Kada je bilo potrebno kritizirati Dinamo i igru Modrih, tada je bilo kritika, no došlo je i to vrijeme u godini kad treba ne sipati salve pohvala na Dinamov račun, ali treba pohvaliti igru i predstavu.
Lokomotiva je došla na Maksimir, kako je Čabraja najavio nadigravati se s Dinamom. No ono na što nije mogao računati da će se navodno povrijediti Mudražija, krvnici bi rekli da je to zbog potpisanog ugovora između Mudražije i Dinama koji stiže na Maksimir sljedeće sezone. Ostavit ćemo to auditoriju da procjene sami.
Zbog nedostatka Pierre-Gabriela za Dinamo na desnom boku startao je Ristovski, ostatak je ostao ne promijenjen od zadnjeg susreta protiv Slavena. Napokon smo i time mogli vidjeti jedan stabilan Dinamo, koji nije puno rotirao već zadržao ono što je valjalo iz prethodne utakmice.
Dinamo je krenuo oštro. Lokomotiva je prešla centar par puta u prvih dvije minute i to je bilo to od njih tamo do 80. minute. Dinamo je u potpunosti vladao utakmicom. Najbolju utakmicu u plavom dresu odigrao je i Franjić na desnom beku, koji se u fazi napada ubacio u sredinu. KTC i Torrente nisu bili pod pritiskom Lokomotive, pa je tako KTC u fazi napada jako često dizao se na desnog boka dok bi Ristovski zatvarao njegovu stopersku poziciju.
Mišić ponovno dokazao koliko je bitna figura Dinama, u ovom trenutku najbitnija za stabilan Dinamo. Stojković i Baturina izgledaju fenomenalno. U ovom trenutku možda čak i Stojković izgleda i bolje. Pjaca je igrao opet na lijevom krilu, njemu prirodnoj poziciji i napokon je on dočekao dvije utakmice za redom na lijevoj strani. Imao je dosta prostora, nešto je i pokušavao, ali dojam je da on može puno više i bolje.
Nekako prije same utakmice u razgovoru s kolegama, došli smo do zaključka da bi ovo mogla biti utakmica di će se Kanga dignuti, zabiti pokoji gol i asistirati. Slično tomu se i dogodilo. Zabio je pogodak iz čiste situacije iz prve što je bitno da njegovo samopouzdanje. Osvoji je dosta duela, odigrao nekoliko proigravanja.
Dinamova igra dobila je okus
Ovo je već druga utakmica da Dinamo izgleda dominantno. Postoje cjelovite akcije, bez preskakanja linija. Naravno tu je najviše doprinio Mišić koji se spušta po potrebi i distribuira lopte i samim time Stojković i Baturina mogu dosta visoko stajat. Najveće promjene u Dinamovoj igri osjete se baš kod kreiranja akcija. Sve kreće od vratara, nema panike, nema dugih napucavanja na Kangu pa ako koju primi super, već Dinamo igra od noge do noge, dosta lako stvaraju viškove na bokovima i tako šire obranu.
Cannavaro je dočekao svoje asove i svi zupčanici sjeli su na svoje mjesto. Ovakvom igrom Dinamo ne bi trebao imati problema protiv “manjih” ekipa. Znamo da se naslovi na takvim ekipama i osvajaju, ali i gube.
Šokantna je statistika da je Dinamu ovo tek prvi puta u sezoni da su povezali dvije pobjede za redom. Taman pred reprezentativnu pauzu ekipa se digla i Dinamo je ponovno glavni favorit za osvajanje titule. Rijeka je pobijedila Hajduk na Rujevici što je i dobro za Dinamo jer Hajduk bi taj poraz mogao izazvati tektonske poremećaje, dok Rijeke je i dalje u Kupu, igraju protiv Istre i neće moći odmarati baš sve igrače. Znamo kako Rijeka od ove tri ekipe ima najuži roster i to bi do kraja sezone mogao biti ključan faktor.
Dinamo ispod 50 posto pobjeda u HNL-u, Mišić ključan za titulu
