Javni je prostor ovih dana preplavljen kontradiktornim izjavama i političkim spinovima vladajućih.
Dok poruke s vrha pokušavaju stišati napetosti, činjenice govore same za sebe.
Sustavni nedostatak učinkovite strategije gospodarenja otpadom doveo je do ekološkog alarma, a gospićki scenarij zorno prikazuje kako zakonski okviri pogoduju velikim igračima na tržištu.
Sustav se godinama zakonodavno urušavao: od potpune zabrane uvoza opasnog otpada 2004., preko prve liberalizacije 2009. koja je još uvijek zahtijevala dokaze o preradi, pa sve do 2019. kad je pod krinkom smanjenja birokracije uvoz nekontrolirano liberaliziran.
Taj je zakonski okvir zapravo stvorio prostor za manipulaciju i poslužio kao paravan za uvoz opasnog otpada pod egidom bezopasnih sekundarnih sirovina.
Rezultat je regulatorni vakuum u kojemu privatni operateri odnosno „gospodari otpada“ ostvaruju profit na uvozu, dok lokalna infrastruktura puca pod teretom tisuća tona toksičnog tereta koji ne može obraditi.
Gospićki scenarij, međutim, nije nikakav izolirani incident, već samo najvratolomniji izdanak mreže ilegalnih i poluilegalnih odlagališta koja godinama niču diljem Hrvatske.
Isti oni umreženi privatni operateri odnosno „gospodari otpada“ po identičnom se modelu koriste regulatornim rupama kako bi toksične tvari i industrijski otpad deponirali u slabije kontroliranim ruralnim zonama, osjetljivim kraškim područjima ili zapuštenim industrijskim pogonima od Slavonije do Dalmacije.
Lika je samo prva regija koja je javno i masovno podignula glas protiv ove tihe okupacije teritorija.
A usporedno s ekološkom krizom na terenu, u javnom se prostoru razvila jedna sasvim druga, ali iznimno simptomatična nuspojava.
Umjesto da se fokusiramo na sanaciju stvarnog zagađenja, svjedočimo nakaradnom političkom teatru koji zapravo služi kao paravan za održavanje postojećeg stanja.
Jurišnici s desnog krila na društvenim mrežama
U analizi ove medijske buke važno je uočiti i drugu stranu medalje – pritiske koji dolaze s desnog krila komentatorske scene, a koji zapravo boluju od istog onog sektaštva i licemjerja koje formalno kritiziraju.
Dok se građani na terenu suočavaju sa stvarnim i posve opipljivim problemom zagađenja, pojedini komentatori i jurišnici s društvenih mreža prosvjedu pristupaju samo kroz ideološke naočale.
Pojavile su se tako cinične i potcjenjivačke analize u kojima se izruguje sudjelovanje domoljubno orijentiranih građana, proglašavajući ih naivnima jer su navodno dali legitimnost „anacionalnim i zelenim strukturama“.
Iza tog podsmjehivanja i etiketiranja svisoka zapravo se krije vrlo prozirna politička namjera.
Optužbe kako su domoljubi prosvjedovanjem uz ljevičare „spustili sami sebi“ i dali legitimnost nekakvom „socijalističkom talogu“ ne dolaze od neovisnih promatrača, već od prikrivenih jurišnika vladajuće strukture.
Svrha takvih komentara odrađivanje je prljavog posla za HDZ-ov aparat: unijeti razdor među građane, obeshrabriti zajednički otpor i skrenuti pozornost s činjenice da je upravo premijer Plenković svojom politikom stvorio ovaj problem.
Pravi je apsurd u tome što je pasivnost i bahatost vlasti, koja je mjesecima ignorirala lokalno stanovništvo, otvorila savršen prostor radikalnoj, lažno-zelenoj ljevici da pokuša mobilizirati svoje pristaše i medijskom propagandom preuzeti dominaciju nad prosvjedom.
Ti prikriveni stranački botovi stoga ne kritiziraju ljevicu zato što je doista ne vole, nego zato što po zadatku pokušavaju uplašiti domoljubno orijentirane građane kako bi ih natjerali da ostanu kod kuće dok se Lika sustavno zatrpava otpadom.
