Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša u četvrtak je na misi polnoćki u Zagrebačkoj katedrali povukao paralelu između potresom ranjene katedrale i noći Kristova rođenja koja nije bila idilična, istaknuvši kako iz ruševina može niknuti nada, iz tame svjetlo, a iz poniznosti spasenje.
U sveti prostor Zagrebačke prvostolnice vraćamo se nakon pet godina radova, strpljenja, muke i trpljenja kako bi slavili sveta otajstva, istaknuo je Kutleša na početku mise.
Naveo je kako ovo nije samo povratak u građevinu, nego i povratak u živo srce mjesne crkve.
“U mjesto molitve, žrtve, utjehe i nade tolikih naraštaja. Ova katedrala, ranjena potresom, ali ne poljuljana u svome dostojanstvu, svjedoči nam kako obnova nije samo tehnički zahvat, nego dug i zahtjevan put zajedništva, povjerenja i ustrajnosti”, rekao je Kutleša.
Pri tome je zahvalio svima koji sudjeluju u složenom pothvatu obnove: Vladi, Građevinskom fakultetu, konzervatorima i restauratorima, izvođačima radova, ali i vjernicima na strpljenju, vjernosti i molitvi.
Božić u katedrali koja se obnavlja podsjeća na noć Kristova rođenja
U propovijedi je nadbiskup istaknuo kako slavlje Božića u katedrali koja se još uvijek obnavlja, podsjeća da ni noć Kristova rođenja nije bila savršena, idealna ni idilična, već noć poniznih koji su bili u stanju prepoznati Sina Božjega u nedovršenom i otuđenom svijetu.
“Prošle su godine u kojima se ovdje nije slavila ni misa, ni polnoćka. Zajedno s katedralom, čekala su i popravljala se i naša srca. I evo nas noćas u prostoru koji se još uređuje, ali je upravo zato prikladno mjesto za proslavu ovoga Božića, jer Božić ne traži dovršenost, nego otvorenost, ne traži sjaj, nego realnost, ne traži sigurnost, nego ponizno povjerenje”, kazao je Kutleša.
Volio bih da u slici naše katedrale prepoznamo sliku i svakog našeg vlastitog srca, dodao je.
Osvrćući se na potres i pandemiju, nadbiskup je rekao kako su ti događaji razotkrili krhkost naših sigurnosti, ali i pokazali što je uistinu presudno – međuljudski odnosi, blizina, nada i molitva.
Naglasio je i kako se istinska obnova ne događa brzim “krpanjem”, nego ondje gdje se u povjerenju čekaju plodovi strpljivosti, bilo da je riječ o materijalnim, osobnim ili društvenim ranama koje nose podjele i nepovjerenje.
“Proces obnove i ozdravljenja jednog društva traži strpljivost i povjerenje, poštovanje zakonitosti i iskustva. Traži ponajprije da odustanemo od nametanja i od riječi koje dijele ljude kako bismo mogli graditi povjerenje i zajedništvo”, poručio je Kutleša.
Iz ruševina može niknuti nada
U središte svoje poruke stavio je i rečenicu iz Evanđelja: “Za njih nije bilo mjesta u svratištu”, istaknuvši kako ta tužna rečenica ona govori o čovjeku i svijetu u kojem živimo jer se u njoj zrcali svaka naša odluka kojom Boga odgađamo za sutra jer sada imamo važnijih briga.
Pri tome je naglasio kako Božić započinje upravo ondje gdje se ta rečenica nadvladava.
“Iz ove katedrale, koja se još obnavlja, noćas se šalje poruka cijelom gradu i svima nama. Obnova nije gotova, ali traje. Nije sve izliječeno, ali je dodirnuto milošću. Nije sve sigurno, ali je povjereno Bogu. To je dovoljno da se rodi nada”, poručio je Kutleša.
Iz ove ranjene, ali žive katedrale podižemo pogled prema djetetu položenom u jasle i vjerujemo. Iz ruševina može niknuti nada, iz tame svjetlo, iz poniznosti spasenje, dodao je.
U duhu novoga početka i istinske obnove, svim vjernicima zaželio je čestit i blagoslovljen Božić.
Polnoćki je, među ostalima, nazočilo i izaslanstvo Vlade u kojem su bila tri Vladina potpredsjednika – Tomo Medved, Branko Bačić i Marko Primorac te ministar turizma i sporta Tonči Glavina.
Ova večer imala je i dodatnu posebnost jer je Kutleši to bila prva polnoćka u zagrebačkoj prvostolnici otkako je preuzeo službu zagrebačkog nadbiskupa.
Nakon pet godina i ostale svete mise u božićnom vremenu, odnosno nedjeljom i blagdanima, ponovno će se slaviti u Zagrebačkoj katedrali pa tako i misa na Božić u 10 sati.
