Saborski zastupnik Mosta, Božo Petrov se objavom na društvenoj mreži Facebook osvrnuo na aktualne društvene i političke događaje koji uključuju izjave predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, prijepore oko javne molitve i Europu koja razgradnjom svojih vrijednosti gubi kompas.
Njegovu Facebook objavu prenosimo u cijelosti:
U danima nakon objave američke Strategije nacionalne sigurnosti svjedočili smo lavini komentara, analiza i emocionalnih reakcija. Pisalo se sve: da Trump ne razumije liberalnu demokraciju, da potkopava transatlantske vrijednosti, da je riječ o sirovom realizmu ili tek geopolitičkom trgovinskom proračunu. U tim raspravama, međutim, primijetio sam nešto što je iznenađujuće: gotovo nitko se nije potrudio argumentirano osporiti njegove teze na njihovoj izrečenoj razini, prije nego što je krenuo tumačiti skrivene motive. Zanimljivo je kako se često brže posegne za diskvalifikacijom nego za raspravom.
I da se razumijemo u startu: nitko ne voli da mu se bez poštovanja netko igra “u dvorištu”, pa bio to i Donald Trump. To ne bi dopustio ni on, a ne dopuštam ni ja. Jer kao što je njemu America First, tako je meni Hrvatska na prvom mjestu. Također smatram da bi Europa trebala ostati ujedinjena. Samo jedinstvena Europa ima geopolitičku težinu. Ali Europa u današnjem obliku i današnjih vrijednosti? Ako se ovako nastavi, ona neće biti akter, nego prostor. Neće biti subjekt, nego objekt tuđih politika. A čak i ako formalno ostane jedinstvena, ovaj paradoksalni proces razgradnje vlastitih izvornih vrijednosnih temelja će je dokrajčiti.
Taj proces danas se opravdava težnjom navodne zaštite različitosti, reinterpretiranom tolerancijom, koja je postala zamjena za jasne norme, umjesto okvir koji štiti jasne norme. I ovaj smjer pretvorio se u “kult tolerancije i uključivosti” te sve češće prelazi u politički ritual u kojem se žrtvuje zdrav razum, društveni identitet i elementarni poredak, samo da bi se dokazala „uključivost“.
Kada se iz javnog prostora uklone vjerski simboli koji su oblikovali moralni kompas naraštaja, kada se javna molitva ili vjerski izraz počnu tumačiti kao prijetnja, kada se većinsku kulturu potiče da se povuče kako se netko ne bi osjećao „isključenim“, tada se događa jedno: društvo gubi jasne kompase.
I to je početak kaskade.
Jer kada zajednica izgubi zajedničke vrijednosti, gubi i sposobnost definiranja granica. A kad granica nema, društvo se fragmentira. Vidimo to širom Europe: paralelne zajednice koje žive prema vlastitim normama, škole u kojima se autoritet učitelja više ne priznaje, obitelji u kojima nema autoriteta roditelja, djeca koja odrastaju bez čvrstih uporišta i bez strukture koja bi ih vodila.
U takvom okruženju posljedice nisu slučajne nego zakonite:
Ovisnost raste. O kocki, ekranima, brzim zadovoljstvima.
Rastu mentalni poremećaji. Tjeskoba, depresija, osjećaj besmisla kod mladih.
Raste i vršnjačko nasilje. Jer gdje nema jasnih normi, sila određuje pravila.
Raste kriminal. Društvo bez vrijednosti ne može održati poredak.
Istodobno, relativiziraju se i temeljna moralna pitanja:
– život prije rođenja pretvara se u dehumaniziranu birokratsku kategoriju,
– eutanazija se predstavlja kao rješenje,
– biološke činjenice poput spola ustupaju mjesto identitetskim konstrukcijama i osjećajima koje se mijenjaju iz dana u dan (u prijevodu, možeš biti sve: i muško i žensko i ništa od toga, kad poželiš i kako se osjećaš taj dan).
Sve to nisu izdvojeni fenomeni, nego dijelovi istog obrasca.
Kada društvo odbaci svoje vrijednosti, ono više nije sposobno pružiti ni smisao, ni zaštitu, ni red. A kad nestanu vrijednosti — nestaje i civilizacija. Ne odjednom. Ne kroz rat. Nego iznutra, tihim i sporim raspadanjem, sve dok jednog dana ne shvatimo da smo uzdižući uključivost i toleranciju kao vrhovno načelo iznad svih ostalih vrijednosti, pretvorili te dvije vrijednosti iz korektiva u apsolut. A apsolut ne potvrđuje poredak, nego ga razara.
Kako civilizacija koja je izgubila vlastite vrijednosti može biti temelj budućnosti?
Pogledajmo povijest: nijedna civilizacija nije propala zbog nedostatka resursa. Propadale su kada su zaboravile tko su i zašto postoje.
Zato kažem: nije bitan Trump. Nije bitno hoće li se nešto dogoditi za 20, 30 ili 40 godina.
Bitno je da, ako Europa ostane na ovom putu, svaka upozoravajuća rečenica (ma tko je izgovorio i iz kojih motiva) postaje točna. Ako se nastavi proces u kojem Europa razgrađuje vlastite uporišne vrijednosti, onda će i geopolitička stvarnost to prije ili kasnije reflektirati.
Europa će opstati samo ako ostane vjerna sebi.
I zato je savršena sličica neki dan bila na TV-u. Prvo Trump koji govori o Europi koja je izgubila kompas, a potom slijedi Sarnavka koja ističe da joj smetaju ne samo molitelji, nego i molitva i njihove poruke. Kome nije bilo jasno o čemu Trump priča, bilo je dovoljno da, nakon njega, posluša nju.
Duhovni boj na trgovima: Kakav je učinak ankete i zašto im je krunica trn u oku?
U vrtlogu modernih ovisnosti: Ovisnost mladih o internetu i pametnim telefonima
