kojima ne znamo ništa. I jedni i drugi vrlo izvjesno imaju potpuno drukčije metode i ciljeve. U koaliciji International Youth Strike, kojoj hrvatska stranica po svemu sudeći pripada, prema Fox Newsu su radikalno lijeve organizacije poput belgijskog Comaca, podmlatka marksističke Radničke stranke Belgije koji je izvorno nosio ime Aktivni komunisti. Uz njih su i učeničke organizacije iz zemalja u kojima je val bio najjači, francuski Mouvement national lycéen i lijeva talijanska Unione degli Studenti. Delegati koalicije pridružili su se u Parizu upravo nasilnom prosvjedu od 17. listopada, a val nemira odande se prelio u Belgiju, Italiju, Grčku, Albaniju i druge zemlje. S druge strane, prema unutra ime Studentska lista pokriva nehomogenu skupinu ljudi različitih ideoloških uvjerenja koje je okupilo tek suprotstavljanje autoritarnom vođi ruralne retorike. Kad dođu prva ozbiljna pitanja, završit će medeni mjesec nove skupštinske većine, a sve će razlike isplivati na površinu u novom kaosu koji će zahvatiti naše istočne susjede.
Dva dana prosvjeda zaredom
Dan nakon štrajka, u subotu, 21. studenoga, u 10 sati, građanska inicijativa Vrijeme za promjene najavljuje prosvjede na zagrebačkom Trgu bana Jelačića i u još dvanaestak gradova, od Splita i Rijeke do Vukovara. Njezini organizatori kažu da „nisu ni lijevi ni desni” te traže transparentno trošenje javnog novca i odgovornost dužnosnika, a ni za njih se ne zna tko su. Jutarnji list piše da su to „dva odvojena pokreta”, ali mi u to ne vjerujemo. Valja, naime, zapamtiti da je International Youth Strike sindikate i društvene pokrete pozvao na mobilizaciju upravo od 20. do 22. studenoga. Hrvatska će tako imati dva dana prosvjeda zaredom, a upravo takvo opravdano nezadovoljstvo zbog skupoće, plaća i stanova mreža iz Kölna nastoji staviti pod svoju kapu.
Romantični pogled srednje struje
Hrvatski srednjostrujaški mediji najave prosvjeda dočekali su gotovo romantičarski. Net.hr je objavu prenio pod naslovom „Mladi u Hrvatskoj planiraju potez po uzoru na Srbiju i Francusku? Poznat datum: ‚Dosta je’”. Portal nu.net.hr organizatore opisuje kao mlade koji žele otvoriti dijalog s vlastima. Jutarnji list, priču gradi oko anonimnog organizatora koji kaže: „Na korak sam da odem iz zemlje”. Ta je priča varalica svoju providnost pokazala u izostanku novinarskog pitanja: kamo namjeravaš otići? Možda u Francusku, Njemačku ili Italiju? Ili u Belgiju? Telegram pak u naslov stavlja poruku „Nismo ni lijevi ni desni, samo želimo promjene”.
Mladi se u tim tekstovima pojavljuju kao generacija kojoj je dosta skupoće i niskih plaća, a štrajk kao njezin pravedni glas. Nijedan od tih tekstova ne podsjeća na nasilne i razorne prosvjede od 17. listopada u Francuskoj, kad su gorjeli dijelovi Pariza i drugih gradova, a pljačkaši harali trgovinama, iako se stranica na francuske prosvjednike izrijekom poziva. Ne spominju ni da su u Milanu pljačkane trgovine i podmetani požari, da je policija u Bruxellesu na prosvjednike krenula vodenim topovima i suzavcem, da su u Tirani napadnute zgrade ministarstava i središnje banke ni da je u Ateni skupina prosvjednika kamenjem gađala policiju. Nitko nije pitao tko stoji iza anonimne stranice koja hrvatske učenike poziva da napuste učionice. Ni u jednom tekstu nema reakcije Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih ni ravnatelja škola, a o komunističkim i trockističkim organizacijama koje čine međunarodnu koaliciju i o njezinu manifestu nije napisana ni jedna rečenica.
Tri tjedna do štrajka
Razlozi za nezadovoljstvo mladih u Hrvatskoj stvarno postoje i za njih odgovornost snosi vlast koja godinama ne rješava ni stanovanje ni plaće ni ostala važna pitanja koja muče sve hrvatske građane, a ne samo mlade. Ali takva se pitanja rješavaju borbom u političkoj areni i sudjelovanjem na izborima. Izlaznost pokazuje da se za takvu borbu najmanje zanimaju upravo mladi: prema istraživanju Zaklade Friedrich Ebert, birači od 18 do 21 godine najčešće ne izlaze na izbore. Zato su mladi koji se odazovu pozivu na štrajk, makar im se činilo da je to zabava i prilika da se osjećaju odraslima i važnima, samo paravan i pijuni u tuđoj igri, iza kojih se skrivaju pravi, međunarodni generatori kaosa.
