Marcelo Brozović službeno je objavio kraj svoje reprezentativne karijere tijekom koje je ovaj 31-godišnji veznjak upisao 99 nastupa i sedam pogodaka, a sudjelovao je i osvajanjima srebra te bronce na svjetskim prvenstvima 2018. u Rusiji odnosno 2022. u Katru.
Brozović je godinama tvorio “čeličnu” veznu liniju “vatrenih” uz kapetana Luku Modrića i Matea Kovačića, a uvijek je bio hvaljen kao neumorni trkač. Nakon početaka u Hrvatskom dragovoljcu i Lokomotivi, Brozović se etablirao kao reprezentativni kalibar tijekom igranja za Dinamo od 2012. do 2015. godine, dok je najveći dio seniorske karijere proveo u talijanskom gigantu Interu iz Milana s kojim je osvojio dva “scudetta” te je igrao u jednom finalu Lige prvaka. Od prošlog ljeta nosi dres saudijskog Al Nassra.
U oproštajnom pismu objavljenom na službenim stranicama Hrvatskog nogometnog saveza (hns-cff.hr) zahvalio je izbornicima, suigračima i navijačima.
“Poznajete me dovoljno dobro da znate kako nisam od puno riječi, pa bi zapravo za ovo oproštajno pismo bila dovoljna i samo jedna brojka. 99. Toliko sam puta imao čast nastupati za hrvatsku nogometnu reprezentaciju, i s tim brojem ću završiti reprezentativnu karijeru. Za Hrvatsku sam uvijek davao sto posto truda, energije, snage i strasti. To je standard koji su postavili brojni veliki igrači prije mene, standard kojem smo stremili svi u ovoj nezaboravnoj generaciji i standard kojem moraju težiti svi koji dolaze. Osjećam da sam s Hrvatskom prošao i ostvario sve što sam ikada mogao poželjeti i da je vrijeme za nove snage koji će dati tih sto posto jer je jedino to dovoljno dobro kada nastupate za Hrvatsku.
99 utakmica. Natjecateljski debi protiv Brazila na otvaranju Svjetskog prvenstva u Brazilu. Srebrna medalja u Rusiji. Brončana medalja u Kataru. Srebro u Rotterdamu. Dočeci nakon svjetskih medalja. Puno slatkih, velikih i dramatičnih pobjeda, ali i neki bolni porazi. Puno klizećih startova i još više pretrčanih kilometara. To su najupečatljivije, najdraže i najposebnije uspomene mojeg nogometnog života i beskrajno sam zahvalan što sam imao privilegiju biti dio ove ekipe. Nemoguće se u ovakvom pismu zahvaliti svakome pojedinačno, jer u nogometnom životu morate imati sreću biti okruženi s puno kvalitetnih ljudi da biste uspjeli, od trenera preko suigrača do liječnika, fizija, ekonoma i svih ostalih. A u hrvatskoj reprezentaciji su – najbolji od najboljih.
Bilo mi je zadovoljstvo raditi sa svim izbornicima, od Nike Kovača koji mi je prvi dao priliku, preko Ante Čačića s kojim smo igrali odličan nogomet u Francuskoj do Zlatka Dalića s kojim smo ostvarili nezapamćene i izvanredne uspjehe. Hvala njima i svim članovima stožera, kao i ekipi iz Saveza, jer svi zajedno pomažu u kreiranju tog pobjedničkog, ugodnog i obiteljskog ozračja u reprezentaciji. Velika hvala ide mojoj obitelji i najbližim ljudima jer su mi uvijek bili najvažnija potpora. Sretan sam što sam i s njima mogao dijeliti te najveće trenutke u povijesti hrvatskog nogometa, kao i s navijačima koji su živjeli, slavili i tugovali zajedno s nama – hvala vam na podršci, posebno kada je bilo teško.
Iz puno razloga je teško reći zbogom reprezentaciji, ali zbog jednog razloga sam se lomio ovako dugo. Teško je reći zbogom ekipi. Teško je reći zbogom Luki i Kovi, s kojima sam toliko toga prošao, s kojima sam se na terenu poznavao u dušu i s kojima je bio nevjerojatan gušt igrati. I svima ostalima, mladima i starijima, jer smo znali kako ići sto posto na terenu, a kako se zaj****** izvan terena. Znam koliko će mi sve to nedostajati: svaki obrok, priprema za trening, napetost prije utakmice, ponos kada zasvira Lijepa naša, emocija kada s navijačima slavimo velike pobjede, i onaj obični ponedjeljak kada se okupimo, vidimo prvi puta nakon mjesec-dva, zagrlimo i nastavimo gdje smo stali prošli puta.
No, karavana mora dalje, a mi koji odlazimo ostajemo najveći navijači. Hrvatska ima i imat će i dalje sjajnu ekipu, starije koji će voditi kao do sada, i mlađe koji su gladni, kvalitetni i željni nastaviti niz velikih uspjeha.
Devedeset devet. Pitat će se netko, “pa tko je tako lud da se oprosti baš s 99 nastupa”? To je više nego sam ikad mogao priželjkivati, a pritom je bilo bolje i uspješnije nego sam ikad mogao sanjati. I zato, tih devedeset devet je baš, onako, epic!
Voli vas Broz”, stoji u pismu.
