Ljudi moji je li to moguće? Poznata izjava Mladena Delića iz 1983. godine. Ta izjava je nakon ovakve utakmice Hajduka opet aktualna. Hajduk koji je pet utakmica ove polusezone izgledao uglavnom blijedo, nemoćno, nadigrano. Taj Hajduk koji „nema šanse“, koji je na koljenima je zabio četiri gola Osijeku.
Pitanje koje se nameće je koliko je zapravo Hajduk dobar, a koliko Osijek loš. Istina se nalazi na sredini. Koliko god Osijek izgledao loše, treba moći zabiti četiri gola. To je u modernom nogometu sve rjeđe i teže. Ne može se više ni Čaporicama zabiti petarda.
Stvarno dobra utakmica Hajduka od početka do kraja. Svih 11 igrača je dalo obola. Ako ćemo baš cjepidlačiti jedina zamjerka mi je što Žaper nije dobio ni sekunde, jer mislim da su ovo idealne utakmice za uvoditi ga da dobije minute. Lučić je odradio svoj posao na razini, obrana svela Osijek na dvije prilike. Posebno mi je drago zbog Uremovića, ne samo njegov pogodak, nego kompletna utakmica.
Izgledao je dosta mirnije i dosta manje nervozan nego inače. Koliko god nisam obožavatelj lika i djela dotičnih „stručnih“ komentatora, možda je upravo izjava koja je ukazivala na to da je Uremović prenervozan, imala utjecaj, pa je i sam Uremović radio na tome. Diallo se stvarno nakon priprema profilira u našeg prvog beka i moram priznati da bi za Misterov stil nogometa nedostatak Dialla (suspenzija zbog trećeg žutog kartona) mogao biti pravi nedostatak na Maksimiru.
Rakitić se preporodio i stvarno je izgledao kao pravi Rakitić i točno takav nam treba. Veliku ulogu u preporodu Rakitića je imao i Rokas Pukštas koji je konačno dobio svoje minute i iskoristio ih. Vidjelo se na početku da će mu trebati malo da proradi, jer nije dobro izgledao prvih desetak minuta, ali onda je upalio motore i krenuo. Njegova motorika i činjenica da je nekako vižljast pridonosi Hajduku itekako.
Mislim da je i njegovim ulaskom u prvih 11 Hajduk izgledao i puno opasnije u prekidima, jer je Pukštas jako dobar skakač, iako Hajduk nije zaprijetio konkretnije iz prekida, stvorila se tri četiri puta poveća gužva. Kalik nastavlja trčati i odrađivati fazu obrane, Šego je konačno bio prodorniji i počeli smo ga pravilnije koristiti, iako mislim da mi još dosta toga možemo izvući iz njega.
Livaja je majstor i moram priznati da imam veliku čast i zadovoljstvo gledati takvog majstora. Gledao sam uživo jedne od najboljih: Griezmann, Tchouaméni, Rooney, Modrić, evo sad i Rakitić. Vidio sam generacijske talente i propale i uspješne poput braće Vušković, Oscara Bobbaa, Halilovića, itd. Mislim uz sav respekt svima, da su igrači poput Livaje (nema ih puno nažalost) ono zbog čega ljudi plaćaju kartu da bi gledali nogomet.
Takvu mirnoću na lopti, lakoću odigravanja, driblinga, građenja s loptom, bez lopte, primanje lopte, to mislim da nisam nikad vidio. On je za mene najbolji kojeg sam gledao uživo upravo zbog toga što se igra nogometa i mislim da ću to još dodatno osvijestiti tek kad on ode.
Moram pohvaliti Livajinu odluku da se ne vrati u reprezentaciju. Ne zato što sam orjunaš, komunist, Jugoslaven, mrzitelj svega Hrvatskoga i ostali debilni nadimci, već zato što smatram da ne treba ići tamo gdje nije poželjan. Izbornik „livnolada“ je svojim djelima i izjavama pokazao što misli o njemu i koliko mu je on potreban.
Mislim da je nedostatak Petkovića i činjenica da je „jedan ipo“ napadač Hrvatske u formi, glavni razlog toga zašto se uopće zakotrljala ova priča. Nije to jer sam navijač Hajduka, već gledam više iz nekakve „ljudske“ strane i drago mi je da je Livaja pokazao da nije „štraca“.
Igrač o kojem treba isto reći par riječi je i Bamba koji se svaku utakmicu nakon priprema diže sve više i više. Šteta što se ozlijedio i nadam se da nije ništa ozbiljno, ali ovu polusezonu je on Hajdukov napad, jer su Livaju zatvarala po tri igrača i onda sve što se događalo, išlo je preko njega.