Put od stručnih analiza do saborskih klupa
No, ta režirana sabotaža ipak nije uspjela. Pomnjiviji uvid u javne istupe i zahtjeve građanske inicijative „Gospić je naš dom“ jasno pokazuje da na terenu nisu bili nikakvi politički anarhisti, ekstremisti ni ideološki bukači.
To su ozbiljni i odgovorni lokalni ljudi koji su tražili samo jedno – da ih se sasluša i prihvati kao partnere u krizi o kojoj ovisi zdravlje njihove djece.
Uskraćivanje institucionalne podrške dovelo je do toga da prosvjed preuzmu sami građani, čime je cijeli događaj dobio snažan domoljubni karakter.
Državu i njezinu zemlju ponovno su morali braniti građani koji se danas nalaze na dvostrukoj bojišnici: s jedne strane protiv koruptivnog i odnarođenog državnog aparata, a s druge protiv globalističkih eksperimenata i opcija koje pod krinkom ekologije žele politički profit.
A unatoč svim medijskim manipulacijama i stranačkim podmetanjima, ishod ovog prosvjeda poslao je jednu dublju i dugoročniju poruku.
Masovni odaziv građana različitih svjetonazora pokazao je da je strpljenje prema neučinkovitoj i korumpiranoj administraciji pri kraju.
Stvarni uspjeh i snaga ovog bunta ne leže u medijskom inženjeringu, već u tome što su konkretni stručni prijedlozi napokon postali službeni zahtjevi naroda. Najbolji je dokaz tome rad građanske inicijative „Gospić je naš dom“, čiji je ključni zahtjev o potpunoj zabrani uvoza otpada u rekordnom roku prešao put od stručnih analiza i autorskih tekstova u javnosti do samih saborskih klupa.
Činjenica da su taj prijedlog najprije prihvatile pojedine stranke u Saboru, a potom i sami Gospićani kao svoj temeljni uvjet, pokazuje da se svijest građana mijenja u smjeru konkretnih i odgovornih zakonskih rješenja.
Domoljubne organizacije, konzervativni građani i političko medijska manipulacija
Međutim, to ne znači da je opasnost od političke manipulacije prošla jer se ljevica i dalje koristi svojim razgranatim kanalima utjecaja.
Upravo zbog te čvrste sprege s medijskim aparatima, ali i širokom mrežom udruga financiranih iz europskih i globalističkih centara, određene platforme s lažno-zelene ljevice i dalje imaju najveći potencijal za politički profit od ove ekološke krize.
Oni opravdani gnjev Ličana pokušavaju iskoristiti kao pogonsko gorivo za ostvarenje svojega krajnjeg cilja – preuzimanja poluga vlasti u državi.
Ta se instrumentalizacija, praćena otvorenim medijskim inženjeringom, bez zadrške nastavlja i nakon samog prosvjeda.
Dok glavnostrujaški mediji fokusirano prenose govore i poruke samo onih oporbenih zastupnika koji se savršeno uklapaju u njihov unaprijed zadani politički kalup, stvarni sudionici prosvjeda ostaju cenzurirani.
Mnogobrojne domoljubne organizacije, braniteljske udruge i konzervativno orijentirani građani koji su činili temelj i koji su dali snagu ovom buntu, u izvještajima su ostali potpuno nevidljivi.
Pouka slučaja Lika stoga ostaje gorka, ali otrežnjujuća – dok se narod na terenu bori za čisti zrak, zdravlje svoje djece i opstanak djedovine, elite iza kulisa već dijele politički plijen i preslaguju karte za sljedeće izborne bitke.
Međutim, ignorirani i marginalizirani građani ovaj su put pokazali da više nemaju strpljenja za njihove igre.
Lika je ustala, a s njom i svijest da hrvatsku zemlju od modernih gospodara otpada i njihovih političkih zaštitnika mogu obraniti samo oni kojima je do te zemlje doista stalo.
Više od iste autorice:
Ekocid pod zaštitom države: Dokad ćemo tolerirati trovanje vlastite zemlje?
Vojna parada za Dan Bastilje: od giljotine za kršćansku Europu do koalicije za rat s Rusijom
