Ljudsko otajstvo djetinjstva
Naznačujem pojavu koja me uvijek iznova zadivljuje. Dječje oči – bez obzira na rasu iz koje potječu – sve izgledaju vrlo slično, širom otvorene pokazujući svoju boju: crnu, smeđu, plavu. Čini mi se da je to znak otajstva djetinjstva; toga svijeta nedostupna odraslima, čak i samim roditeljima.
Svaki je čovjek nekoć bio dijete; koliko dugo? Argentinski zakon biće kao dijete do 18. godine. Teolozi potvrđuju da je Sin Božji, jednak Ocu, iste biti– homoū́sion tō̃ͅ Patrí, kako kaže Nicejsko vjerovanje – djevičanski postao čovjekom u Marijinu krilu, ali obično ne priznaju da ta tvrdnja, koja je istina vjere, podrazumijeva uzimanje zdravo za gotovo da je bio dijete.
U Evanđeljima po Mateju i Luki postoje brojni pokazatelji: Isus je rođen i povijen u pelene; ostao je podložan Mariji i Josipu. Vjerovalo se da je sin Josipov, od kojega je naučio biti zanatnik.
Jedan od najodvratnijih događaja kojim obiluju današnje vijesti, jest zlostavljanje djece, koje ide sve do silovanja, i mladića i djevojaka. Crkva to prepoznaje i kažnjava kada to čine svećenici.
„Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje“ (Luka 18, 16), proglasio je Isus. Kraljevstvo nebesko pripada njima i onima koji su poput njih; to je središnja točka kršćanske duhovnosti.
Dijete Isus najljepši je lik u kojem je šifrirana kršćanska poruka. Kršćanstvo se time odlikuje u cijelom kulturnom poretku. Stoga je bitno da se ta činjenica nepovrjedivosti djece prepozna u životu svih naroda.
Očinstvo i majčinstvo, u kršćanskom redu stvari, odraz su očinstva Boga Stvoritelja; to je samo otajstvo života, koje u mnogim obilježjima poštuju i životinje. Očenaš je molitva vlastita kršćanstvu. Ljudi bi se trebali prepoznavati kao braća i sestre, svi djeca istoga Oca.
Si vis pacem, para bellum
Milost krštenja čini nas djecom Božjom; iz toga izvire kršćansko bratstvo, koje se može protezati i izvan granica ispovijedanja vjere. Zato Crkva djeluje kao glasnik mira i osuđuje rat kao zlo.
Istina je da ljudska ograničenja opravdavaju rat kada je neizbježan i kada teži obnovi pravde. Povijest svjedoči o svetom ratu, kako se pojavljuje u Bibliji u životu Božjega naroda, a to je potvrđeno u kršćanskim vremenima: „si vis pacem, para bellum“ (ako želiš mir, spremaj se za rat) oblikuje ljudsku stvarnost; zlo se može prihvatiti radi dobra.
Buenos Aires, utorak 7. travnja 2026.
- Héctor Aguer
laplatanski nadbiskup emeritus
Msgr. dr. Héctor Rubén Aguer je argentinski nadbiskup u miru, poznat kao jedan od istaknutijih katoličkih glasova u Latinskoj Americi.
Osnovni biografski podatci
- Rođen je 24. svibnja 1943. u Buenos Airesu u Argentini.
- Zaređen je za svećenika 25. studenoga 1972. za nadbiskupiju Buenos Aires.
- Doktor je teologije i bio je rektor bogoslovnog sjemeništa u San Miguelu.
Biskupska i nadbiskupska služba
- Pavao Ivan II. imenovao ga je 1992. pomoćnim biskupom Buenos Airesa i naslovnim biskupom Lamdie; biskupsko ređenje primio je 4. travnja 1992.
- Godine 1998. postaje koadjutor, a 2000. nasljeđuje službu nadbiskupa La Plate, jedne od najvažnijih argentinskih nadbiskupija.
- Nadbiskup je La Plate bio od 2000. do umirovljenja 2. lipnja 2018., kad postaje nadbiskup emeritus.
Uloga u općoj Crkvi
- Benedikt XVI. imenovao ga je članom Papinskog vijeća za pravdu i mir, Papinskog vijeća za kulturu te Papinske komisije za Latinsku Ameriku.
- Poznat je po jasnoj obrani katoličkog nauka, osobito u pitanjima kulture života, morala i javne politike.
- Članci nadbiskupa Héctora Aguera, prije prevedeni na hrvatski, dostupni su ovdje.
- Ekumenizam rovova (i kašasti ekumenizam)
- Kristovi ožiljci i žeđa na veliki petak