Mi navijači volimo strance, a pogotovo crnce uhvatit na „pik“ i sve negativno što naprave podignut na još veću potenciju. Razmazilo nas je i počeli smo patiti od imena a to nije dobro. Ne igra igrač, igra momčad. PROFILI > IMENA. Tu ne govorim sad za Bambu konkretno.
Primjer vam je dolazak Nikole Kalinića u Valdasov sustav igre. Očito da ga Valdas nikako nije mogao uklopit na način na koji bi uklopio jednog Umuta Nayira. Primjer vam je da za ovo što Mister igra ima više smisla dolazak Mlakara nego Džeke. Na stranu što bi vi igrali ili htjeli igrati drugačije. Igrači se dovode da pripomognu treneru, da svoju ideju interpretira na teren, a ne da bi mi prodali 10k dresova. Nekad će se potrefit da je igrač velikog imena upravo profil koji nam treba, što ne znači da sad stalno trebamo dovoditi takve igrače.
Htio bi pohvaliti reakciju navijača kod ulaska i kod gola Biuka. Evidentno je da momak igra s jako malo samopouzdanja i da možda stvarno nije kalibar Hajduka, ali manjak toksičnosti i konačno davanje podrške igraču od navijača je urodilo i plodom, jer je Biuk postigao pogodak i dosta emotivno, kako i priliči, proslavio.
Nakon što su navodno igrači i Mister u utorak imali jedan iskreni, ozbiljni i konstruktivni razgovor stvari počinju izgledati bolje. Vrlo moguće je da se forma tempirala upravo za ovaj dio sezone, gdje je i sam Mister vidio da bi se dosta stvari moglo lomiti. Prisjetimo se i da je Hajduk nakon ljetnih priprema dosta sporije ušao u sezonu i onda odradio jedan dobar niz koji je i glavni razlog zašto smo još tu. Dojma sam da je Hajduk dosta blizu svog maksimuma s Misterom bio upravo u ovoj utakmici. Osobno vidim napredak na poziciji desnog beka gdje bi Sigur trebao biti prvi izbor i mislim da je vrijeme da se Krovinovića gurne na tu desetku.
Sve je to lijepo što Kalik trči, ali mislim da je vrijeme za mini-ažuriranje na toj poziciji. Ovo je nogomet, a ne maraton. Prvo Krovinović je po svim statistikama i parametrima Hajdukov najbolji defenzivni igrač. Netko je „prosuo“ da on stalno vraća loptu unazad i sad mu se to stalno spočitava. Krovinović otkako je došao ima najviše okomitih dodavanja u ligi (konkurencija: Mišić, Rog, Baturina, Fruk, Mudražija, Teklić, itd. Teško se sjetit svih igrača), odmah nakon Mišića.
Vi birajte hoćete li vjerovat svojoj vrućoj glavi ili brojevima. Ja preferiram brojeve. Neću niti počinjat s time koliki kaos se dogodi u Hajdukovoj igri kad on izađe (pogledajte sami kad je Hajduk nešto pokazivao u svojoj igri u prošlim utakmica i kad nije, pa slučajno primijetite da zajednički nazivnik pada i ono malo igre koje Hajduk ima je izlazak Krovinovića).
Prije nego krenem na rubriku kuhinje HNL-a, došao je trenutak kad ja moram pohvaliti HNS. Sumnjam da sam ja pokrenuo nešto, ali svako tko konstruktivno ističe probleme radi dobro. HNS je odredio da se uskoro kreće u promjenu pravilnika o licenciranju i livadama bi sad izgleda mogao doći kraj. Naravno ne vjerujem dok ne vidim i ova „revolucionarna“ ideja bi trebala stupiti na snagu od ljeta 2026. Također podržavam odluku povratka drugih ekipa i vraćanja mogućnosti da one imaju pravo igranja u Prvoj NL, odnosno drugom rangu natjecanja.
A sada rubrika HNL kuhinje:
Na utakmici Lokomotiva -Varaždin mogli smo vidjeti još jednog talentiranog sudca Olivera Romića. Ova situacija je upravo dokaz koliko su sudci postali ležerni zbog VAR-a. Sudac se nalazi dva metra otprilike od prekršaja Mamića i za ovaj start nije dao NITI žuti karton, da bi onda na poziv VAR-a dobio crveni. Može li mi netko objasniti kakav je to izbor između ili nije karton ili je crveni?
