Hvala treneru Gennaru Gattusu i njegovom stožeru. Hvala igračima, igračicama i trenericama Hajduka. Hvala i „klincima“ u akademiji. Hvala radnicima u Fan shopovima i Web shopu, hvala radnicima u Welcome desku. Hvala ljudima u kuhinji, konobarima, čistačicama.
Hvala pojedinim ljudima u jednom uredu u marketingu. Hvala ljudima koji održavaju travnjak. Hvala određenim kroničarima i povjesničarima koji rade u Hajduku. Hvala i ljudima koji rade sav ostali nevidljivi posao (znaju tko su, pogotovo onima koji imaju preko 65 godina i imaju energiju mladića od 20). Hvala i ljudima koji nisu više tu (ne svojom krivnjom).
Hvala svim tim ljudima što brane boje kluba, što brane klub i što nas drže iznad vode. Svim ostalim poručujem da se ugledaju na ljude „ispod“ sebe i da budu dostojni kluba, iako i oni i ja znamo da nisu dostojni nositi Hajdukov grb na sebi. Molio bih da ako imaju imalo morala napuste klub dok ga nisu skroz uništili.
Unatoč tome što nosi „samo“ tri boda, ova utakmica je velika pobjeda za svakog pravog, istinskog navijača Hajduka. U mjesecima agonije i nesreće momčad je pokazala ogroman karakter i pokazala je kako se igra za Hajduk i izmamila osmijehe na lice navijača.
Najave kako će Dinamo biti prvak do Božića (i sam sam bio pobornik toga, uklopio sam se u pesimizam) su očito bile preuranjene.
Hajdukov blagoslov u ovom trenutku nije samo ova pobjeda već to što Dinamo sada čeka ritam utorak/srijeda-subota praktički do kraja godine. Dvije utakmice tjedno. Tu će biti prisutan umor, emotivna pražnjenja, frustracije. To je najveća šansa Hajduka. Za razliku od prošle sezone Hajduk nije ni blizu ulozi favorita, ali u odnosu na prošlu godinu Hajduk ima jedan bitno drugačiji faktor – a to je trener.
Hajduk ima „najluđeg“ trenera možda čak i u povijesti. Hajduk ima trenera kojem igrači vjeruju cijelim svojim „bitkom“. Gattuso je poput kralja Leonadisa I i vodi svojih „300“ ratnika sa sobom u rat. Rekao sam već 1000 puta, Gattuso vjerojatno nije najbolji taktičar, ali Mister ima energiju kakva je potrebna Hajduku. I ponovit ću opet, na kugli zemaljskoj ne postoji bolji trener za Hajduk od Mistera.
Slažem se da nije dobro da imamo rat na relaciji uprava-trener, ali veseli me to što je trener s igračima stao na pravu stranu. Na stranu istine. To je ono zbog čega je Hajduk više od kluba. Zbog dišpeta. Ovo je primjer obitelji. Nikakvi #family i slični pokušaji zajedništva nisu dorasli „Prgavoj familiji“. Cijela ekipa jasno je rekla što misli o pojedincima i kako se osjećaju povodom zadnjih nekoliko dana, a ova pobjeda je najbolja poruka prema upravi, NO-u i ostalima.
Što se tiče konkretno utakmice, apsolutno amaterska priprema Dinama i apsolutno fantastičan pristup Hajduka. Hajduk je pobijedio Dinamo na doslovno jedini način koji je mogao. Hajduk je imao dosta problema s izostancima. Na vratima je bio Lučić, desnog beka je igrao Melnjak, s obzirom na to da su se Hrgović i Sigur priključili dva dana, odnosno dan prije utakmice, a Moufi je već od prije ozlijeđen.
Stoperski par bili su Uremović i Prpić koji su odigrali maestralnu utakmicu. Lijevo je (opet…) bio Diallo. Trojka u veznom redu bili su Rakitić Krovinović i Pukštas koji su odradili solidan posao, ali primjećuje se koliko Hajduku nedostaje prava „šestica“. Lijevo je započeo Kalik koji je odigrao najbolju utakmicu ove sezone, desno je bio Durdov i u vrhu napada bio je kapetan Livaja.