Roditelji, škole, a osobito nadležne institucije imaju još tri tjedna da doznaju tko stoji iza poziva upućenog njihovoj djeci, iako je iz konteksta potpuno jasno koja ideja stoji iza njega.
Hrvatskoj ne treba ni nasilje ni kaos koji se širi Europom. Za sva pitanja koja muče građane Hrvatske postoji izborni dan i zaokruživanje broja ispred imena kandidata koji ih je najbolje uvjerio da će zastupati njihove interese. Ako takvih nema, Ustav i izborni zakoni svakom punoljetnom građaninu koji nema zakonskih zapreka jamče pravo da prikupi potpise i kandidira se.
Naravno, legitimni oblici političke borbe mogu biti i štrajkovi i prosvjedi i građanski neposluh, ali za njih treba postojati valjan razlog i iza njih trebaju stajati osobe s imenom i prezimenom. Nije teško zamisliti situaciju u kojoj bi aktualna hrvatska vlast donijela odluku o ulasku u rat koji Hrvati ne žele, ali tada bi prosvjedi imali neko drugo lice, neku drugu poruku i neke druge ciljeve.
U Milanu je, prema riječima premijerke Giorgije Meloni, otprilike polovica od 330 privedenih i uhićenih bila migrantskog podrijetla, a mnogi od njih potječu iz obitelji iz sjeverne Afrike i istočne Europe. Policija pritom navodi da su u neredima sudjelovali i pripadnici radikalne ljevice povezani s milanskim društvenim centrima. Uhićen je i 30-godišnji pro-palestinski aktivist marokanskog podrijetla, osumnjičen da je glavni pokretač Pokreta 17. listopada, čija je grupa na Telegramu pozivala na prosvjede nakon kojih su opljačkane milanske trgovine. Iako ga se tereti za poticanje na kazneno djelo i nasilje s terorističkim ciljem, sutkinja ga je pustila na slobodu jer u objavama nije vidjela poziv na nasilje, nego „građanski neposluh”, a premijerka Meloni tu je odluku nazvala sramotnom. Mladi doseljenici nisu pokretači nemira, a i sami su izmanipulirani, no svojim ekonomskim, vjerskim ili kulturnim frustracijama dobro se uklapaju u plan radikalne ljevice, koju je za nasilje 17. listopada okrivio i francuski ministar unutarnjih poslova Laurent Nuñez.
Na sreću, nije realno očekivati da će val nemira u našoj Domovini poprimiti francuske razmjere. Hrvatska, kao ni Srbija, nema brojne zajednice mladih doseljenika kakve postoje u Italiji i Francuskoj, pa nema ni tog izvora nemira. Ideje koje su u drugoj polovici 20. stoljeća prouzročile silnu nevolju hrvatskom narodu, kao ni anarhističke, klimatske, „woke” i ostale ljevičarske ideje, nemaju ni snage ni privlačnosti da hrvatsku mladost potaknu na masovno pristupanje. Naša mladež svoj smisao pronalazi u vjeri i domoljublju, što je na najbolji način dokazao Hipodrom u srpnju 2025., a iz godine u godinu iznova potvrđuju Antunovski hod i slične manifestacije.
Ipak, u ludim vremenima u kojima živimo opreza nikad dosta. Uoči utakmice Hajduka i Ajaxa u mimohodu Torcide kroz Split čula su se nacistička, ustaška i antisemitska skandiranja, zbog kojih je policija kazneno prijavila 24 osobe. Čak i kad su zamišljena kao navijački folklor kojim se bockaju navijači Ajaxa, koji sebe tradicionalno nazivaju Židovima, takva su skandiranja u najmanju ruku glupa i štetna, a šteta ne ostaje samo na Torcidi i Hajduku. Upravo ona ljevičarskim krugovima daje povod da Hrvatsku optužuju za fašizam. Tada prijeti opasnost da se iz inata počnu širiti nove fašističke parole, na koje će reagirati lijevi, pa i umjereno lijevi krugovi, i da sve preraste u eskalaciju ideoloških sukoba, a čim su ti sukobi veći, proporcionalno se povećava i prostor za vanjske intervencije. Upravo tim putem zlo će tražiti način da naudi Hrvatskoj. Da bi sačuvala slobodu krvlju plaćenu, hrvatska mladež, baš kao i cijeli hrvatski narod, ima samo jedan Put, onaj koji vodi do spasenja: „Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi Ocu osim po meni.” (Iv 14,6)
Podržavaš neovisno novinarstvo?
Ako cijeniš naš rad i držiš da su ovaj i drugi naši tekstovi korisni za tebe i hrvatsko društvo u cjelini doniraj:
Primatelj: Dijalog
IBAN: HR5923400091111245038
Opis plaćanja: Donacija za Dijalog.hr
Model: 00
Poziv na broj: (upisati datum)
