Istra je uzela bod na Poljudu i time ostala jedina momčad u prvenstvu koju Hajduk nije pobijedio, a da je susret odigran dvaput. Klasična talijanska utakmica, tvrda, puno duela i šahovskog nadmudrivanja. Primijetio sam da je broj medijskih članaka u kojima se pojavljuje Hajduk eksponencijalno počeo rasti nakon ova dva „kiksa“. Broj medijskih „lešinara“ koji jedva čekaju loš niz Hajduka je frapantan. Shvaćam da o Hajduku „pivaju“ mediji sa sjevera i da oni moraju prikazivati krize.
Ono što me zabrinjava je količina novinara oko Hajduka koji buše klub i pišu naslovnice kao što su loša igra Hajduka, klub u velikoj krizi. Ne mogu shvatiti potrebu određenih medija da recimo objavljuju postave prije utakmice samo zbog klikova i time nanose direktnu štetu klubu. U drugu ruku ne mogu shvatiti da netko iz kluba te informacije daje ljudima u medijima, ali to je priča za druge članke.
Htio bih pohvaliti klub zbog dovođenja liječnika na press konferenciju da obrazuje malo medije (uključujući i mene) po pitanju medicinskih termina i krivog korištenja pojmova kao što su blokada. Drago mi je da se razbila ta iluzorna priča po kojoj je pola momčadi u Varaždinu igralo ozlijeđeno.
Što se tiče utakmice, Mister je malo prodrmao ekipu. Na vratima je ipak bio Lučić koji se oporavio. Lijevo je zbog kartona bio Melnjak, desno Hrgović. Dva stopera su bili Uremović i Šarlija. Vezni red su vodili Rakitić i Sigur koji je upao umjesto Krovinovića. Na poziciju desnog krila se vratio Durdov, lijevo je bio Biuk. Na poziciji desetke umjesto Kalika upao je Pukštas, a u špici se našao Livaja.
Hajduk je imao inicijativu. Dojam je da Hajduk, brojčano, ne stvara abnormalno puno prilike, ali one koje stvori su praktički ziceri. Osim pogotka, Hajduk je imao još tri vrlo izgledne prilike. Livajino proigravanje Pukštasa u prvom poluvremenu koji je išao prema vrataru, ali je možda malo prerano šutirao. U drugom poluvremenu, osim pogotka, Bamba je imao izglednu situaciju s nekih 12 metara koja je išla pored gola. Nakon jednog kornera, Livaja je pucao glavom pokraj gola.
U posljednjim trenucima utakmice, Livaja je pogodio gredu. Fantastično je primio loptu na prsa i silovito pucao s nekakvih 13 metara, ali nažalost nije htjela u gol.
Dojam je da ovaj period nakon reprezentativne pauze nije baš najbolje odrađen. Pobijedili su se i Slaven Belupo i Lokomotiva, ali dojam nije bio baš najbolji. S odmakom vremena čini mi se da je Hajduk najbolje izgledao protiv Lokomotive. Protiv Slavena je to bilo „drži-ne daj“ dok nisu sami sebi zabili pogodak. Na kraju krajeva, postigao je Slaven dva pogotka, koji su kasnije opravdano poništeni.
Na kraju drugog poluvremena Biuk je zabio pogodak i tu je priča završila. Lokomotiva je utakmica gdje je Hajduk imao kontrolu praktički cijelu utakmicu, izuzev 5-10 minuta prvog poluvremena. Osim tog postignutog pogotka, koji je došao iz greške Hajduka, ništa nisu stvorili. Varaždin je u potpunosti nadigrao Hajduk u svakom segmentu igre i izuzev te jedne prilike iz prekida, Hajduk nije opasnije zaprijetio. Protiv Istre mislim da je remi bio najrealniji po prikazanom.
Hajduk je imao svoje prilike, ali realno imala je i Istra nekoliko prilika iz kontra napada gdje je Lučić ostao koncentriran. U usporedbi s prošlim „mini ciklusom“ ovaj nije uspješan. Do kraja godine Hajduk čeka niz: gostovanje u Osijeku, Dinamo doma, gostovanje u Goricu, Rijeka doma i gostovanje na Šubićevcu.
Ne baš idealan raspored, ali Bijeli trebaju gledati samo sebe i nastaviti polako utakmicu po utakmicu. Ova reprezentativna pauza je došla u najboljem mogućem trenutku za sve, da se kolektivno svi resetiramo i napunimo baterije za ono što nas čeka do kraja polusezone.
