Prije nekih 12 godina jedan simpatični gospodin je u izjavi za jednu televizijsku kuću rekao: „Što reći, koju posluku porati. Kome?
Šaljem poruku onima koji vide, a ne čuju, koji slušaju, a ne vide“. Ta agonija njegovog izražavanja trajala je nekih tridesetak sekundi. Tako se, vjerujem, u ovom trenutku osjeća prosječni navijač Hajduka.
Unatoč tome što sam kanio napisati samo tekst iz taktičke perspektive, kao i o tome koje su Hajdukove mogućnosti da izvuče što povoljniji rezultat iz Maksimira, događaji u klubu su se ispriječili mojoj ideji pa će ona malo pričekati. Budući da je Hajduk (opet) odlučio sam sebi pucati u noge, dva dana pred derbi na Maksimiru koji je mogao promijeniti čitavi momentum sezone, volio bih napraviti kronološki pregled našeg „evolucijskog napretka“.
8. travnja 2024. započeo je najavljeni evolucijski napredak i početak upoznavanja Aljoše Pavelina sa širom javnošću. Toga je dana dotadašnjem predsjedniku Hajduka, Gospodinu Lukši Jakobušiću, uručen otkaz od strane spomenutog Pavelina i to sve pod izlikom da nisu ispunjeni željeni rezultati.
U tom se trenutku to činio kao donekle smislen potez s obzirom na to da je i sam Lukša Jakobušić najavio odlazak u slučaju da se na kraju sezone ne osvoji prvenstvo. Pred kraj dana Pavelin je održao press konferenciju nakon koje se određeni broj navijača umirio.
Nakon te press konferencije dogodio se novi „gaf“ u eri Pavelina kada je procurilo ime kandidata za novog potencijalnog predsjednika Kluba, Josipa Pavića, državnog tajnika Ministarstva turizma i sporta, što ga automatski stavlja u poziciju sukoba interesa i ruši sliku transparentnog Hajduka. Istoga dana je za v.d. postavljena gospođa Marinka Akrap. U tom je trenutku smijenjen trener Karoglan, a za novog trenera postavljen gospodin Jure Ivanković.
9. travnja 2024. navijači su poludjeli zbog navodnog dolaska Pavića pa je i sam Pavić odustao od te ideje. Posljedično, kreće niz odbijenica i Nadzorni odbor zajedno s Pavelinom kreće u potragu za novim predsjednikom.
11. travnja 2024. Mindaugas Nikoličius daje ostavku v.d. predsjednici uprave Marinki Akrap i najavljuje odlazak na kraju sezone. Htio je otići momentalno, ali je dogovoreno da će ipak pomoći klubu do kraja sezone.
25. travnja 2024. Ivan Bilić predstavljen je za novog predsjednika uprave Hajduka. Naravno, kako i priliči jednom takvom „gospodinu“, Pavelin je ukrao „šou“ i krenuo odgovarati na pitanja namijenjena predsjedniku. Nakon te press konferencije rijetko tko je uopće pričao o novom predsjedniku. Tu je već nagoviješteno kako će izgledati naš „evolucijski napredak“.
Bilićeva (čitaj Pavelinova) prva odluka bila je smjena gospodina Primorca s pozicije voditelja akademije i na to mjesto postavljanje ni manje ni više nego Gorana Sablića, čovjeka koji osim osvojenog kupa sa Širokim Brijegom, ne znam koje kompetencije ima za voditi tu školu. No po običaju, ljudi koji ne mogu proći nigdje, uglavnom prođu u Hajduku.
Pogledajmo samo našu akademiju sada i sjetimo se ovoga teksta na kraju ove sezone. Prošle godine u cijelom klubu osvojena su dva kupa i to od strane pionira i kadeta, a ove sezone možda ni to. Nema sustava, igrači se profiliraju individualno, a ako je netko slučajno veliki talent, ostali više sreće negdje drugdje.
