Nakon iznenadne smjene trenera Rijeka je s odanim vojnikom Đalovićem i njegovom premijerom na Sopićevom mjestu s porazom 2:0 ispala u Švedskoj iz Europa lige pa se susret s Istrom u okviru trećeg kola HNL-a očekivao s dozom zebnje i pitanjem:
Je li predsjednik Mišković uranio, je li mogao još malo pričekati? I doista nije uobičajeno mijenjati trenera dan pred odlazak na najvažniju utakmicu sezone.
Poznato je da je određenih neslaganja na toj relaciji bilo već nekoliko puta tijekom prošle sezone, ali pravi razlozi za ovakav presedan vrlo vjerojatno će ostati poznati samo njima dvojici, a možda i samo Damiru Miškoviću.
I kako je utakmica krenula vidjelo se da Rijeka jako želi pobjedu, ali i Istra nije zaostajala u toj želji. Stajali su Istrijani vrlo visoko i tražili put da ugroze vrata Zlomislića, umalo im je to i uspjelo kad je u 17. min sam iskosa s desne strane Laval promašio vrata. Hrabra igra osvetila se Istri i nisu se ni okrenuli, a fantastičnim pogodcima Rukavine, Pašalića i Ivanovića Rijeka je već u 27. minuti imala prednost 3:0.
Nepreciznost u završnici bila je glavnim razlogom što Rijeka nije izdržala prošle sezone utrku s Dinamom, a i slabijih rezultata na otvaranju ove sezone. Loše igre s Corvinulom, Elfsborgom i Varaždinom sigurno ne bismo tako ocjenjivali da je preciznost i iskorištenost prilika bila poput ove na utakmici s Istrom.
Đalović je u utakmicu ušao s Rukavinom u početnoj postavi, a Jankovića stavio u sredinu i taj mu se potez odmah pokazao uspješnim. Mladi Gabriel Rukavina dobio je u 19. minuti loptu na centru, ubacio u višu brzinu, pretrčao cijelu gostujuću polovicu s loptom u nogama i sjajno se riješio svog pratioca da bi sa šesnaest metara iskosa pogodio malu mrežicu.
Krilni napadač koji je ljetos stigao iz Dinama pokazuje se kao prava zamjena, a samo iz poštovanje prema Pjacinom talentu nećemo napisati i kao pravo pojačanje za Rijeku. Svima je poznato Pjacino majstorstvo, rijetko viđeni talent i virtuoznost njegovih pokreta, ali ako uzmemo da na njegovu, a i žalost hrvatskog nogometa te neupitne epitete prate i njegova staklena koljena vrlo bi se lako moglo dogoditi da je dolaskom mladog Rukavine i odlaskom iskusnog Pjace Rijeka više dobila nego izgubila.
Sopić je najradije počinjao ovosezonske utakmice s Jankovićem na toj poziciji no ovaj je to igrao s promjenjivim uspjehom.
Čini se da je Rijeka polako slaže konture nove momčadi, a najveći dobitak je činjenica da je u momčadi ostala okosnica.
Povjerenje koje Ivanović uživa već činjenicom da nema ozbiljnu konkurenciju već samo zamjenu u Andriću moglo bi ga osloboditi psihološkog pritiska, a to bi opet moglo rezultirati mirom u završnici i s više postignutih golova, a to je potvrdio i svojim drugim, a ukupno četvrtim pogotkom na utakmici kojeg je postigao u drugom poluvremenu.
Drugi pogodak na utakmici postigao je Pašalić u svom stilu, jednom varkom na dvadesetak metara od gola Istre napravio si je malo prostora kojeg je iskoristio i zabio loptu u 90.
Kad ovoj trojici pribrojimo Fruka, najboljeg asistenta lige, stoperski par Radeljić-Galešić, Jankovića koji se polako diže nakon dugog perioda osrednjih igara u kojima se ustalio nakon ozlijede sredinom prošle sezone tad vidimo da je Rijeka ove sezone bogatija za njihovo iskustvo zajedničke igre i uigranosti za koju se svi ljubitelji plavobijelih s Kvarnera nadaju da će Đalović uspješno realizirati već u četvrtak.
Naime, Istra je već zaboravljena, na Rujevicu dolazi Olimpija u novoj utakmici sezone, onoj kvalifikacijskoj za Konferencijsku ligu.
Hajduk – igru briši, bodove piši!