U prvom poluvremenu Dinamo je dosta pokušavao baš preko Melnjakove strane odnosno preko Pjace i RPG-a, ali nisu baš uspijevali „lomiti“ Melnjaka, već se više Pjaca pokušavao izvući na udarac, ali nije tu bilo baš puno prostora. Hajduk je dosta pokušavao iz tranzicije. Hajdukovo osvajanje drugih lopti je bilo na razini i Dinamo tu nije mogao parirati.
Dinamo u drugom poluvremenu izlaskom Cordobe i ulaskom Kulenovića prelazi u 3-5-2 i postaje opasniji ali ostavlja i više prostora iza sebe. Nažalost shvatili su u drugom poluvremenu u Dinamu da je Diallo Hajdukova rak rana pa su počeli malo više izlaziti preko desne strane.
Da u ovoj utakmici na krilu nije započeo Kalik nego bilo tko drugi ne znam baš kako bi se Hajduk proveo. Kalik je odradio fantastičnu rolu u defenzivnom djelu, a prema naprijed je sve bilo po starome, iako se njegov ofenzivni doprinos u ovoj utakmici nije ni tražio.
Marko Livaja je čovjek kojem se nikada u životu neću moći dovoljno ispričati što ga nisam do kraja branio prošle sezone, već sam bio jedan od onih koji je zagovarao njegov odlazak. U tom trenutku on je za mene bio legenda, ali iskreno nisam vjerovao da se može vratiti u prijašnju formu. Livaja nam je svima začepio usta.
Možda golovima i asistencijama to neće biti vidljivo na kraju sezone (iako je sudjelovao kod svih Hajdukovih pogodaka osim kod Uremovićevog protiv Torshavna), on se podredio ekipi više nego ikad. On grize, trči i baca se na glavu više nego ikada i postao je pravi primjer svima kako se „gine“ za klub. Livaja je jednostavno „ćaća“. Još jedna „pozitivna“ stvar je što je Diallo dobio crveni karton, pa neće konkurirati za utakmicu protiv Gorice.
Ako na zimu Hajduk dovede zamjenu za Melnjaka i još jednog do dva kvalitetna igrača s ovakvim „glavama“ u svlačionici Hajduk bi mogao iznenaditi i namučiti Dinamo do samog kraja uzevši u obzir njihove obaveze u Europi.
Nisam u tekstovima do sada puno pričao o Ivanu Rakitiću jer mislim da se njegov doprinos ekipi ne treba previše komentirati. Sama njegova emocija me fascinira.
Čovjek koji je osvojio sve što se može osvojit u klupskom nogometu, pokazuje takvu želju i glad da je to za svaku pohvalu. Rakitićeve izjave su isto tako nešto vrijedno pohvale. Nestvarno djeluje kad Rakitić objašnjava da je Livaja najbolji hrvatski napadač i da će oni trčati za njega, ako on ne može. To je nešto jako veliko.
Nažalost, ali stvarno nažalost opet moramo pričati o sudcima i ne znam dokle više.
Na stranu Diallov drugi žuti o njemu se da diskutirati, iako sam pobornik toga da je. Koliko loše procjene ima Pajač i neujednačen kriteriji. Ponavljam da sudci ne navlače ni za koga. Naši sudci su nedorasli ovoj razini. I to odavno.
adnoj napaćenoj državi koga to zanima? Ova utakmica je najveći hrvatski derbi, ona bi trebala „predstavljati“ našu ligu i takvu utakmicu dobije Pajač. Kako je uopće moguće da čovjek iz Zeline sudi bilo kojem klubu iz Zagreba?
Svaki naš imalo perspektivni sudac koji sudi normalno, neki će reći i pošteno, nakon utakmice ide na hlađenje. Nakon hlađenja se vrati „programiran“.
