Ova rečenica iz naslova kratki je rezime onoga što smo vidjeli u Jadranskom derbiju. Hajduk i Rijeka podijelili su bodove i tako zajednički Dinamu (koji je u subotu izgubio od Lokomotive) pobjegli još za jedan bod na ukupnih sedam razlike.
I nakon ove utakmice glavno pitanje u glavama navijača Jadranskih klubova je – hoće li to biti dovoljno na proljeće. Jedni druge jednostavno ne percipiraju kao glavne konkurente u borbi za naslov.
Hajdukovim navijačima još su svježa sjećanja na prošlogodišnje rane koje im je baš Rijeka otvorila pobjedom na Poljudu u prvoj utakmici proljetnog dijela kad je preuzela vodstvo na tablici koje Hajduk više nije povratio. Ali, nije ga ni Rijeka zadržala. Na proljeće je Dinamo pobijedio i Rijeku i Hajduka po dva puta na Poljudu i Rujevici i dostigao bodovni zaostatak u prvenstvu te osvojio kup za još jednu duplu krunu u svojoj povijesti.
Poučeni prošlogodišnjim iskustvom, i Splićanima i Riječanima odlazak na 9 bodova razlike uoči zimske stanke nametnuo se kao imperativ za zimu u kojoj će se snivati šampionski snovi.
I Jadranski nam je derbi doista ponudio sve što se može poželjeti u jednoj utakmici za koju smo unaprijed znali da će joj atmosfera biti sjajna, a navijački dekor izuzetno bogat. Bilo je tu lijepih poteza, podvaljivanja, lobova, eurogolova, žustrine i napokon, obje strane mogu reći, poštenog suđenja. Bila je riječka nogometna javnost podozriva prema činjenici da će Jadranski derbi suditi mladi sudac iz Benkovca, ali sumnje su se pokazale potpuno neopravdanima. Erceg je utakmicu sudio neprimjetno, puštao je igru, kriterij mu je bio ujednačen i sačuvao je svoj autoritet.
Nakon utakmice trener domaćih Gennaro Gattuso izjavio kako njegova momčad više zaslužila pobjedu, a s tom se konstatacijom jako teško složiti kad objektivno sagledamo što se sve u utakmici događalo.
Kad pogledamo tijek utakmice (sažetak se može pogledati ovdje) vidjet ćemo kako je u prvom poluvremenu bolja bila Rijeka, a dobio ga je Hajduk rezultatom 2:1 da bi u drugom poluvremenu bolji bio Hajduk, a dobila ga je Rijeka rezultatom 1:0.
U prvom poluvremenu dva su pogotka jedino što je od Hajdukove igre pronašlo mjesta u sažetku MAXsporta. Istini za volju fantastičan pogodak, na Poljudu dugo osporavanog, Anthonyja Kalika udarcem u rašlje vrijedi više puta pogledati.
Drugi pogodak za Hajduk opet je postigao Kalik na asistenciju Krovinovića.
Ali ono što vrijedi izdvojiti je da iako se čini da Marko Livaja nije pružio upečatljivu partiju upravo je on bio ključna osoba kod oba zgoditka Hajduka.
Kod prvog je Jankoviću ukrao jednu loptu na centru, povukao nekih 30 tak metara i uposlio Kalika koji je potom efektno poentirao.
I kod drugog gola Livaja je sjajno podvalio loptu za Krovinovića koji je onda asistirao Kaliku na drugu vratnicu za ponovno vodstvo Hajduka.
Za razliku od Splićana koji osim zgoditaka nisu imali situacije pred golom protivnika, Riječani su se preko Fruka u dva navrata našli u mat poziciji. Bio je riječka lažna devetka sam pred golmanom, ali mu je na početku utakmice, u 6. minuti, obrambeni igrač blokirao udarac sa 6 metara, da bi u drugoj akciji nakon izjednačenja Lučić dvaput obranio njegove udarce iz neposredne blizine, točnije iz peterca i tako spriječio da Rijeka dođe u vodstvo.
Gol kojeg je u prvom poluvremenu za Rijeku postigao Janković također vrijedi više puta pogledati, naime nakon jednog pogrješnog dodavanja Lučića kojeg je presjekao Fruk, lopta se odbila do Jankovića koji s nekih 25 metara hladnokrvno, iz prve, lobira golmana Hajduka, u tom trenutku za izjednačenje i rezultat 1:1.
U drugom poluvremenu, koje je ipak bilo siromašnije događajima od prvog, od Rijeke smo vidjeli samo pogodak koje je postigao Selahi odmah u 47. minuti nakon prekida iskosa s lijeve strane kojeg je izveo Pašalić prema Smolčiću, a ovaj preusmjerio loptu koja je tako kroz dva igrača Hajduka stigla do Selahija, a od njega kroz tri igrača Hajduka i golmana do mreže domaćina.
Hajduk je do kraja utakmice, koja je zbog bakljadi i ozljeda bila produžena čak 12 minuta, imao dva udarca izvana koja su prošla pored gola (Rakitić i Livaja) i jedan udarac Vrlića kojeg je Zlomislić obranio.
Ono po čemu će ovaj derbi još ostati upamćen jest ozljeda riječkog vratara koji je nakon jedne intervencije naletio na Livaju koji mu se nehotice podmetnuo. Zlomislić je udario glavom o teren i na trenutak izgubio svijest. Umjesto da odmah bude promijenjen Riječani su odlučili da Zlomislić nastavi braniti. Uskoro je riječka jedinica ipak shvatio da ne može dalje igrati pa je na vrata Rijeke stao junior, osamnaestogodišnji Domagoj Ivan Marić. Trema koja se na malim ekranima mogla iščitati s lica mladog vratara pobudila je zebnju kod riječkih navijača, ali Đalović je točno procijenio da mladom golmanu treba pomoći da čim manje bude aktivan. Ubacio je Crnogorac na klupi Rijeke u igru trećeg stopera Radeljića i tako zaključao utakmicu. U tih dvadesetak minuta koliko je proveo na terenu Marić nije imao ozbiljnijih situacija, a što je do njega došlo uspješno je pokupio.
Rijeka je bila bolja prvo poluvrijeme, Hajduk drugo, Hajduk je ukupno imao jednu priliku više, ali su šanse Riječana bile izglednije.
Podjela bodova najobjektivniji je i najpošteniji ishod ovog Jadranskog derbija.
U zadnjem kolu Riječani dočekuju Slaven Belupo bez kartoniranih Devetka, Selahija i Petrovića te vrlo vjerojatno i bez ozlijeđenog vratara Zlomislića koji je pretrpio potres mozga i završio u bolnici. Hajduk ide na gostovanje u Šibenik, a Dinamo dočekuje Varaždin. U takvom rasporedu s obzirom na trenutačnu konstelaciju raznih čimbenika doista su mogući svakakvi ishodi ovih utakmica i teško je predvidjeti i jesenskog prvaka i razliku koju će imati u odnosu na prvog i drugog pratitelja.
Nedavno se u jednom nogometnom podcastu moglo čuti kako se u povijesti HNL-a svaki jesenski prvak na kraju okitio titulom osim Hajduka prošle godine. s obzirom na to da će jesenski prvak biti Rijeka ili Hajduk, na kraju sezone ćemo znati je li to bila iznimka koja potvrđuje pravilo ili je Dinamo jednostavno neuhvatljiv za konkurenciju bez obzira na to što mu se u nekom trenutku sezone u HNL-u događalo.