Zatim vam se dogodi slučaj Kalik gdje SVOG igrača kupujete nazad i shvatite da ipak nije taj kalibar jer nije isto igrati za Goricu i Hajduk (nemam ništa protiv Kalika, volim njegovo zalaganje za klub, samo ga navodim kao primjer). Nakon ove „revolucionarne“ odluke i dolaska „novog“ predsjednika javnost se malo utišala. Sada se nastavlja drama oko Nikoličiusa jer „predsjednik“ želi da on ostane.
26. svibnja 2024. službeno je potvrđeno da gospodin Nikoličius više neće obnašati dužnost sportskog direktora Hajduka. Tu nisu uspjeli ni Bilić ni Pavelin jer je on, navodno, bio njihova velika želja. U tom trenutku našli su se u velikom problemu-sezona se treba početi pripremati, a Hajduk još nema sportskog direktora.
27. svibnja 2024. na sreću kao i na brzinu, pronađeno je hitno rješenje da se na tu poziciju žrtvuje Nikolu Kalinića. On, kao vojnik kluba, to objeručke prihvaća, iako ni sam ne zna što mu se sprema. Tu dolazimo do one „famozne“ press konferencije kada Nikola svašta govori ni sam ne znajući koliko je to daleko od realnosti.
12. lipnja 2024. potvrđeno je da je novi trener Hajduka Gennaro Gattuso, nedugo nakon što je Jurić odbio Hajduk (navodno zbog toga što se predugo čekala odluka NO). U Klubu do toga trenutka vlada kaos. Pripreme trebaju početi, treba se napraviti plan za početak sezone, a trenera nema.
Nakon teških pregovora sa Sousom, s Feiom i s već spomenutim Jurićem, Nikola se odlučuje za Mistera. Budući da je nama potrebna samo jedna iskra da zapali sve, opet kreće euforija. Gattuso dolazi kao najplaćeniji trener HNL-a, ali nakon njegovog dolaska zavrće se slavina. Nikola je doveo Bambu i Rakitića, a za ostale nije dobio zeleno svjetlo NO-a.
Rezultatski svi znamo što se kasnije događalo, a onda dolazi 10. rujna 2024. i smjena Kalinića s pozicije sportskog direktora dva dana prije derbija. Fantastičan trenutak, kao i obično. Usprkos tomu što je dva tjedna vladala reprezentativna pauza i ništa se nije događalo, netko u klubu je procijenio da je ovo odličan trenutak za još jednu hrvatsko-tursku sapunicu u režiji „Televisa presenta“ Hajduk Split. Čestitam svim scenaristima, redateljima i producentima. Ovakvu dramu javnost nije vidjela još od „Esmeralde“ u 1998. godini.
Nakon toga Nikola Kalinić organizira vlastitu press konferenciju gdje govori o svemu-od načina vođenja, do Bilića i toga da Pavelin vodi klub. Zatim predsjednik Hajduka Ivan Bilić organizira pak svoju press konferenciju. Došavši na nju u stilu Gospodina Jakobušića, na pola konferencije sjetio se da je on zapravo Bilić. Krenulo je energično, završilo mlohavo.
Još jedan propali PR potez gdje je Bilić došao s obranom nije to tako, nisam ja to. Naravno, kako to inače biva, napad je najbolja obrana. Predsjednik je odlučio napasti novinara Gabelića s izjavom da ga stavlja u nezgodan položaj jer je „očito“ Gabelić uključen u vođenje kluba pa zna previše. Doista, kad čovjek zna previše, dosta mu je teško „mazati“ oči. Možda da mu se u budućnosti zabrani dolazak na press konferencije ili da ga ne bi slučajno pojeo mrak zbog toga što puno zna, kao u neka davna vremena.
Volio bih se isto tako dotaknuti cijele strukture kluba. Shodno tome, podijelio bih ju na: sportski sektor, marketing, financije i na samo vođenje kluba. Smatram da su problemi puno dublji od jednog sportskog direktora ili trenera i mislim da njihove smjene nemaju baš puno smisla ako su samostalne, jer iznad njih ima puno „jačih glava“.