Imamo primjere Strukana i Kolarića koji su naši najbolji sudci, odsude nešto pošteno i pošalje ih se na hlađenje. Sudac onda sam shvati da bolje suditi kako mu se kaže, koliko god to bio „no sense“ nego da gubi provizije i novac koji dobije od odsuđene utakmice. Hrvatska liga zaostaje 30 godina za europskim ligama, a hrvatski sudci zaostaju nekoliko svjetlosnih godina od ostalih sudaca.
Ovo je na sramotu cijelom HNS-u, ali nema veze pričekajmo još jedno Svjetsko prvenstvo ili kraj Lige nacija da se mogu nastavit „mazati oči“ s medaljama i sličnim glupostima. Stanje Hrvatskog nogometa ne pokazuju tri medalje u šest godina. Stanje hrvatskog nogometa vam pokazuje Zira, Ružomberok, Elfsborg i Olimpija.
Vidim da određene novine iz „metropole“ zazivaju otkaz Gattusa zbog njegove nediscipline. Stvarno je „zločesto“ od njega što se usudio uzeti Dinamu tri boda. Mister je osoba iza koje svaki navijač Hajduka mora stati. On je čovjek s najvećim „mudima“ u klubu. Ne boji se reći stanje, štiti igrače, oni to prepoznaju i staju iza njega.
To zajedništvo ova ekipa nije imala čak ni u vrijeme najveće euforije prošle godine. Mister je stavio svoja leđa, odvojio momčad od ovog „igrokaza“ koji „klauni“ izvode u klubu. Fokus je u potpunosti stavio na utakmicu, a onda iza utakmice opet izašao. Suptilno je poručio upravi: “Ide petak – idi s njim!“, posvetio pobjedu Nikoli Kaliniću za kojeg je rekao da je mnogo stvari, ali nije lažljivac.
Mister je primjer izreke „Kako ti meni, tako ja tebi“. Htio je sastanak s ljudima u nadzornom odboru, oni su odbili i sad kad je „predsjednik“ uprave tražio sastanak s igračima ovaj ga je „hladno“ izignorirao. „Grazie, ciao“. Ako postoji šansa da budemo prvaci, to je s njim za kormilom. Samo kako se igrači u klubu trebaju ugledati na ovakvoga Livaju, tako se ljudi u klubu trebaju ugledat na rad Mistera.
Došao je u klub samo isključivo na nagovor bivšeg sportskog direktora Nikole Kalinića, u trenutku dolaska nije imao nikakvu poveznicu s klubom, ali je odmah na prvoj press konferenciji pokazao da je svjestan veličine ovoga kluba i da je svjestan koliko on znači za sve navijače, ali i sve ljude u Splitu.
Njegova izjava nakon utakmice je ono kako želimo da se ljudi odnose prema klubu. Mister koji govori da mu igrači daju srce i da bi se osjećao kao govno da sad ode i da ih razočara, pokazuje kakav je on zapravo. Posljednjim potezima Gattuso je dobio titulu „Uno di noi“ kojom se rijetki mogu pohvaliti. Gennaro Gattuso – jedan od nas!
U okvirima kluba ova pobjeda je važna jer je momcima pokazala da se ipak mogu potući s Dinamom i da unatoč svemu što su govorili „vrhovne vođe“ kluba imaju tu kvalitetu za otići do kraja, ali ova pobjeda se mora probaviti i nastavit dalje. Kao što sam rekao ona na tablici znači „samo“ tri boda. Ova pobjeda se sada mora i potvrditi.
Fokus sada treba biti na Kupu gdje Hajduk gostuje u Grubišnom polju protiv NK Bilogora 91. Nadamo se da će „Bijeli“ to s lakoćom odraditi i što je najvažnije – bez ozljeda.
Nakon toga na Poljud dolazi Gorica protiv koje se moraju potvrditi ova tri boda i pobjeda je imperativ. Ne sumnjam da će u subotu biti preko 20 000 ljudi i da će se Poljudom oriti „Sarà perché ti amo“ kao nekakva poruka što o svemu što se događalo posljednjih misle navijači!
Još kolumni istog autora:
Dvi, tri o Hajduku ili kronološki pregled ‘evolucijskog napretka’
Hajduk dobio prijeko potrebni mir pred reprezentativnu pauzu