Što se tiče pojedinačne izvedbe, krenimo od prvoga. Lučić je bio jak ,dobar i siguran i s velikom sigurnošću mogu tvrditi da je on trenutačno najbolji vratar HNL-a, ne samo zbog igre nogom nego se pokazuje kao sve bolji i bolji „shoot-stoper“. Bonus je odlično čitanje igre i povećani broj izlazaka s crte u odnosu na prošlu sezonu. Melnjak je osvježenje na lijevoj strani i televizija u boji za Dialla. Nadam se da je ovom utakmicom potvrdio da mu Diallo može samo „obrisat“ kopačke.
Defenzivno dobar, ofenzivno na razini. Njegov kolega na drugoj strani je odigrao solidnu utakmicu. Nemam dojam da se nešto bitno događalo na toj strani. Ofenzivno da, ali defenzivno je Istra više pokušavala preko Šarlije.
Slažem se da je Hrgović solidan potencijal, možda čak i dobar, ali ovo mučenje ne pomaže ni njemu ni nama. Dečko je na kontra nozi i jako teško njegove kvalitete isplovljavaju na vidjelo. Defenzivni napredak je vidljiv, tu nema spora, ali i Moufi i Sigur su trenutno bolji u tom segmentu od njega.
Ofenzivno on više ništa ne donosi. Protivnički igrači su naučili zatvarati njegovo prebacivanje na lijevu nogu i naučili su braniti taj ubačaj. Najbolji pokazatelj toga je da je zadnji njegov uspješan ubačaj bio protiv Gorice.
Mislim da bi na poziciji desnog beka puno više donio Sigur, pogotovo zbog činjenice da Mister traži igru iz posljednje linije. Tu bi onda Hajduk mogao iznijeti loptu i preko Prpića i preko Sigura, koji se voli s beka ubacivati u sredinu. Rakitić je bio dobar kao i Sigur, iako, ponavljam, da bi više volio vidjeti Sigura desno. Velika vijest je i povratak Žapera u trenažni proces.
Mislim da je najveći gubitnik toga Krovinović, koji bi mogao biti kolateralna žrtva, ako nastavimo igrati 4-2-3-1. Ako bi prešli u 4-3-3 onda bi to dobro funkcioniralo s Krovinovićem kao lijevom „spojkom“. No, to je sad već neka druga filozofija o kojoj će se razmišljati nakon polusezone jer tu igra puno faktora (najviše tko odlazi, a tko dolazi).
Pukštas je po meni bio dobar, iako je u nekoliko situacija previše „solirao“. Nakon 50. minute bio je vidljiv njegov pad, ali sve u svemu vrlo solidna utakmice s njegove strane. Durdov je stalno pokušavao probijati stranu i jako mi se sviđa što nema straha i što donosi solidne i vrlo dobre odluke.
S druge strane njegov kolega Biuk je čudo od igrača. Najbolji komentar koji sam pročitao jest da na centru izgleda kao igrač od 30 milijuna eura, a u šesnaestercu kao igrač od 30k eura. Biuka bi se moglo opisati kao kravu koja daje 100 litara mlijeka, a prolije 110. Koski će sanjati Biuka i vjerujem da mu se još uvijek vrti od toga koliko ga je ovaj „vozao“. ALI kad dođe do trenutka kad treba okruniti taj prolaz pogotkom ili asistencijom, Biuku kao da netko iščupa svo nogometno znanje iz glave.
Nevjerojatno. Stvarno nevjerojatno. Što se tiče izmjena, osim Benrahoua koji je zabio, najviše polemike izazivaju Bamba i Trajkovski. Trajkovski je odigrao kriminalno lošu utakmicu, ali treba stvari uvijek staviti u kontekst. On je ozlijeđen praktički kroz cijelu polusezonu i totalno je van svih treninga. Onda kad dođe pauza, ide s reprezentacijom. U jednu ruku razumijem da je teško, jer i njima je ovo sve posao i znam da je on odvojen od obitelji pa vjerujem da i to igra veliku ulogu. S druge strane osobno bih ga savjetovao da ne odlazi s reprezentacijom ovaj ciklus.
Sjeverna Makedonija se 98 % kvalificirala u Ligu B. Mislim da bi bilo mudrije da ostane s Misterom i ekipom i da se vrati u trenažni proces. Pokazao je da može biti joker s klupe. Bamba je isto tako totalno van ritma i nadam se da će se i on „dobiti“ nakon ove pauze jer, ovo što trenutno pokazuje, moglo bi se opisati izrekom „žali Bože para“. Međutim, vjerujem da je Bamba kvalitetan igrač u rotaciji te da će pokazati da utakmica protiv Slaven Belupa na Poljudu nije bila slučajnost.