Mi Hrvati volimo jako puno pričati o našem talentu i naglašavati ga pa mislimo kako je to dovoljno. Zamislite kako bi tek talent dolazio do izražaja u recimo nekom sustavu. Zamislite ovu znanstvenu fantastiku. Zamislite da prilagodite sustav tako da se u svim uzrastima igra isti stil nogometa i da se mladog igrača priprema da što bezbolnije uđe u prvi sastav.
Znam da mislite da je to nemoguće, ali jedna od najboljih svjetskih škola nogometa La masia ima upravo takav princip rada. Baš zbog toga stalno izbacuju nove Yamale, Messije, Olme…itd. Primjer imamo i RB Salzburg. Salzburg je ove sezone potrošio 27.60m €, a zaradio je 35.70m €. Rade sustavno, cijela akademija je posložena kako treba i sve je prilagođeno prvoj ekipi.
Dovođenje trenera se isto tako radi sustavno. Trener se bira stilom igre, a ne po njegovom imenu i prezimenu. Iz kojeg onda razloga Hajduk u toj „famoznoj“ strategiji to ne prakticira? Zašto nije definiran stil igre pa onda prilagođena kompletna akademija tom stilu? Da vidite kako bi se onda u takvom sustavu vrlo lako namicali novi Pukštasi i Siguri.
U takvom sustavu ne bi se dogodilo da u 3 godine imate maksimalno različite profile trenera koji onda nemaju igrače za svoj stil igre, nego se stalno nešto izmišlja, kemija i gase rješenja vatrogasno. Iz kojeg razloga prošle sezone nije jasno definirano kakva je situacija u klubu i ova sezona bude označena kao prijelazna? 3. travnja ispali smo iz kupa i znali smo da smo izgubili dvostruku krunu. Zbog čega onda nije definirano da će ova sezona biti ta gdje ćemo se ponovo skupiti, vidjeti na koga možemo računati, a na koga ne? Naprotiv, mi smo glupo potrošili dva mjeseca.
Tad isto nismo davali šansu mladima koliko smo mogli, a mogli smo ih lopatom gurati unutra obzirom na činjenicu da niže ili više od treće pozicije nismo mogli. Sad je doveden Biuk kao panično rješenje, pokušali su se dovesti i Toma Bašić i Mlakar također na posudbu. Ja koliko god njih volio kao igrače, to nisu oni koji nama donose tu ekstra kvalitetu da bi se parirali Dinamu. Mi bez njih imamo dovoljno kvalitete da budemo drugi u prvenstvu.
Umjesto razvijanja naših vlastitih potencijala, mi smo se okrenuli razvijanju tuđih igrača. Sportski sektor Hajduka „dobro“ je procijenio da je bolje da Biuka razvijemo za Rayo Valladolid pa da Šošić i Brajković sjednu opet malo na klupu. Podignut ćemo ih opet na slikanju za kalendar. Kako je Nikola Kalinić sam rekao uz mnoge njegove odbijene zamisli i ideje, amatersko vođenje kluba.
Marketing
Jedino što je u Hajduku koliko, toliko na razini je marketing. Brojke stoje iza toga. U 2021. godini zarada od svih Fan Shopova bila je oko 2m€, u 2022. nešto više od 5m€, a na kraju 2023. godine prihod je iznosio oko 6.5m€. Na kraju ove godine vjerujem da će prihodi biti oko 10 mil. €, što je ogroman skok.
Potpisana sponzorska suradnja s Adidasom je odličan potez za brand Hajduka, pogotovo uzmemo li u obzir da je to preferirana marka u gradu Splitu. Uz sve ove pohvale stoji jedan veliki ALI. Količinska ponuda robe je potpuno neodgovarajuća potražnji. Treći dres je gotovo nemoguće kupiti jer je konstantno rasprodan i nema veličina.