U subotu je Ante Čulina pokazao punu raskoš svog talenta. Nastranu (očajan) kriteriji i način na koji vodi utakmicu. Dobri naš Ante je procijenio, da Guedes ovdje nije zadnji igrač i da Šego ne ide u čistu gol šansu, pa je sprječavanje dolaska u potencijalnih 1 na 1 Šege, Čulina okarakterizirao kao žuti karton.
Njegovi prijatelji u VAR-u su se naravno složili, prava složna braća. Vjerojatno je opravdanje nedostatak intenziteta. Treba i napomenuti da je Rusyn ušao u igru bez opreme i da je Ukrajinac odradio dvadesetak minuta (otkako je ušao do kraja), bez štucni, što bi neki normalni sudac okarakterizirao kao žuti karton i poslao ga da promjeni opremu.
Derbi kola je Bel odradio korektno i dobro. Velike pohvale Belu, a Dinamo i njegovi igrači su još jednom pokazali da se ne snalaze u jednakom suđenju i da se ne snalaze kad su kriteriji ujednačeni. Nakon utakmice njihov trener i jedan od igrača je rekao kako je sudac uništio utakmicu, a stvarno sporne situacije nije bilo. Ima jedna stara famozna: „Kako sudac može bit kriv što ste vi primili četiri gola“? Nije baš ugodno kad vas netko pita takve pizd***je. Samo što za naše „kmečanje“ itekako ima uporišta (napisao dva teksta o tome uskoro i treći), a vaše baš i ne.
Volim vidjeti kad Gospodski Građanski nogometni klub pokaže raskoš svog unutrašnjeg bijesa. Lako je biti gospodin kad se pobjeđuje, nije li tako dotične moralne vertikale? Onda kad dođu porazi izađe barbarstvo na vidjelo. Samo ne vidim bombastične naslove u stilu: Boysi razbijali stolice ili Boysi postrojili igrače. Samo što za to napisati treba imati obraza i muda, a hrvatsko novinarstvo i obraz kao Švicarska i more, nikakve poveznice nema (čast izuzetcima).
Još jedan antitalent Terzić, koji je izmasakrirao utakmicu u Gorici. Tu je bio niz pogrešaka, ali najskandaloznija mi je ova u kojoj je sudac u dobroj poziciji, vidi da lopta pada Pajazitiju na rame i svira kazneni udarac…
Situacija o kojoj se dosta priča je njegov drugi žuti Ercegu. To je po pravilima (iako je bilo puno pisanja da nije), jer ga je VAR pozvao za direktni crveni, a on je odlučio da je taj prekršaj za drugi žuti, a ne izravni crveni. To se događalo i ranije po Europi. Gospodin Carević zbog njegove izjave ima još veće poštovanje. Uvijek cijenim onoga tko jasno i glasno priča o nepravdi a Carević se to usudio.
Za kraj htio bi napomenuti kako mi je neshvatljivo da se do četvrtka nije znalo tko je delegiran za koji susret, kad smo imali dva međusobna susreta TOP 4 ekipe i susret koji je možda odlučio tko ispada iz lige. Veliki ulozi su bili ovo kolo, a dva najbolja sudca HNL-a trenutačno, Erceg i Kolarić, su poslani ili u VAR- ili kao četvrti sudci. Ne shvaćam kome je to u interesu i zašto.
Hajduk sad dočekuje kup dvoboj s Rijekom. Kup je jako bitno natjecanje i ne smije ga se zanemariti. Igra se na Poljudu i to je velika šansa za Hajduk, jer osim što je kup trofej, on donosi i kvalifikacije u Europsku ligu što bi nama u ovom trenutku puno značilo. Rijeka je tvrda ekipa, s dobrom obranom u dobroj formi, u naletu i bit će teško protiv njih. S obzirom na to da netko mora proći ne očekujem puno rizika i očekujem tvrdu utakmicu s dva pogotka u najboljem slučaju.
Bit će puno tenzija to je sigurno. Prošle godine Hajdukovu sezonu je usmjerio niz utakmica: Lokomotiva, Dinamo kup i Dinamo prvenstvo. Iz tog razloga utakmice Osijek, Rijeka kup i Dinamo je jako teško gledat izolirano, već bi se to trebalo gledati kao cjelina. Bez obzira na ishod kupa (nadam se ulasku u polufinale), finalna ocjena ovog troboja i smjer u kojem će ići ova sezona bit će definiran tek na kraju ovog tjedna.