Sada dolazimo do svima najdražeg segmenta, koji bi mogao početi dobivati odvojenu kolumnu – HNL močvara. Osobno pratim nogomet nekih desetak godina, a HNL detaljno nekih pet godina (iako sam uvijek gledao Hajduka).
Dakle, nekih pet godina pratim sve utakmice nepovezane s Hajdukom. Ne mogu se načuditi gluposti i/ili zloći novinara, ali i navijača iz drugih tabora, koji nazivaju hajdukovce kmečavcima. Prvo su apsolutno svi u vrijeme vladavine „gospodina“ koji je sada u BiH uvjeravali javnost da ne postoji urota protiv Hajduka, da se utakmice ne namještaju, da nitko nije protiv Hajduka nego da dolje u Splitu samo plaču.
Onda sada objašnjavaju (kad je „tata“ izašao u javnost i rekao da su se potkupljivali sudci) kako je to bilo onda i kako je to istina, ali da sada više nije tako. Fascinira me kako je cijela javnost mirno prešla preko toga da se PETNAEST godina radilo sve u korist jednog kluba. Dakle, Mamić je u svoje vrijeme izgradio perfektnu korupcijsku mrežu koja radi neovisno o drugim granama. To je bio sustav koji je radio odlično neovisno o pojedincima.
Onda se Mamić „povukao“ i poveo sa sobom 3-4 osobe. Nakon svega, ljudi imaju srama i hrabrosti izađi u javnost i reći PA VIŠE NEMA MAMIĆA U ČEMU JE PROBLEM?! To pripisujem ili ljudskoj gluposti ili zlobi, trećega nema. Predsjednik sudačke komisije DO NEDAVNO je bio Bruno Marić. Marić je osuđen u aferi „pošteno suđenje“ i za nagradu umjesto zatvorske kazne, dobije poziciju u HNS-u i to uz nagradu da je PREDSJEDNIK „neovisne“ sudačke komisije.
S njim su u paru tu još i Svilokos i ostali ljudi koji puno vole ovu zemlju, koji su jako dobri i pošteni i nemaju apsolutno nikakvu namjeru ili motiv da lažu. VAR sudac je još uvijek Ivan Bebek koji je DOKAZANO sudjelovao u montiranju snimke iz VAR sobe u najvećoj VAR aferi u svijetu – „VAR leaks“.
Takvi tipovi kuju javno mnijenje i „obrazuju“ prosječnog čovjeka po pitanju suđenja. Druga, odnosno treća reprezentacija svijeta ima ovakve terene. Od pet utakmica ovaj tjedan, zadovoljavajuće uvjete ima samo Rujevica. Šibenik nema jednaku rasvjetu na svim dijelovima terena u 2024. godini. To se više ne može dogoditi u Turkmenistanu, a mi kao „nogometna sila“ pričamo i raspravljamo o tome. Travnjaci na Poljudu, Koprivnici i Gorici bili su KATASTROFALNI. Gdje su novci od nagrada? Je li se makar cent uložio u infrastrukturu ili bilo što vezano za našu Ligu ili je sve otišlo na fine večere i putovanja?
Hrvatskom sudcu ne bi dozvolio da sudi utakmicu Cosmos – Virtus u San Marinu. Toliki antitalent nisam vidio jako dugo. Meni nevjerojatno zvuči činjenica da Hrvatska posjeduje JEDNOG perspektivnog sudca – Kolarića. Jedine utakmice bez spornih situacija (koliko toliko) su Šibenik – Lokomotiva i Rijeka – Osijek. Ovo ostalo je bilo užas. S tim da moram biti iskren pa reći da ove dvije utakmice nisam pogledao ni sekunde osim u sažetku. Gorica – Dinamo…
Da se razumijemo zaleđa u onoj situaciji nema, jer je Gorica imala loptu, nije je zadržala, ali cijela utakmica je užasno odsuđena. Sudci u Hrvatskoj imaju tendenciju utakmicu s tenzijom napraviti još nervoznijom, jer zašto ne. Vidio sam da su se u plavom taboru „uzvrpoljili“ oko prekršaja kod drugog pogotka za Goricu, što meni nema veze sa zdravim razumom. Maloča drži Torrentea, Torrente drži Maloču, gdje je tu prekršaj ja ne znam.
Utakmica Slaven Belupo – Varaždin. MAJKO SVETA. Prvo pohvala na rekordno brzu reakciju za dodjelu crvenog kartona. Trebalo je 34 sekunde, iako je to sudac to morao vidjeti bez monitora. ALI.
Prvo ne suđeni jedanaesterac za Slaven Belupo, bez ikakve VAR komunikacije. Drugo ja ne mogu vjerovati da mi nismo sposobni izdvojiti novac za gol tehnologiju. Pa ako ovi iz HNS-a toliko ne žele da imamo solidnu ligu, onda neka se uzme novac od poreznih dužnosnika. Ionako se taj novac koristi za sve i svašta, pa da ga bar jednom iskoriste za nešto društveno korisno. Sve u svemu – Bože pomozi!
O Dadiću uopće nemam riječi. Gol Hajduka je komotno mogao biti poništen zbog prekršaja od toga ne treba bježati (iako po reakciji igrača Istre nisam baš siguran da je on to doživio kao prekršaj), ali… Meni je nevjerojatno da netko ode, pogleda na monitor i duel Lisice i Melnjaka ne dosudi kao potezanje za kazneni udarac.
Očito je to sudac vidio kao „raniji“ pokušaj razmjene dresova, jer po onome što je izašlo u priopćenju sudačke komisije, intenzitet povlačenja nije dovoljan. Da je kojim slučajem Lisica skinuo ili potrgao dres Melnjaka, tu bi mogli već pričati o dovoljnom intenzitetu. Druga sporna situacija je prekršaj Šarlije. Simpatično mi je kako se na televiziji pokazuju svi kutovi iz kojeg se doista čini da je riječ o prekršaju i kontaktu, osim onog jednog koji potvrđuje da nema govora o penalu.
To su velike greške. Pogledaj te koliko je potrebno da se sudi prekršaj na Livaji. Ursula Tolj je dala odličan prijedlog da Hajduk počne snimati samo Livajine duele pa da se pokaže koliko zapravo treba da se svira prekršaj na njemu. Ne mogu vjerovati da je Istra kraj utakmice završila sa samo tri žuta i da je prvi došao tek u 36. minuti.
Plavi tabor je uznemiren oko povlačenja Rakitića za dres (kojem po onome što sam ja vidio je prethodio prekršaj), koji nije sporan, ali ne vidim da su baš naglasili ovo povlačenje za dres Livaje koje vidimo na slici. No to je već standardno u Hrvatskoj – selektivno seciranje (ono što meni paše se dogodilo, a ono što mi ne paše to ne vidim).
Što se tiče Hajduka i Poljuda, zanimljivo je da puno ljudi tvrdi da je na gostovanjima atmosfera ne mjerljivo bolja. Dvanaesti novinar je u Hajdukovom podcastu objasnio zašto je to tako. Objasnio je da na gostovanja idu ljudi kojima to stvarno znači i koji su dovoljno „ludi“ da potegnu nekoliko 100 kilometara do raznih lokacija.
Oni su tu kao podrška i “dvanaesti igrač”, ali da na kraju utakmice, ako nije dobro svako dobije „porciju“. Na Poljudu puno ljudi dolaze liječiti svoje frustracije i zato dolazi do zvižduka u nekim trenutcima, umjesto da se pojača pjesma i da ljudi budu “dvanaesti igrač“. Još jedna stvar što se tiče „odgoja“ na tribini.
Apeliram na ljude koji su izašli ranije s utakmice (a da nema opravdan razlog npr. Ozbiljni problem, smrtni slučaj, hvatanje posljednjeg trajekta ili nešto slično) da se više nikada ne pojave na Poljudu. Pošto „gospoda“ ne želi ostat do kraja, podržavati momke i čak ih pozdraviti na kraju kada se izgube bodovi, onda ne zaslužuju slaviti pobjede, trofeje, derbije i slično.
Sve u svemu nadam se da će Mister posložiti sve opet u ovih dva tjedna i da ćemo se resetirati pred seriju koja dolazi. Svi konkurenti su odigrali remiji, tako da nismo ništa izgubili ovo kolo gledajući tablicu. Mi smo i dalje lovina, prednost je tri, odnosno četiri boda. Sve je u našim rukama. Vjerujem da će se momci rekuperat i da će biti spremni za gostovanje na Opus areni.
Trebamo nastaviti istim tempom, nema mjesta za nikakve krize. Samo teškim radom ćemo doći do cilja kojeg želimo, to je da mi (skupa s Gospodinom Tramezzanijem) u svibnju pjevamo i slavimo. No, prvo trebamo savladati Osijek, koji je podigao svoju formu i gdje neće biti niti malo jednostavno.