Nevjerojatno je da u klubu gdje vam dva najbolja igrača nose broj 10 i 11, ne možete sebi na dres otisnuti Livaja ili Rakitić jer u Fan Shopu nemaju broja jedan. Outlet roba na početku godine bila je sramotno loša, do granice gdje su se ljudi sami tomu rugali. Na pitanja znate li kada nešto dolazi nitko od radnika ne zna, što sugerira da su ili svi radnici „mutavi“ ili je komunikacija u klubu nepostojeća.
Po uzoru na sve događaje u klubu u posljednje vrijeme procijenite sami o čemu je riječ. Ne vidim poantu u pokušavanju otvaranja novih Fan shopova koji su predstavljeni na skupštini (Mall, Marmontova), ukoliko klub nije u mogućnosti opremiti jednu trgovinu. Čemu onda otvaranje ostalih?
Drago mi je da Hajduk ima prodajnu moć i da je konačno netko shvatio koliki dosad neispunjeni potencijal ima Hajduk, ali isto tako mislim da odnos prema običnom navijaču nije u redu. Prilikom produživanja preplate, ljudi, pogotovo oni stariji, konstantno se žale da ne dobiju nikakav znak pažnje, makar nekakvu simboličnu auto zastavicu i tu su u pravu.
Hajduk svojim „najvjernijim“ i najvećim potrošačima daje poruku, dajte nam novac i odlazite. Jako puno ljudi na dnevnoj bazi dolazi i kupuje upravo u Hajdukovim trgovinama i nemaju nikakve povoljnosti, osim 12 % popusta na člansku iskaznicu, ako je imaju. Treba naglasiti kako se taj popust ne odnosi na pretplatnike jer oni nužno nisu i članovi.
Mislim da ne bi bilo suludo napraviti aplikaciju u kojoj će biti loyalty program (poput Ininog) koji će potaknuti ljude da više i češće troše u Hajduku, a samim time bi se podigla i zarada. Ne bi bilo na odmet ni uvesti vrste članstva gdje će netko platiti da bude premium član, što će biti skuplje, ali će biti različite pogodnosti.
Ono što je diglo veliku prašinu jesu cijene preplata ove sezone koje su poskupile za 50 %. Mnogi misle da je to previše i možda su u pravu, ali trebaju imati u vidu da Hajduk nije podigao cijenu preplate nakon korone, kada su svi klubovi napravili suprotno. Tu ne vidim ništa sporno.
Financije
S obzirom na to da se smatram nekompetentnim za detaljnije pričati o ovome, volio bih znati zašto se toliko laže ljude? Iz kojeg razloga se malo govori da klub ima novaca pa onda sutra kako se nema za plaće, a dan nakon opet ima. Ne shvaćam razloge mazanja očiju. Još jedna kritika na račun financijskih izvješća.
Dojma sam da se ona pokušavaju maksimalno zakomplicirati da obični čovjek to ne bi mogao shvatiti. Zbog čega se ne koriste jednostavni izrazi i fraze i napravi pregledniji način da i ostali ljudi koji nisu u toj struci mogu shvatiti financijsko izvješće.
Činjenica je da je Hajduk u minusu oko 12 mil. €. Činjenica je da bi na kraju iduće godine, kada se proknjiži transfer Luke Vuškovića, taj minus trebao nestati, kao i priče o financijskom krahu s njime.
Zašto je predsjednik Bilić na skupštini rekao da se budžet neće smanjivati i da je financijska situacija dobra, ako to nije tako? To samo on zna. Amaterski istup u javnost gdje govoriš da nema novca je u najmanju ruku smiješan, pogotovo u trenutku kad prodaješ Pukštasa.
Automatski sebe stavljaš u podređeni položaj u pregovorima. Volio bih da se netko u klubu konačno oglasi i izjasni imamo li mi novca ili nemamo, a ne da svaki dan slušamo drugu priču.
Model upravljanja
Najspornije u posljednje vrijeme u javnosti je model upravljanja kluba. Udruga Naš Hajduk je spasila Hajduk od stečaja u koji su ga doveli ljudi koji su ga „puno volili“, pa iz silne ljubavi su odlučili odnijeti zadnju kap vode iz kluba. Odmah da sasiječem da model gdje je jedan vlasnik nije dobar. Pogledajte Miškovića i što je napravio Rijeci ove sezone.
Praktički je sam odlučio devastirati Rijeku da ne izbore Europu ove godine. Pogledajte Mađare u Osijeku. U povoljnom trenutku, na korak od Europe oni su rasprodali sve što je vrijedilo u klubu. Dakle Hajduk je narodni klub i kao takav pripada narodu.
Ali… Ovakav model gdje u biti nitko ne odgovara za ništa nije kvalitetan i zdrav za sami Hajduk jer u klubu, kao i u svemu u životu, mora postojati odgovornosti. Nije mi jasno samo zašto se svi u klubu toliko grčevito bore za to da se samo model ne mijenja, a sve ostalo je podložno promjenama.
Sad da ne budem jedan od „pljuvača“ koji samo viče ovo ništa ne valja, sve je crno, itd. Mislim da je rješenje da se ukine nadzorni odbor. Ukoliko otvorite statut kluba i pročitate članak 29. dobijete dojam da nadzorni odbor ne radi ništa krucijalno za klub, da se dalje ne bi moglo i bez njih. Mislim da bi se demokratski trebao birati predsjednik uprave (kao u Barceloni), te mogu omogućiti da on sam postavlja članove uprave.
Skupština bi bila još uvijek tijelo iznad njega i na svakoj skupštini se može smijeniti predsjednik ukoliko dioničari ili članovi nisu zadovoljni njegovim radom. Dalje predložio bi u tome njemački model 50+1% gdje bi sve dionice (koje i onako otkupljuju) do 51% dao NH, a ostalo bi bilo moguće uložiti od strane nekog privatnika s time da on mora biti svjestan da neće imati većinu u klubu i da neće moći sprovoditi svoje interese, već isključivo interese kluba.
I posljednji korak mislim da je vrijeme za redizajn cijelog statuta, jer unutra ima jako puno stvari koje bi se mogle i trebale ispraviti (primjer: da bi uprava sazvala skupštinu treba vam bar 5% dionica, što vam je nemoguće skupiti jer je ostalo samo 3.96% dionica koje ne pripadaju NH ili Gradu Splitu) , te da bi Etički kodeks Hajduka trebao ući u dio statuta.
Isto tako modeli učlanjivanja nemaju baš nekog smisla, jer ukoliko se netko učlani po modelu 1, nema nikakve benefite (ni popuste, ni pravo prvokupa karata, ni pravo da glasa na izborima za NO). Ovako dalje smisla nema s obzirom da je postalo bitnije da Hajduk postane financijski stabilan, nego da napada trofeje, a to onda nije zdravo za klub.
U Hajduku postoji jako puno problema i mislim da ovaj istup Kalinića i ovaj promašeni pokušaj PR-a Bilića ne bi trebali samo puniti novinske članke, već mislim da bi navijači ovo trebali iskoristiti kako bi vratili Hajduk na pravi put. Stanje u klubu najbolje objašnjava situacija da je treneru otkazana press konferencija pred najveći derbi, vjerojatno iz straha da mu ne bi došlo nekakvo „škakljivo“ pitanje na koje predsjednik nije uspio odgovoriti.
Umjesto da mlađi puk stalno sluša o utakmica protiv HSV-a, Ajaxa, o Baki, Gudelju i slično, mislim da je vrijeme da se nešto pokrene i da se prestane samo pričati o povijesti, već da bi trebali gledati na budućnost i stvarat nove Bake i Gudelje, igrati neke nove povijesne utakmice, ali ukoliko ova cijela priča brzo padne u zaborav bojim se da smo miljama udaljeni od toga.
Nadam se da priopćenje koje je danas uputila Torcida je istinito i da će se stvarno raditi na redizajnu modela, jer klub pripada navijačima, ali u klubu mora biti odgovornosti.
Još kolumni istog autora:
